Arhiv tekstova

Petočlano izaslanstvo inicijativnog odbora poljoprivrednika zainteresiranih za kupovinu AD »Mala Bosna« vratilo se prošloga utorka iz Beograda sa spoznajom da u Agenciji za privatizaciju ne znaju što čini imovinu ovog kombinata, a samim tim niti kolika je njegova vrijednost. U ime onih koji su dan ranije bili u Beogradu tu novinu u srijedu je pred oko 200 poljoprivrednika priopćio predsjednik Udruge poljoprivrednika »Subotica« i vlasnik »HV partnera« iz Male Bosne Branko Vujić.

 

Čekati radeći

 

Gledano u vrijednosnom smislu, ova je informacija protekla gotovo neutralno, jer je sve što je poslije slijedilo izazvalo daleko više adrenalina. Tako je, primjerice, Vujić rekao da su im na sastanku u Agenciji – gdje su ih, uzgred rečeno, a što su ostala četvorica potvrdili, lijepo primili – rekli kako je trenutačno prioritet rješavanje dokumentacije imovine kombinata koji će postati predmet međudržavnog sporazuma Srbije i kompanije »Al Dahra« iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Naravno, nije teško pogoditi da će »Mala Bosna«, »Bačka« iz Sivca i ostali kombinati izvan domena šeika zbog toga morati »malo čekati«, odnosno – da slobodno interpretiramo misli jednog bivšeg uglednog predsjednika i premijera – doživjeti sudbinu devete rupe na svirali. Shodno tome, Vujić je dodao kako im je u Agenciji – gdje su bili prisutni i predstavnici Ministarstva financija i gospodarstva – rečeno da se poljoprivrednici ne mogu nadati prodaji »Male Bosne« prije polovice rujna. Ove godine.

Posebno uzbudljivo bilo je nakon Vujićevih riječi da u Agenciji, iako ne znaju što i po kojoj cijeni prodaju, znaju kako to učiniti. Receptura je sljedeća: što je moguće prije osnovati akcionarsko društvo zatvorenog tipa, napraviti poslovni plan, izraditi socijalni program i – čekati. Sve to začinjeno s informacijom da poljoprivrednici ne mogu biti korisnici istih povlastica koje ima komapnija »Al Dahra«, jer im se pravni putovi razilaze s obzirom na to da će šeici postati predmet međudržavnog sporazuma, dok se paorima kao nepremostiva prepreka postavlja domaća legislativa u obliku Zakona o privatizaciji. Dio prisutnih nisu umirile niti riječi Vujića da im je u Agenciji rečeno da hrabro nastave sa započetom akcijom i da se ne boje tajkuna koji bi se, daleko bilo, pojavili na izvjesnoj dražbi. Možda i zato što je Vujić rekao da im u Agenciji nisu predočili način na koji će tajkune odvratiti od utakmice u kojoj bi izašli kao sigurni pobjednici u srazu s konzorcijem poljoprivrednika.

 

Tajkuni iz našeg sokaka

 

Najviše skepse i razočaranja na sastanku pokazao je Antun Vukov iz Male Bosne. On, naime, podsjeća na činjenicu da su sve donedavno ministri Goran Knežević i Mlađan Dinkić izjavljivali kako će poljoprivrednici dobiti prigodu pod povoljnim uvjetima kupiti kombinate koji budu preostali nakon što se okonča demonstracija uspješnog biznisa s »Al Dahrom«. Vukov je povoljne uvjete shvatio ovako: obavi se procjena imovine i bez tendera ponudi na prodaju poljoprivrednicima. S obzirom na to da to neće ići tako, Vukov podsjeća da je samo u subotičkom ataru »Matijević agrar« kupio već dva poduzeća i ne vjeruje da se on ili njemu slični neće pojaviti kao potencijalni kupac i u rujnu. S daleko više početnog kapitala od poljoprivrednika. Da će tako biti uvjerava i ga vlastito iskustvo prigodom izdavanja državnog zemljišta u najam kada »Matijević i slični« također nisu dopustili poljoprivrednicima da dođu do željenih parcela, jer su na dražbi uvijek imali koju tisuću više za ponuditi. Ipak, zaključuje Vukov, odustati u startu neće, nego će ići dotle dok ne vidi kako će sve to na kraju s »Malom Bosnom« ispasti.

Njegov imenjak i sumještanin Antun Nađheđeši kaže kako je »Mala Bosna« zapravo koska oko koje će se poljoprivrednici gložiti sve do rujna, dok će za to vrijeme država obaviti sve što namjerava. Kao i Vukov, i on je uvjeren da će se na tenderu pojaviti »tri velika«, koji će hektar zemlje dotjerati do iznosa od 20.000 eura, na što poljoprivrednici nisu i neće biti spremni platiti. Stoga on kaže kako bi poljoprivrednici trebali biti istrajniji u nastojanju da se vojvođanska zemlja ne može prodavati strancima. Nađheđeši, naime, smatra da nitko sa strane ne dolazi u Vojvodinu kako bi pomogao ovdašnjim građanima nego da ostvari svoj interes, odnosno da izvuče plod i dobit upravo na račun građana Vojvodine. Stoga on predlaže da se, kao i slučaju najma »Al Dahri«, i domaćim poljoprivrednicima zemljište podijeli na ravne časti i izda u koncesiju na 30 godina po cijeni od 270 eura po hektaru.

Tomica Vojnić iz Tavankuta kaže kako iza priče o »Maloj Bosni« ima još mnogo nepoznatih stvari, a da ni sami poljoprivrednici nisu vični administrativno-pravnim poslovima koji ih čekaju na putu do stvaranja pravog konzorcija. Iako, kao i Vukov, kaže da neće u startu odustati Vojnić dodaje kako je uvjeren da će ova utakmica biti neizvjesna do samoga kraja. Međutim, za razliku od svoje dvojice predčasnika, Vojnić tvrdi da tajkuni nisu tako veliki problem poljoprivrednicima kao oni sami sebi. On, naime, ističe kako je i među samim poljoprivrednicima mnogo »prljavih igrača«, te da u svakom selu ima bar dvojica-trojica »Matijevića i Kostića«.

 

Strah od raspadanja u nastajanju

 

Njegove riječi potvrđuju i još dvojica sugovornika, koji se nisu željeli predstaviti. Njihove riječi, međutim, nije zgoreg zabilježiti, jer se tiču proricanja daljnje sudbine samih poljoprivrednika koji su zainteresirani za kupovinu »Male Bosne«. Kako kažu, uopće nije nerealna mogućnost da se iz samog inicijativnog odbora formiraju dva-tri konzorcija koji bi se čak i međusobno natjecali na tenderu ili pak da se sa strane pojave slični poljoprivrednici koji bi također bili zainteresirani za »Malu Bosnu«.

Takve ideje ili scenarij ne zastupa i vlasnik Zemljoradničke zadruge »Salaš« Josip Anišić. On tvrdi kako je od broja dioničara mnogo važnije da sami suvlasnici budućeg akcionarskog društva budu svjesni da bi se u »Maloj Bosni« prvih tri-četiri godine ulagalo, a tek nakon toga bi se mogao očekivati povrat sredstava. Anišić kaže kako takva praksa postoji posvuda u razvijenoj Europi, gdje poljoprivrednici nisu suvlasnici samo u svojim tvrtkama, nego preko njih i u prerađivačkoj industriji, što im onda dodatno omogućuje veću vrijednost dionica. Naravno, kaže Anišić, za sve je to potrebno formirati i skupštinu i upravni odbor i menadžmentski tim itd. I Anišić, kao i ostali, kaže da ovu priliku ne treba propustiti, jer zainteresiranih za kupovinu »Male Bosne« ne manjka.

Potporu poljoprivrednicima da konkuriraju dao je i zastupnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u Skupštini Srbije Petar Kuntić. Ne spominjući koji su to, Kuntić je rekao da država »ima mehanizme« odvratiti tajkune od kupovine »Male Bosne«. On je dodao da, bez obzira na cijenu, postoji mogućnost da poljoprivrednici do početnog kapitala dođu preko bankarskih kredita. Zanimljivo, i Kuntić, poput Nađheđešija, smatra da je država sada »bacila rukavicu« poljoprivrednicima kako bi ih koliko-toliko umirila zbog »Al Dahre«. Također, i Kuntić, poput Vojnića, upozorava da potencijalna opasnost vreba i iz redova samih poljoprivrednika, i to onih sa sjevera Bačke. Kao još jedan argument da ne treba čekati Kuntić navodi i činjenicu da zbog političke situacije u zemlji nije isključena mogućnost da do momenta prodaje »Male Bosne« budu raspisani i izbori u Srbiji. U tom slučaju mogućno je zamisliti i situaciju da obećanja »ovih« neće zanimati »one« koji dođu. U međuvremenu, praksa je pokazala, uvijek se nađe netko tko je sposoban iskoristiti priliku.