Arhiv tekstova

Verica Kujundžić, mlada djevojka, odgojiteljica u vrtiću »Morska zvijezda« u Starom Žedniku, nema danas, niti sutra, niti prekosutra vremena, ama baš ni za koga. Kako nam je sama vrlo simpatično prokomentirala, »mogu vas primiti tek u lipnju«. Ovo bi valjalo potkrijepiti objašnjenjem koje je, moramo priznati, logično i nadasve opravdano.

Naša mlada sugovornica uskoro se udaje, točnije u svibnju i ima toliko obveza da ne zna gdje joj je glava. Pored ove lijepe obveze i lijepog događaja u životu svake osobe, Verica je društveno i politički angažirana. Članica je Predsjedništva Mladeži DSHV-a, predsjednica je Mjesne organizacije Mladeži DSHV-a u Đurđinu, predsjednica HKPD »Đurđin«, te vijećnica u Hrvatskom nacionalnom vijeću. Ovome nabrajanju nije kraj, sjetila se uz osmijeh kako je predsjednica Skupštine Mjesne zajednice Đurđin. 

Što reći nego da razumijemo i vjerujemo kako doista ima malo vremena za sebe, a i za nas. Pored sve te silne okupiranosti svakojakim obvezama zazvonio joj je mobitel tijekom našeg razgovora. Brzo je posegnula rukom u torbu, te prokomenirala.

»Službeni mobitel, sjednica Vijeća u petak.« Kad pričamo o njenoj okupiranosti, obvezama, ona nam se i dalje ispričava. Kaže kako jednostavno nije stigla ispratiti novu rubriku u tjedniku »Hrvatska rječ«. Ovih dana  ne stiže  puno toga, pa tako ni sve pročitati, a to će vjerojatno potrajati. Na to bismo mogli dodati – dok se Verica ne uda. Moramo je razumjeti. Rekla nam je kako čak ima ugovor s tjednikom »Hrvatska riječ«, kao novinarka suradnica. Doista, iz svega navedenog vjerujemo kako bi puno toga htjela, ali ne stiže. 

Znatiželjni smo tko je izabranik. Verica nam povjerava da se zove Marin Ivković Ivandekić. Vjenčanje i život planiraju u Đurđinu. Zanimaju nas detalji oko vjenčanice, kad smo već kod ove teme. Verica ponosno izjavljuje kako je vjenčanica odabrana, zadovoljna je, savršeno joj pristaje, ali ima mali problem s cipelama. 

»Cipele su mi niske, morat ću kupiti nove, više.« Doista, kada smo pogledali Verica je u visokim potpeticama, tako je navikla i naravno ne može sebe zamisliti kao buduću mladu u nekim ravnim cipelicama.  

Priču nastavljamo o njezinoj obitelji, kako provodi ostatak dana ili večeri, što joj preostane.  Djed koji živi s njima ima običaj reći joj: »Morat ćemo staviti sliku na zid, nikad te ne vidimo.«Voli život u Đurđinu, muči je malo putovanje, no i to se da riješiti. Voli svoja dva psa dalmatinera, ženke su, često imaju male štence. Voli svoje pse i uživa u njima. 

Verica ima brata Vedrana, njemu su 22 godine. Student je na Visokoj školi strukovnih studija u Subotici. Želi postati sportski trener. »Ako bude vrijedan, za jedno godinu, godinu i pol trebao bi završiti«, priča nam Verica.

Ono što nas dalje zanima je njezino interesiranje ili ne interesiranje po pitanju kuhanja. Zanimljivo je kako je sve to kod Verice počelo. Budući da se njezin susret s kuhačom dogodio poprilično rano, s nekih 14 godina, slobodno možemo ustvrditi kako imamo pred sobom pravu malu vrijednu kuharicu. 

»Brat je stalno gnjavio mamu da mu nešto kuha, uvijek je nešto izmišljao. Kako bi on prestao gnjaviti mamu, ja sam je odlučila zamijeniti s obzirom da je ona radila, bilo mi je žao. Tako sam nekako počela kuhati. Isprva su to bila jednostavnija jela.« 

»Moja mama nije ljubitelj kolača, pa sam se i toga prihvatila. Prvo sam se okušala u malim sitnim kolačićima, uglavnom su to bili minjoni, oni što se prave prijesni. Poslije sam se već izvještila i u drugim vrstama. Volim praviti kisela tijesta, pogotovu za pizze. U korizmi pravim pizzu s tunom. Držimo  post, ne jedemo meso, masna jela, zaprženo na masti. Ja i mama kuhamo na smjenu, kad koja stigne. Volim eksperimentirati u kuhinji, isprobavati neke nove recepte, naravno kad imam vremena.«

»Naše se kuhanje uglavnom odvija u ljetnoj kuhinji. Tamo svi vole boraviti, ona druga kuhinja u velikoj kući se rjeđe koristi. U ljetnoj kuhinji ostavljamo zimnicu, kuhaju se džemovi, rajčica…«

Pripreme za vjenčanje su uveliko u tijeku. Brat Vedran je zadirkuje i komentira kako kupuje mnoge časopise gdje se mogu naći recepti i baš ga zanima  kako će svome budućem suprugu kuhati sve iz novina, na što će to sličiti. 

»Tko zna, možda se i u novinama nađe dobar recept.« Verica se ne da omesti, voli eksperimentirati, samouvjerena je i vjeruje u svoje kuharske sposobnosti. Što joj poželjeti, nego da  postigne puno toga što bi htjela.