Arhiv tekstova

Sredstva društvenog priopćavanja spominju dopisnike kao alat koji treba koristiti kako bi se čitateljima na prikladan način približio život. Tako se i život Hrvata u Vojvodini približava čitateljima preko »Hrvatske riječi«. Vi, dopisnici, najbolje znate i najbolje ste informirani što se to događa u vašim sredinama i vašoj okolici.

Vaša izvješća vrata su kroz koja prolazi svatko tko čita članke, te na taj način ulazi i u zajednički život hrvatske zajednice. Ukoliko se ne izvještava o događajima iz vašeg mjesta – vrata ostaju zatvorena, a gubi se svjedočki karakter – jer iako pojedinci svjedoče svojim životima, izostaje svjedočanstvo zajednice, kao poticaj ostalima na suživot Hrvata na ovim prostorima. 

Kako bismo ostvarili još bolju i veću aktivnost te plodonosniju suradnju, želimo naglasiti – trebamo vas kao svjedoke življenja Hrvata u vašim zajednicama.

Stoga vam prikazujemo u nekoliko točaka lik dopisnika, te potom i konkretne poticaje za njihovo djelovanje u našem tjedniku »Hrvatska riječ«.

Biti dopisnik prije svega znači – biti čovjek iz koga proizlazi poticaj, želja i spremnost na veće zalaganje, žrtvovanje slobodnog vremena i suradnju, spremnost na učenje.

Dopisnik treba biti proaktivan. Nemojte uvijek čekati na poticaj drugih, budite spremni pratiti događaje i izvijestiti. Napišite tekst, snimite fotografiju i preuzmite odgovornost za ono na što ste pozvani.

Dopisnik je revan, ažuran i pouzdan. Najavljuje događanja najmanje 5 dana ranije ili najkasnije 2 dana ranije, izvještava odmah nakon događaja ili najkasnije drugi dan. Uz pisani tekst na e-mail adresu »Hrvatske riječi« šalje fotografije najbolje kvalitete s različitim kadrovima, svaka velika barem 1 MB. Dopisnik je pomno provjerio sve činjenice svoga izvještaja – imena osoba – sudionika događaja, njihove titule te sve ostalo navedeno u tekstu.

Dopisnik nikada ne iznosi svoje mišljenje, doživljaj, dojam, već samo prenosi ono što vidi i čuje – a ne može to prenijeti ukoliko nema olovku i papir, diktafon, da misli govornika zapiše kako bi ih mogao doslovno prenijeti, ili eventualno traži tekst govora. Ova karakteristika potvrđuje da dopisnik ne mora biti visokoobrazovan stručnjak za novinarstvo, već mora samo imati dobru volju i dobro slušati – te prenijeti samo ono što čuje.

I posljednja karakteristika dopisnika, kao i svakog novinara, da mora biti spreman na to da njegov tekst možda i neće biti objavljen te to neće shvatiti tragično, već će biti slobodan nazvati redakciju, raspitati se što bi se to moglo popraviti, te će ustrajati u svom radu, jer svaki neuspjeh korak je do uspjeha.

Bit službe dopisnika je izvijestiti, ali svojim izvješćem i educirati. Stoga vas molimo da još pomnije slušate, pratite što to govore govornici na događanjima koja pratite. Što vjerodostojnije pišite, ne prepričavajući općenito, ne zaustavljajući se samo na općenitim podacima koji su neizbježni i odgovaraju na dobro poznata pitanja – tko, gdje, kako, kada, zašto i na koji način, već pišite šire, citirajte doslovno, kako bi iz vašeg izvješća do čitatelja mogla doći poruka.

Takav način pisanja treba primijeniti na tematska izvješća iz raznih oblasti života. Ne potičemo vas na duga izvješća, već na sadržajnija izvješća. Bez vaše motivacije, poticaja i dozvole iz primjera vidimo i znamo – život naših zajednica teško može doći do javnosti.