Arhiv tekstova

Najavljujući događaj protkan umjetnošću, narodnim naslijeđem i običajima, pobožnošću, vjerom, te i željom da se zajedničkim snagama obnove križevi krajputaši, održan u crkvi sv. Jurja na Čistu srijedu, 13. veljače, Katarina Čeliković istaknula je kako su na Put križa s vjerom doneseni i umjetnički radovi. Postavljena je izložba fotografija križeva krajputaša u Subotičkoj biskupiji autora Augustina Jurige, kao nit teksta molitve »Bunjevački Put križa« autora Tomislava Žigmanova, moljene kroz 14 postaja. Ekskluzivnosti događaja pridonio je još jedan umjetnički dar: nakon nekoliko desetljeća ovdje je toga dana za korizmu zapjevan stari napjev, rekonstruiran zahvaljujući sjećanju Đule Milodanović udane Kujundžić i notiran od profesora tambure Vojislava Temunovića. Sačinjen je notni zapis za potrebe zborova, a ovom prigodom izveo ga je zbor »Sveta Cecilija« crkve sv. Mihovila pod vodstvom s. Mirjam Pandžić.

Događaj na Čistu srijedu dio je šireg projekta nazvanog »Bunjevački Put križa« u koji se na istraživački i kreativan način ukljujučuju umjetnici i drugi, želeći pridonijeti oživljavanju bogatog vjerskog i kulturnog naslijeđa vezanog uz korizmu. »Ideja ‘Bunjevačkog Puta križa’ je da se vjersko i kulturno naslijeđe vezano uz korizmu oživi i na različite načine tematizira, revitalizirajući i dio baštine. Da se kreativno i istraživački odnosimo prema onome što je baština«, iznio je Tomislav Žigmanov, koordinator neformalne skupine stvaralaca i istraživača okupljenih oko ovog projekta.

 

Objektivom pokraj puteva

 

Izložba fotografija 16 križeva krajputaša u crkvi sv. Jurja otvorena je za javnost do Uskrsa. Fotografije su prvi put prikazane i dio su opsežnijeg materijala od stotinjak radova nastalih u okolici Subotice. »Snimio sam ih prošle godine obilazeći okolicu biciklom od svibnja sve do listopada«, kaže autor serije fotografija snažne poruke. Jer, osim što snimljena dokumenta prikazuju različite oblike i forme križeva ispred kojih su kroz vrijeme stanovnici iz okruženja iskazivali svoju vjeru, utkali životne priče i molili se, ona puno kazuju i o današnjem stanju tih križeva, nekih dobro očuvanih i mnogih ruiniranih, oštećenih, sve usamljenijih i zapostavljenijih, jer su i njihova salaška okruženja posljednjih desetljeća i godina opustjela. Izložba prikazuje križeve iz različitih mjesta, naselja i sela, postavljene na fotografijama po postajama u crkvi, te se hodom Putem križa stječe i dojam hoda i molitve kroz isto toliko sela i njihovih toponimskih krajeva.

»Neka salaška naselja su sada mahom napuštena, gdje nema previše života, gdje su križevi ostaci prošlosti, prizivanje u sjećanje, osvješćivanje toga prostora gdje se nekada i živjelo i činili se religijski obredi«, iznosi Tomislav Žigmanov, autor molitvenog teksta »Bunjevački Put križa«. »Osamljenost nam je ko nika sudbina. To kazivam ode pod križem u Žedniku. Svidoče o tom naši salaši. Ti otoci naše samoće. Ti prostori našeg začudnog opstanka! S njevim nestankom kao da i mi nestajemo... Nesnađeni boravimo rasuti svudan«, kazuje narator pred jednom od postaja.

»Snimljeno je oko stotinu križeva, da se umjetnički tematizira, prikaže javnosti i ukaže na pluralnost njihovih formi, stanja i mjesta gdje su se sve nastajali«, kaže Tomislav Žigmanov.

Ujedno fotografije su tematikom i prikazom stanja križeva, potpora i dokument u prilog akciji obnove križeva krajputaša za što se prikuplja novac pretplatom za knjigu (molitvenik) »Bunjevački Put križa« i dragovoljnim prilozima. U 2013. godini planira se obnoviti Kopilovićev križ na Somborskom putu, poslije Male Bosne, i raspelo na Kalvariji u Bajmoku.

 

Zapisane davne note

 

Put križa u crkvi sv. Jurja na Čistu srijedu pratio je i osoben glazbeni ugođaj: vjeruje se kako se pedesetak godina nije začuo napjev za ovu priliku pripreman i izvođen od zbora »Svete Cecilije« crkve sv. Mihovila. A iza ekskluzivnog prikaza pjesme koja je pratila križni put čitavo je istraživanje. 

»Napjevi su se tijekom vremena mijenjali uz pobožnost križnog puta, ali smo zahvaljujući Đuli Milodanović udanoj Kujundžić rekonstruirali ovu davno izvođenu pjesmu. Ona se pjevala prije Drugog svjetskog rata u Starom Žedniku, a za pretpostaviti je i u drugim crkvama«, kaže Tomislav Žigmanov.

Napravljena je snimka pjevanja Đule Milodanović Kujundžić, prema kojoj je profesor tambure u Muzičkoj školi Vojislav Temunović notirao zapis. Prema ovom zapisu je crkveni zbor pripremio izvođenje. »Sada je napjev sačuvan i tonskim i notnim zapisom«, kaže Temunović. Prema zapisu ga sada mogu izvoditi zborovi koji to budu željeli.

Ustanovljeno je i podrijetlo teksta ove pjesme, potječe iz molitvenika »Slava Božja« iz 1908. godine čiji je autor biskup Lajčo Budanović. Tomislav Žigmanov navodi kako je i ovim timskim istraživačkim radom okupljenih oko projekta »Bunjevački Put križa« dio baštine otrgnut od zaborava, javno prikazan i sačuvan za daljnje korištenje.