Arhiv tekstova

Je li Srbija uistinu najjeftinija zemlja za život u regiji, i ako jest, zašto to njeni građani ne osjećaju? Zbog čega većina građana Srbije ne dijeli dojam koji mu je ponudilo posljednje istraživanje Saveza ekonomista Srbije, a prema kojem su u Beogradu najjeftinije životne namirnice u cijeloj regiji? Čak i ovlaš bačen pogled na cijene u velikim trgovinskim centrima po Srbiji, Mađarskoj i Hrvatskoj, bit će dovoljan za visoku sumnju u točnost podataka iz istraživanja. Cijene mnogih artikala ne samo da u Srbiji nisu niže, nego su često i više. U nekim slučajevima čak i drastično više. Meso i tehnika, prije svega.

Pritom se ne može reći kako su podatci iz istraživanja netočni, ali statistika je čudo: primijeni li se pogrešno samo jedan od parametara, cijelo istraživanje može otići u krivom smjeru. Ponekad se to i želi, zato se istraživanja i naručuju i usmjeravaju. Izgleda da su ovo istraživanje od Saveza ekonomista Srbije zatražili domaći političari. Jedino se oni njime mogu dičiti i jedino njima ide u korist. Građanima sigurno ne.

SKUPO I JEFTINO: Da je tome tako, potvrđuju i kolone onih koji osobnim vozilima iz »najjeftinije zemlje« opet masovno odlaze u inozemstvo (Mađarska prije svih, ali i Bosna i Hercegovina, Rumunjska, Bugarska, Austrija, čak i SAD) radi šopinga. Ne ide se na put da bi se kupovalo skuplje, nego upravo jeftinije. Subotički je buvljak također ponovno središte procvata trgovine robom iz inozemstva, prije svega prehrambenih artikala. 

Spomenuto je istraživanje za cilj imalo usporediti prosječne cijene osnov-nih namirnica u Beogradu sa sličnim cijenama u sedam glavnih gradova u okruženju (Ljubljana, Zagreb, Sarajevo, Podgorica, Sofija, Bukurešt i Budimpešta). Analizirano je 28 proizvoda (od jaja, mlijeka, mesa, kruha, brašna, sokova, voća i povrća do paste za zube) u četiri tipa prodajnih formata (minimarketi, supermarketi, hipermarketi i veliki diskonti) na dan 24. siječnja, a uspoređene su tri razine cijena za svaki proizvod: minimalna, maksimalna i cijena proizvoda koji su najzastupljeniji na polici. U Beogradu su mjerene cijene u objektima Maxija, a u Zagrebu u objektima Konzuma i Agrokora. 

Rezultati istraživanja pokazali su kako po skupoći prednjači Zagreb, slijede Sofija, Bukurešt i Ljubljana, a onda Budimpešta, Sarajevo i Podgorica ispred Beograda. Broj proizvoda čijim je cijenama Beograd među tri najjeftinija grada iznosi 21 u minimarketima, 22 u supermarketima, 15 u hipermarketima i 20 u velikim diskontima. Broj proizvoda kod kojih je Zagreb među tri najskuplja grada u regiji je u minimarketima 20, supermarketima 22, hipermarketima 23 i velikim diskontima 15. 

Beograd je cjenovno konkurentan u minimarketima i hipermarketima (rang 1, što znači najniže cijene, dok su rang 8 najviše), a djelomično i u supermarketima (tu je drugi iza Budimpešte) i velikim diskontima (rang 3, iza Budimpešte i Bukurešta). Prosječna cijena košare od 15 proizvoda u minimarketima u regiji iznosi 13,42 eura. Najniža je u Beogradu (10,90 eura), a najviša u Zagrebu (16,07 eura). U supermarketima prosječna cijena 16 mjerenih proizvoda iznosi 20,85 eura; u Zagrebu je najviša, 29,20 eura, a u Budimpešti najniža, 17,26 eura. 

ZNANOST ILI TENDENCIJA: Tijekom istraživanja u hipermarketima je u košari bilo 20 proizvoda čija je cijena u prosjeku iznosila 35,50 eura – u Beogradu je bila najniža i iznosila 30,32 eura, a u Zagrebu najviša i iznosila je 41,67 eura. U velikim diskontima u košari je bilo 13 proizvoda čija je prosječna cijena bila 22,26 eura – najviša u Zagrebu 23,96 eura, a najniža u Budimpešti – 16,21 euro. 

Građani Srbije u prosjeku kupuju najjeftiniji kruh, brašno i ulje, te navodno pileće, juneće i svinjsko meso, krumpir, jogurt, mlijeko, sok od jabuke, tjesteninu, banane, smrznuto povrće, pastu za zube i Pampers pelene, a skuplje od većine plaćaju jaja, mineralnu vodu, sir i rižu. 

Zagrepčani kupuju najjeftiniji deterdžent od tri kilograma u regiji, i to u svim vrstama trgovina, ali zato i najskuplja jaja, svinjsko, pileće i juneće meso, jabuke i sok od jabuke, svijetlo pivo od 0,5 litara, mineralnu vodu, sir, kuhinjsku sol, kruh, ulje, smrznuto povrće, tjesteninu, jogurt, banane i pastu za zube. 

Tako kaže istraživanje. A što kažu katalozi velikih tržnih centara u Subotici, Somboru, Segedinu ili Osijeku? U Subotici je u svim trgovinama svinjski but bez kosti od 400 do 460 dinara, dok je u Segedinu u Metrou – 280 dinara. U segedinskom Metrou Daewoo plazma TV od 82 cm iznosi 30.000 dinara, a u subotičkoj Idei nema niti jednog ispod 40.000. Slično je i s računalima, fotoaparatima, kamerama. Benzin je svugdje u regiji po istoj cijeni, ali je razina plaća različita. Treba li reći kako su plaće u Srbiji u odnosu na susjede, prije svega u Mađarskoj i Hrvatskoj, najmanje dva puta niže?

Sjenu na istraživanje baca i činjenica da su rezultati izraženi u eurima, iako je dinar upravo u zadanom vremen-skom okviru slabio, što i jest dovelo do za Srbiju nešto povoljnijih pokazatelja. Na dan istraživanja srednji je tečaj iznosio 95 dinara za euro, a na dan objavljivanja 92, što je u startu razlika od 3,2 posto. Osim toga, u Hrvatskoj su, recimo, uspoređivane cijene u Konzumovim trgovinama, kojih ima bukvalno u svakom gradskom kvartu, selu i naselju, dok su u Srbiji zapisivane cijene u Maxijevim prodavaonicama kojih ima razmjerno manje, te velik dio građanstva kupovati mora u trgovinama u kojima je roba skuplja. Problematičnu činjenicu predstavlja i nerazlikovanje kvalitete proizvoda u pojedinim zemljama, što također utječe na cijenu. Istraživačima Saveza ekonomista Srbije može se predbaciti i kako je statistički uzorak od 28 proizvoda premali za relevantne zaključke, te da nisu uspoređivani artikli istih proizvođača.

A statistika? Statistika je kao i sarma – jedni jedu meso, drugi kupus, u prosjeku svi su siti.