Arhiv tekstova

Maju Ćurčić iz Šida sreo sam na misi u osječkoj konkatedrali. Kad uhvati malo vremena voli otići na misu, a poslije s prijateljicama na kavu i čašicu razgovora, ali najveći dio vremena druguje s knjigom. Ili je na predavanjima, ili je na praksi, ili grije stolicu uz knjigu. Studij medicine odmakao je, već je četvrta godina, do sada je sve davala u roku, godinu za godinom i vjeruje da će tako i ubuduće, preostale dvije godine. Ali tu su još i vježbe, dogurala je do statusa demonstratora na katedri za histologiju i embriologiju, na Katedri za patološku anatomiju i sudsku medicinu.

 

Čovjek snuje, a Bog određuje 

 

Rođena je na Đurđevo (23. travnja) 1989., pa iako je prema vjerovanju starijih donijela sebi ime, mama Jelka i tata Milanko su riješili da bude Maja. Odrastala je u najljepšem šidskom naselju i kod baka, Reze u Sotu i Smilje u Maukovića šoru, s odličnim je završila osnovnu školu i pošla u gimnaziju. Još kao djevojčica u igri je često maštala o medicini i uživjela se u ulogu doktorice, pa joj s ove distance izgleda kako joj se ostvaruju dječji snovi.

U Osijek je došla u ljeto 2008. godine, mada je i u posljednjem gimnazijskom razredu još uvijek dvojila, medicina ili novinarstvo, Novi Sad ili Osijek. Dokumentaciju je predala i tu i tamo, ali je toga ljeta osvanula na prijemnome za medicinu. Čovjek snuje, a Bog određuje. Te je godine bilo na stotine njih koje je zanimala medicina, nije bila iznad crte i morala je upisati Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku. Tu, prvu godinu očistila je u roku, ali se na ljeto ponovno prijavila na medicinu i prošla. Molitve su joj uslišene i evo već je na kraju četvrte godine. Istina, čekaju je još dvije teške godine studija, a sada je već načisto s tim da može i hoće i da je na kraju puta čeka diploma. Događaj kojemu se već sada raduje.

A što poslije? Planova je dosta, nada se najboljem. Jako bi voljela da dobije Osijek, ali ne bi se ljutila ni da posao dobije na selu. A ne bi odbila ni ponude iz Vojvodine, recimo iz Šida, Mitrovice, Novog Sada. Kako je želja svih mladih liječnika da po obavljenom stažiranju idu na specijalizaciju, najviše bi voljela mogućnost da ode na endokrinologiju, jer evo već na praksi obilaze sve bolničke odjele i misli da bi baš tu našla sebe.  

 

O Crkvi

 

U crkvi smo se sreli pa smo o crkvi i razgovarali. Još kao mala voljela je s mamom ići na mise, a kao učenica 6. ili 7. razreda, pohađala je vjeronauk i čitala na misi. Ne samo u Šidu, jer njihov je župnik bio i upravitelj župa u Gibarcu, Kukujevcima i Moroviću, pa je čitala i tamo. Imala je osjećaj kako je i ona aktivna sudionica misnoga slavlja, da i ona daje svoj prinos ljepoti euharistije. Čitala je i kao gimnazijalka, a evo i ovdje u Osijeku, kada god imaju mise za studente, čita u konkatedrali. I dalje čita u Šidu, ali novi je župnik okupio veći broj mladeži, pa među sobom naprave raspored, a ona se uvijek trudi baš tada doći u Šid i stati ispred oltara.

Maja se pohvalila kako je s mladeži okupljenom oko crkve puno i proputovala. Dva je puta bila u Poljskoj, dva puta u Rimu, Asizu, Padovi i u Ženevi, a na susretima katoličke mladeži već desetak puta u Zagrebu, zatim u Sisku, Šibeniku, Zadru, Varaždinu i tko bi to pobrojio. U najsvježijem je sjećanju Madrid i susret s papom Benediktom, a rado se sjeća i susreta s papom Ivanom Pavlom II. u Osijeku, gdje je nazočilo mnoštvo mladih iz srijemskih župa. Sudjelovala je na gotovo svim susretima mladeži Srijemske biskupije, u Golubincima, Maradiku, Moroviću, Slankamenu, Petrovaradinu, gdje svako druženje započinje svetom misom, a nastavlja se do noći uz sport, zabavu, gitare i pjesmu. Rado se sjeća i radionica na Tekijama, gdje je bilo puno mladih iz cijeloga Srijema, a osposobljavani su za duhovne animatore, od pomoći župnicima i vjeroučiteljima u radu s djecom i mladeži, ministrantima i zborovima. Nabrojala je još najmanje desetak marijanskih svetišta gdje rado odlazi, od Tekija i Ilače do Morovića i Sota, pa od Marije Bistrice sve do  Međugorja, gdje također susreće na tisuće mladih.

Pohvalila se kako se rado druži i s mladima okupljenim oko HKD »Šid«, nedavno osnovanog društva koje njeguje hrvatsku baštinu, jezik i tradiciju. Ima i čast voditi njihove programe skupa s prijateljicom Magdom i žao joj je što nema više vremena uživati s njima. U rijetke trenutke odmora rado s fotoaparatom šeće Osijekom i fotka Dravu, Promenadu i secesijske fasade a s prijateljicama Jelenom, Martom, Draganom i Anom voli pročavrljati uz kavu u Tvrđi. Obveza je puna, a slobodnoga vremena malo, pa su joj ti trenuci vrlo dragi. 

Za kraj, pohvalila se kako redovito čita »Hrvatsku riječ«, jer mama je pretplaćena na list, a najviše ju veseli »Kužiš« gdje sazna štošta o mladeži diljem Vojvodine, a posebice Srijema, gdje ima puno prijatelja po svim srijemskim župama.