Arhiv tekstova

Po dva tjedna u veljači i ožujku proveo je Josip Bačlija (1964.) u rodnoj Subotici, te je sjever hrvatskog primorja, gdje danas živi, zamijenio sjeverom Bačke, gdje je rođen. Došao je posjetiti kćer Valentinu, rođake, prijatelje i provesti nešto vremena u gradu iz kojeg se prije desetak godina otisnuo put mora.

»U Rovinj sam često odlazio u najranijoj mladosti, pa mi je već bio poznat kada sam prije desetak godina, na poziv prijatelja koji je zamijenio jednu subotičku nekretninu, otišao tamo ljetovati. Tijekom tog godišnjeg odmora upoznao sam puno novih prijatelja, a neki od njih su me pozvali da sljedećeg ljeta dođem raditi skupa s njima. Poziv sam prihvatio i od 2000. godine isprva sam kao sezonac, a zatim i kao stalni rezident Rovinja počeo raditi u malom egzotičnom ugostiteljskom lokalu (konobi) unutar zidina staroga grada«, započinje priču Josip Bačlija.

 

Rovinj – Subotica

 

Prema Josipovom kazivanju trajna selidba u ovaj lijepi istarski gradić, poznat i po nadimku Hrvatska Venezia, nije donijela previše promjena u njegovu životu. Radne sezone provedene podno zidina Rovigna, kako glasi stari naziv grada u kojemu danas živi, donijele su mu brojna, lijepa prijateljstva među ljudima koji su ga primili kao svoga. Dobre zasluge za ovakav prijam jamačno ima i njegova komunikativnost, te neposrednost sklapanja poznanstava u kratkom roku od trenutka prvog upoznavanja.

»Vrlo sam se brzo naviknuo na istarski dijalekt. Rovinj je inače jedna velika multietnička sredina na čijim se ulicama mogu čuti svi jezici i narječja s prostora nekadašnje zajedničke države, pa nema velikih problema u svakodnevnoj komunikaciji. Povrh toga, tijekom turističke sezone grad posjećuju brojni inozemni turisti i tada zbilja vlada golemo jezično šarenilo. Govorim četiri strana jezika (engleski, njemački, mađarski i poljski), a služim se solidno talijanskim i češkim.«

Način života u ova dva grada i nije pretjerano različit, jer su u pitanju manje sredine u kojima se mnogi ljudi poznaju i često imaju prilike vidjeti se na ulicama. Osobito tijekom izvansezonskog razdoblja, s jeseni i u zimu, kada je Rovinj bez turista kojih u udarnim mjesecima ljeta bude i do 50.000.

 

Osjećaj doma

 

»Prije, kada sam odlazio iz Subotice u Rovinj, doslovno sam i osjećao takvu formulaciju, a danas, s polaganim protokom vremena, taj se osjećaj polagano gubi. Sada već osjećam kako sam otišao iz Rovinja za Suboticu, jer, primjerice, mnogo prijatelja od tamo me je, za vrijeme ovih mjesec dana koliko sam u rodnom gradu, telefonski zvalo i pitalo kada se vraćam. Vremenom, Rovinj je postao moj dom. Dom u kome sam se i ponovno oženio Engleskinjom Suzanom, koja je kao turistica došla jedne godine, upoznala me i ostala. Ali, moj dom će uvijek biti i Subotica, ponajviše zbog moje kćeri iz prvog braka Valentine i obiteljskih korijena, koji će me uvijek vezati uz rodni kraj«, naglašava Josip.

                                                       

Usporedba

 

Prije desetak godina, u vrijeme kada je Josip počeo zamjenjivati Suboticu za Rovinj, bila je znatno veća razlika u financijskom aspektu glede životnog standarda. Danas, porastom cijena i troškova življenja ponajviše na našim prostorima, ta je razlika sve manja.

»Uspoređujući cijene u Subotici i slušajući komentare prijatelja na račun visine mjesečnih režijskih troškova, uviđam kako se razlika sve više smanjuje. Pritom ne treba zaboraviti kako su primanja u Hrvatskoj u prosjeku značajno veća.