Arhiv tekstova

Dr. Ante Uglješić, rektor zadarskog Sveučilišta, potpisao je 21. prosinca 2012. rješenje o suspenziji s radnoga mjesta dr. Ivana Poljakovića, voditelja Centra za strane jezike Sveučilišta u Zadru, čime je samo privremeno zaključen »slučaj« koji je izazvao poprilično žučne polemike i sučeljavanja u Hrvatskoj. Za naše je čitatelje on posebno zanimljiv zbog činjenice kako se u središtu pozornosti našao poznati Subotičanin, sveučilišni profesor koji je studirao u austrijskome Innsbrucku, engleskom Cambridgeu, njemačkom Rostocku, doktorant iz engleskog i njemačkog jezika, svojedobni član DSHV-a i prvi hrvatski zastupnik u tek formiranoj vojvođanskoj Skupštini, autor nekoliko znanstvenih knjiga i brojnih članaka. »Slučaj« je i po tome zanimljiv jer se po prvi puta u novostvorenoj hrvatskoj državi, članici Europske Unije, dogodio presedan – netko je udaljen s radnoga mjesta zbog javno iznešenog mišljenja o aktualnoj društvenoj temi. 

Sve je počelo nakon predavanja dr. Poljakovića krajem listopada prošle godine na tribini koju je organizirala relativno malena politička stranka HRAST, na kojoj se on otvoreno suprostavio uvođenju seksualnog odgoja u obliku kako ga – po svemu sudeći protuzakonito – nameće Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH; a gdje se predstavlja homoseksualnost kao jednakovrijedna heteroseksualnosti i promovira tzv. rodna ideologija. Uslijedila je prava medijska histerija protiv »homofobnog profesora«, »skandalozne tribine«, »homofobije«, »nedvosmislene diskriminacije«, »mržnje« i sl., a u javnu su se osudu uključili Studentski zbor Sveučilišta u Zadru, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, neke nevladine udruge i dr.

 

Povreda etičkog kodeksa, ustava i deklaracije

 

Ovih se dana nakon svega javio i dr. Poljaković objavivši sve relevantne dokumente vezane uz njegovo »sporno« predavanje i suspenziju, te »Očitovanje pred Povjerenstvom za provođenje postupka utvrđivanja povrede radne dužnosti radnika Sveučilišta u Zadru«. Iz njih je razvidno da se cijela kampanja protiv njega nije temeljila na samome predavanju, što bi bilo za očekivati i što bi imalo nekakvog smisla, nego na interpretaciji predavanja od strane internetske stranice »queer.hr«, koja u Hrvatskoj promiče prava LGBT (lezbijki, gay, biseksualnih i transrodnih/transseksualnih) osoba, uz financijsku pomoć nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova i hrvatske Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. 

Dr. Poljaković u svom »Očitovanju« najprije zamjera Sveučilištu što je spomenutu internetsku stranicu uzelo za najmjerodavniju u ocjeni njegova nastupa, a nije postupilo po uobičajenom minimumu u medijskim ili znanstvenim sučeljavanjima: »Audiater et altera pars (Neka se čuje i druga strana)«: »Smatram teškom povredom etičkog kodeksa što mene, kao sve-učilišnog djelatnika, rektor nije pozvao na razgovor kako bi saznao iz prve ruke što se dogodilo na tribini održanoj u organizaciji političke stranke HRAST-a 29. listopada 2012. godine, već je donio odluku na osnovi pisanja vrlo pristrane, i prema neistomišljenicima netolerantne ‘Queer.hr’ udruge, čiji su tekst prenijeli svi hrvatski mediji, kao da se radi o službenoj državnoj novinskoj agenciji... Dalje, u opomeni nije niti jednom riječju navedeno što sam ja to točno rekao, a što ne bi bilo primjereno jednom političkom skupu. Takve optužbe bez konkretnih dokaza, ili barem opisa događaja, koji se smatra spornim, nisu primjerene demokratskim društvima, još manje jednoj akademskoj zajednici.«

Ono što mora ozbiljno zabrinuti hrvatsku i širu javnost je činjenica da je sveučilišni profesor udaljen s radnog mjesta a uopće nije bio saslušan; predavanje nije održao ni u ime, ni u prostorima Sveučilišta; u rješenju o suspenziji nije niti jednom riječju navedeno što je on to točno rekao što nije prihvatljivo; iznosio je samo svoje osobno mišljenje o aktualnoj društvenoj temi; ni jednu konkretnu osobu nije vrijeđao, ponižavao, ismijavao i dr.; ni jednom riječju nije pozivao na nasilje, diskriminaciju, netoleranciju i sl.

 

»Homoseksualac je moj bližnji!«

 

Da ne bude zabune i krivog tumačenja dr. Poljaković je u »Očitovanju« iznio izravan i jasan odgovor na ključnu i spornu optužbu, koja mu je nepravedno pripisana: »Još želim napomenuti da sam se u svim svojim govorima, i člancima (što se vidi iz priloženih dokaza), prema homoseksualcima odnosio s punim uvažavanjem njihovih stajališta i različitosti, a napose sam se zalagao za pomoć onim homoseksualcima koji se žele liječiti... Kada sam govorio o homoseksualnosti uvijek sam rekao i nešto što novinari nikada nisu prenijeli. Naime, pravi i istinski, a izgleda danas i jedini prijatelji homoseksualaca su upravo katolici. Ljubav prema bližnjemu je imperativ za katolika. Homoseksualac je moj bližnji«.

  

Tko je, onda, sljedeći?

 

Zaključno, svi bi se slobodoumni, ideološki neopterećeni i dobronamjerni ljudi trebali zapitati: Uvodi li se, suspenzijom s radnog mjesta dr. Ivana Poljakovića, ponovno u Hrvatskoj verbalni delikt? Nije li to klasična poruka totalitarne vlasti svima onima koji dugačije misle i tjeranje »straha u kosti« (gubitak radnoga mjesta) građanima, a istodobno mimo bilo kakve demokratske procedure i javne rasprave Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta krši ustavno pravo roditelja na odgoj vlastite djece (članak 63. Ustava RH kaže da roditelji »imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju djece«). A vjernici, bez obzira na denominaciju, sa strahom i zebnjom moraju dići glas protiv (započete?) prakse da se netko s radnog mjesta uklanja samo zato što je javno svjedočio stavove i uvjerenja u skladu sa svojom vjerničkom savješću i naukom crkvene zajednice kojoj pripada! Jer – tko je onda sljedeći? 

Zbog spomenutog nasilja nad slobodom misli i savjesti, brojni su znanstvenici i drugi istaknuti javni djelatnici iz Hrvatske i inozemstva pokrenuli peticiju za opoziv suspenzije dr. Ivana Poljakovića, na čelu s dr. Antom Glibotom, redovitim članom Europske akademije znanosti, umjetnosti i literature, dr. Josipom Pečarićem, članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, i dr. Matkom Marušićem, profesorom na Medicinskom fakultetu u Splitu. Budući da je prvoga dana peticiju potpisalo 720 osoba, »slučaj Poljaković« ušao je, očito, u svoju novu fazu s neizvjesnim raspletom.