Arhiv tekstova

U Somboru i njegovoj okolici u XIX. i početkom XX. stoljeća bilo je nekoliko desetina uglavnom kamenih križeva. Križevi koji su podizani u okolici Sombora pokraj imanja i cesta bili su osobni čin, uglavnom imućnih obitelji, koje su na takav način izražavale svoju zahvalu Bogu. Međutim, nisu križevi podizani samo u okolici Sombora, već i na mnogim mjestima u gradu. Neki od njih očuvani su i danas, a za neke se zna samo po starim kartama na kojima su bili ucrtani.

 

Na Bezdanskoj cesti tri križa

 

Milan Stepanović, somborski kroničar i publicist, između ostaloga prikupljao je i podatke o križevima u Somboru, pa nam je za ovu temu upravo on bio dragocjen sugovornik. »Prema podaci-ma koje ja imam, jedan od prvih križeva bio je drveni križ u salaškom naselju Gradina. Naime, Gradski magistrat dao je 24 jutra zemlje za kosidbu ocima franjevačkog samostana, kao upraviteljima somborske parohije, dana 10. prosinca 1749. godine. Za sjećanje na ovo navedeni oci su, na brežuljku ove livade, podigli drveni križ, čiji se ostaci u zemlji nalaze 1787. godine (zabilješka iz Kronike fra Bone Mihaljevića). U salaškom naselju Čičovi križ je postojao 1828. godine, a sadašnje raspelo, koje se nalazi ispred kapele Snježne Gospe, podignuto je 1864. godine. U ataru salaša Lenija na mapi iz 1833. godine zabilježen je katolički križ. Na Bezdanskim salašima, u stara vremena nije bilo crkvenih objekata, ali je na zemljopisnoj mapi iz 1884. godine ucrtan križ ispod salaša Veselovski. U Nenadiću dugo nije bilo crkvenih obilježja. Jedan kameni križ, uz Čatalinski put, podigla je 1912. godine Julija, rođ. Paštrović, udovica Ivana Stolišića«, kaže Stepanović. Međutim, podizani su križevi ne samo u XIX. stoljeću, već i na samom početku XX. stoljeća. Nekih od njih više nema, jer su ih uništili nebriga i vrijeme, a neki i danas stoje iako se imena onih koji su ih podigli teško i s mukom mogu pročitati. Za ovaj tekst obišli smo tri križa na cesti između Bezdana i Sombora. Prvi je u blizini crkve Nikole Tavelića. Podigli su ga 1927. godine Stipan i Stana Matarić, a na križu stoji natpis – Ko se pod ovim križem pomoli neka dođe na nebo Božje. Nekoliko stotina metara dalje, također s lijeve strane, je križ iz 1888. godine koji su podigle obitelji Gromilović i Budimčević. I podno samog Bezdana, okružen oranicama, nalazi se križ iz 1894. godine koji je podigla zahvalna obitelj Varga.

  

Nenadić i Gradina

              

Alojzije Firanj i Katarina Firanj su, prikupljajući podatke o vjeskom životu mještana Nenadića, došli i do podataka o križevima koji su postojali u samom salaškom naselju u njegovoj okolici. »Na kraju Nenadića, prema Gakovu, nalazio se križ koji je uništen krajem 70-ih godina prošloga stoljeća. Na samom ulazu u Gakovo stoji još jedan, na žalost, oštećeni križ kojega su podigli bogati Nijemci, prijašnji žitelji Gakova. I na takozvanom Čatalinskom putu, koji pripada Nenadićkom ataru, bila su tri križa. Jedan se nalazio na samom izlasku iz Sombora, na imanju nekadašnjeg veleposjednika Falciona zvanog ‘Ćira’ (danas Poljoprivredna škola), drugi sagrađen 1912. godine, obitelji Stolišić, već pomenut u tekstu, koji i danas stoji usred ‘Koćki salaša’. Treći se nalazio u ataru na putu prema mađarskoj granici i uništen je 40-ih godina prošloga stoljeća. Ta sveta znamenja bila su ovim žiteljima nakon duge, prašnjave, blatne ili snijegom zavijane ceste uspomena na veleposjednike koji su ih na svojim imanjima dali sagraditi, ali i utjeha i mjesta molitve, mjesta na kojima su se utjecali za pomoć u nevoljama koje su ih često kroz život pratile. Žitelji su ‘Koćkih salaša’, zbog velike udaljenosti od grada i crkve te loše ceste, kod svoga križa molili i ukrašavali ga cvijećem, osobito u korizmeno vrijeme. Majke i djeca su svakog petka u predvečerje išli križu moliti krunicu, a djeca bi nosila sezonsko ili poljsko cvijeće i ukrašavala ga«, kaže Firanj.

U Gradini su ostala dva križa, stariji je podignut 1909. godine, a nešto mlađi 1917. godine. Križ iz 1917. godine prije nekoliko godina obnovila je obitelj Šime Gertnera, jer taj križ podigli su njegov pradjed Josip Zetović i njegova supruga Đula, rođena Firanj. Križ iz 1909. godine je na starom Sivačkom putu.

 

Križevi u Somboru

 

Razgovor o križevima u Somboru Milan Stepanović počinje pričom o Markovom križu koji je podigao somborski kapetan Marko Marković, unuk prvog somborskog kapetana Dominika Duje Markovića, i koji je bio sagrađen na »Lemeškom putu« četrdesetih godina XVIII. stoljeća. »Kameni križ (raspelo) pokraj glavnog ulaza u crkvu Svetog Trojstva, s figurama Djeve Marije i svetog apostola Ivana (Bogoslova), zadužbina je Klare Latinović, udovice Peidelhauser, iz 1827. godine. Kameni križ na vašarištu ispred Županije (koji je nakon izgradnje karmelske crkve bliži crkvi nego Županiji), s natpisom na njemačkom jeziku, podigla je 1829. godine Ana Gfeler, iz poznate somborske njemačke zidarske obitelji. Križ ispred kapelice na Malom katoličkom groblju podignut je tridesetih godina XIX. stoljeća. Jedan katolički križ nalazio se i ispred hotela ‘Lovački rog’, na ulazu u nekadašnju Školsku ulicu (sada Laze Kostića)«, kaže Stepanović. Prema njegovim riječima na mapi Sombora iz 1835. godine katolički križevi su označeni i u Florijanovoj, danas Batinskoj ulici, na Sonćanskom putu, na Staparskom putu, na vašarištu i na raskrsnici Venca i Mlaka, kod današnje Beogradske ulice. 

Sigurno u ovom tekstu nismo uspjeli pobrojiti sve križeve koji su postojali ili i danas još posto-je u Somboru i okolici. Ovo su samo podaci koje smo uspjeli prikupiti za ovaj tekst, a želja nam je bila skrenuti pažnju na jedan od načina izražavanja pobožnosti Hrvata i drugog katoličkog življa na ovim prostorima.