Arhiv tekstova

»Demografska dinamika i prostorni razmještaj Hrvata u Vojvodini – čimbenici i pokazatelji« naziv je znanstvenog kolokvija koji je u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata održan prošloga petka, 15. veljače, u sjedištu Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici. 

Govoreći o cilju ovoga kolokvija, ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov je istaknuo kako u hrvatskoj zajednici u Srbiji nema stručnjaka iz područja demografije te dodao kako je bez praćenja demografskih trendova nemoguće cjelovito sagledati aktualne prilike i procese u zajednici. 

Predavač na kolokviju bio je prof. dr. sc. Dražen Živić, jedan od najeminentnijih demografa u Hrvatskoj i znanstveni savjetnik i voditelj Područnog centra Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar« iz Zagreba u Vukovaru. 

 

Kontinuirano smanjenje

 

Na temelju rezultata popisa stanovništva u Srbiji, prof. Dražen Živić je analizirao kretanje broja i promjena prostornog razmještaja Hrvata u Vojvodini, u razdoblju od 1948. do 2011. godine. 

U tom razdoblju broj Hrvata sveo se na tek trećinu, odnosno uočljivo je smanjenje od preko 87 tisuća ljudi. Izraženo u brojkama, 1948. godine u Vojvodini je živjelo 134.232 Hrvata, dok taj broj na posljednjem popisu stanovništva 2011. iznosi 47.033 pripadnika zajednice.  Međutim, kontinuirana ukupna depopulacija ustanovljena je tek od 1961. godine. Naime, između 1953. i 1961. godine zabilježen je porast broja izjašnjenih Hrvata u Vojvodini. Ipak, od te najveće brojke 145.341 Hrvata iz 1961. do danas se bilježi stalan pad, što se najviše očitovalo između 1981. i 1991. godine. Od 1961. godine do danas broj Hrvata u Vojvodini smanjen za čak 67,6 posto, pa je i udio hrvatskog u ukupnom stanovništvu Vojvodine u tih pola stoljeća smanjen sa 7,8 posto na svega 2,4 posto. 

»Činjenica je da ste u nešto više od pola stoljeća izgubili dvije trećine svoje populacije. To je ogroman gubitak koji nema samo demografsku već i društvenu, političku i identitetsku važnost«, ocijenio je prof. Živić.

 

Čimbenici depopulacije

 

Kao čimbenike smanjena populacije Hrvata u Vojvodini Živić je naveo sljedeće: slabu biološku reprodukciju, demografsko starenje, emigraciju, neriješeno manjinsko pitanje, procese asimilacije i integracije te promjene u popisnom izjašnjavanju – »bunjevačko« i »šokačko« pitanje.

»Na djelu je utjecaj unutarnjih i vanjskih čimbenika demografskog razvoja. Prvo, to je denatalitet, odnosno činjenica da je odnos nataliteta i mortaliteta već dulje vrijeme vrlo nepovoljan. Nepovoljna biološka struktura pokazuje kako su Hrvati kao zajednica, i u Vojvodini i u Srbiji, među prosječno najstarijim etničkim populacijama u zemlji, što predstavlja nepovoljan temelj za budući razvoj«, rekao je prof. Živić.

Poseban čimbenik koji je utjecao na depopulaciju jest onaj politički, koji se odnosi na raspad Jugoslavije i etničke konflikte početkom 90-ih godina prošloga stoljeća. Po riječima prof. Živića, još uvijek ne postoji konkretan podatak o broju Hrvata koji su se iselili iz Vojvodine tijekom tih godina.

»Taj emigracijski val još uvijek nije doživio svoju brojčanu definiranost u hrvatskoj znanosti. Mi još uvijek nažalost nemamo dovoljno pouzdanih podataka da kažemo koliko je Hrvata iz Vojvodine, odnosno Srbije, iselilo odnosno izbjeglo tijekom 90-ih godina. Barata se brojkama od 30 ili 40 tisuća, ali konkretni podaci bi mogli bolje pokazati koliko je to utjecalo na depopulaciju Hrvata u Vojvodini i na rezultate koje imamo danas«, kazao je Živić.

Ono što je također utjecalo na depopulaciju jesu promjene u popisnom izjašanjavanju, tj. uvođenje bunjevačke i šokačke kategorije što se desilo 1991. i prisutno je i na kasnijim popisima pučanstva. 

»To se u puno većoj mjeri odnosi na Bunjevce, Šokaca je u tom smislu relativno malo, gotovo zanemariv broj«, kazao je Živić dodavši kako je u određenoj mjeri na demografske procese utjecao i odnos matične države Hrvatske prema svojoj zajednici ovdje u Srbiji. 

 

Prostorni razmještaj

 

U svim upravno-teritorijalnim sastavnicama Vojvodine broj i udio Hrvata u posljednja dva desetljeća je smanjen. Nešto je značajniji broj i udio hrvatskog stanovništva ostao samo u Zapadnobačkom, Sjevernobačkom i Srijems-kom okrugu. U njima je, prema popisu iz 2011. godine, skoncentrirano 72,7 posto svih Hrvata u Vojvodini, ali Hrvati čine svega 5 posto njihova ukupnog stanovništva. Do početka 90-ih godina najveći udio Hrvata bio je u Srijemskom okrugu – 29,5 posto, a opao je na 18,6 posto.

Prostorno gledano, udio Hrvata u ukupnoj hrvatskoj populaciji u Vojvodini u razdoblju od 1991. do 2011. godine, povećava se samo u dva okruga – Sjevernobačkom i Zapadnobačkom. U tim dvama okruzima prema posljednjem popisu živi više od 54 posto Hrvata u Vojvodini. 

»U drugim je okruzima uglavnom na snazi smanjivanje koncentracije Hrvata, a osobito u Srijemskom okrugu. Hrvati se zgušnjavaju, brojem i udjelom, u manjem broju prostornih jedinica. Ovo ne znači da se brojnost Hrvata povećava, već da se na drugim mjestima značajno smanjuje«, ocijenio je profesor. 

 

Politika opstanka

 

Hrvati u Srbiji i Vojvodini demografski izumiru, ocijenjeno je na prošlotjednom kolokviju. U tom smislu, kao mogući preduvjet ostanka i opstanka prof. Živić je naveo poboljšanje društvenog, političkog, obrazovnog, kulturnog i ekonomskog položaja Hrvata na području Vojvodine i Srbije. 

»Ublažavanje toga procesa trebalo bi biti dio politike hrvatske manjinske zajednice, ali bi trebalo biti i dio populacijske politike Srbije. Ali, svakako bi trebalo biti i određenim dijelom politike Hrvatske prema vlastitoj zajednici u Srbiji. Zaustavljanje ovoga procesa treba biti prioritet, jer nije samo riječ o broju ljudi, već govorimo o kulturološkom i identitetskom pitanju. Trebamo pokazati da su na ovome prostoru Hrvati živjeli, žive i da će živjeti, i da su u svom stvaralačkom zanosu pridonosili razvoju ovoga prostora«, zaključio je dr. Dražen Živić. 

Rad prof. dr. sc. Dražena Živića na ovu temu bit će objavljen u cijelosti u četvrtom po redu »Godišnjaku za znanstvena istraživanja« Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji bi trebao uskoro izaći.