Arhiv tekstova

»Za te uvik mora bit, a meni kako bude«, jedan je od slogana Hajduka, kluba podno Marjana koji je iznjedrio jednog od najvećih talenata sedamdesetih godina prošlog stoljeća. »Mornara s mora«, kako su zvali Ivicu Šurjaka, jednog od najboljih igrača Hajduka svih vremena i reprezantivca Jugoslavije. Iako je Šure počeo karijeru kao lijevo krilo, ubrzo postaje univerzalac, suvremeni nogometaš koji može igrati na svim pozicijama. U majici »bilih« igrao je desetak godina, zatim prelazi u francuski Paris Saint Germain, potom u talijanski Udinese i španjolsku Saragosu. Poslije više od dva desetljeća zaigrao je mali nogomet u Beogradu i Apatinu, sa svojim nekadašnjim suigračima, zlatnim momcima sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Kao sportski raritet, Šurjak će ostati  upamćen kao igrač koji je odbio španjolski Real Madrid. Kraći razgovor sa živom nogometnom legendom vodili smo tijekom njegova nedavnog gostovanja u Srbiji.

 

Dolazak u Srbiju

»Dobili smo poziv od naših Hrvata koji žive u Beogradu, udruge ‘Tin Ujević’ i Nogometnog saveza Beograda na humanitarni turnir u malom nogometu, između veterana Splita i Beograda koji su igrali sedamdesetih godina. Moram priznati kako sam jako iznenađen gostoprimstvom, kako na terenu tako i van terena. Naše je vrijeme prošlo, ali je dobro da se družimo, nastavljajući naše prijateljstvo i dalje. Sport spaja, a ne rastavlja. Iskreno, bio sam skeptičan što se tiče dolaska u Beograd, jer dosta dugo nismo bili i nisam znao što mogu očekivati«, iskren je bio Ivica Šurjak, dodajući: »Na tribinama je bila dosta ljudi što ste i sami mogli  vidjeti, jako su nas srdačno primili i nisu nas zaboravili, što je svima bilo drago, pa su sve skepse bile nepotrebne.« 

 

Ponovno na okupu

U Beogradu smo igrali protiv dobrih nogometaša poput Karasija, Jušića, Klinčarskog, Tomića, Petrovića, Vukotića, Šestića, a s naše strane je također bila dobra momčad: Simović, Slišković, Prekazi, Bursać, Pešić, Treskavica.Domaćini su pobijedili rezultatom 5-3, no više je bilo bitno samo druženje nego rezultat. Ova utakmica je imala humanitarni karakter, uvijek smo spremni odazvati se kada je neka humanitarna akcija u pitanju. Vrlo smo svjesni situacije kako nismo više mladi i da dolaze nove generacije, pa polako tonemo u zaborav, međutim tribine su drugačije pokazale. Lijepo je kad vas se svi sjećaju, pogotovo ove naše generacije koja je imala dosta uspjeha. Ma, bili smo baš dominantni«, s osmijehom se prisjeća Šure.

 

»Bili se bili« danas i nekad

»Velika je razlika u svemu, ne samo u nogometu. Drugačiji je život, nekad se igralo srcem i živjelo se za nogomet, danas je ipak drugačije. Ekonomska kriza je zahvatila cijeli svijet i to se odražava i na Hajduk i na Dinamo, na cijelu Hrvatsku. Isto je i u Srbiji s velikim klubovima. Što se tiče Hrvatske nadam se kako je ovo samo jedno prijelazno razdoblje. Hajduk sada ima jednu mladu momčad koju predvodi Mišo Krstičević, momčad koja tek sada pokazuje dobre rezultate. Hajduk ima odličnu publiku i navijače i ne brinem za Hajduk, mada je sada mnogo teže uspjeti nego u moje vrijeme, jer se tada bolje i ljepše živjelo. Živjelo se za nogomet. Otkad je Krstičević trener u Hajduku momčad pravi dobre rezultate, ali se ne može očekivati bum preko noći, treba vremena i strpljenja. Ne možete dovoditi skupe igrače, prava pojačanja, već se morate osloniti na omladinsku školu Hajduka, jer se tu dosta dobro radi. Inače se u Dalmaciji talenti sami rađaju, postaju igrači od malih nogu. Tako da ne treba zanemariti omladinsku školu, i ja sam eto došao iz omladinske škole u prvu momčad«, istaknuo je Šurjak.

 

Ishod na Maksimiru

»Po mom mišljenju Hrvatska je u ovom momentu puno bolja od Srbije, što se pokazalo i na ovim kvalifikacijskim utakmicama. Kada gledamo samo tu utakmicu koja će se odigrati na Maksimiru, između Hrvatske i Srbije, nikad se ne zna što se može dogoditi. Srbija ima jaku momčad, može se dogoditi neki slučajan gol pa da utakmica ode u drugom smjeru i ovaj važan susret bude težak za nas. Mislim da izbornik Štimac ide na pobjedu, u timu ima puno nogometnih znalaca, znaju kako treba igrati balun. Vjerujem kako će to biti utakmica s više golova i očekujem naravno pobjedu Hrvatske.«

 

Sjećanje na najdraži gol

Najdraži njegov gol, prisjeća se Šurjak, bio je u Splitu, na Trofeju Marjan, kada su igrali utamicu protiv Crvene zvezde. 

»Mi smo vodili 4-2, bio je neki slobodan udarac s nekih 25 metara i spiker me baš u tom trenutku proglašava za najboljeg igrača turnira. Čujem kako cijeli stadion plješće i skandira moje ime. Samo sekundu prije toga stavio sam balun na travu i tako, kad te ide – ide, pogodio sam rašlje. Taj trenutak je bio savršen, ta utakmica nije imala nekog velikog značaja, ali nekako taj je gol za mene imao posebnu važnost. Što se tiče najdražeg susreta, bio je to onaj u Beogradu protiv Partizana kada smo pobijedili 6 - 1«, prisjetio se za kraj razgovora legendarni nogometaš Hajduka Ivica Šurjak.