Arhiv tekstova

Vesna Magdenovski, načelnica Fonda mirovinsko-invalidskog osiguranja, filijala Subotica

 

Prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju uvjet za ispunjavanje starosne mirovine za ženu je pun radni staž od 35 godina i navršene 53 godine života, potom 60 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja ili 59 godina života (od 1. siječnja 2009.) i 18 godina staža. Za žene koje su blizu ispunjenja potrebnog radnog staža (35 godina), ali su u međuvremenu ostale bez posla, postoji zakonska mogućnost samostalnog uplaćivanja staža (čl. 15. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju) po osnovi koji same mogu birati. Od 1. veljače 2009. godine najniža osnovica iznosi 3816,56 dinara sve do najviše koja iznosi 54.521 dinara mjesečno. Žene koje su bliže po godinama života, trebale bi ostati na stažu koji imaju (minimalnih 15 godina) i čekaju ispunjenje potrebnih godina života, što je ujedno i najčešća praksa koju potvrđuje i najveći broj takvih zahtjeva. Ukoliko dođe do gubitka posla zbog proglašenja za tzv. tehnološki višak, ili tvrtka u kojoj su zaposlene ode u stečaj, a nedostaje im upravo približno 2 godine do ispunjenja potrebnog uvjeta od 35 godina staža, prijavom na evidenciju Nacionalne službe za zapošljavanje ostvaruje se pravo na te dvije godine kroz isplatu mjesečnih naknada u tom razdoblju.

 

Ana Šoti, organizatorica programa zapošljavanja u Nacionalnoj službi zapošljavanja i trenerica za rodnu ravnopravnost, filijala Subotica

 

Prema podacima naše filijale NSZ koja obuhvaća Suboticu, Bačku Topolu i Mali Iđoš, na dan 31. prosinca 2008. godine evidentirano je 13.474 nezaposlenih osoba među kojima su ukupno 6953 ženske osobe, dok broj nezaposlenih žena preko 50 godina starosti iznosi 1225. Sve ove osobe u najstarijoj starosnoj skupini u jako su teškom položaju za potencijalno pronalaženje zaposlenja u svojoj osnovnoj struci, jednako kao i mlađe ženske osobe do 30 godina starosti, koje su ipak u prednosti jer je zamjetno kako lakše prihvaćaju oblike zamjenskog zapošljavanja u vidu obavljanja alternativnih poslova (njegovanje, rad u kafiću i sl.). Opet, starije osobe su nedovoljno fleksibilne po ovom pitanju i imaju znanja koja tržište rada manje vrednuje, najčešće su to osobe koje imaju I. ili II. stupanj stručne spreme. Sretna je okolnost, ukoliko se to tako može nazvati, jedino činjenica što osobe koje budu proglašene tehnološkim viškom ostvaruju pravo na jednokratnu novčanu naknadu koju u skladu sa svojim mogućnostima i profilom radnog interesiranja mogu uložiti u pokretanje određenog privatnog biznisa. Interesiranjem za ponudu poslova koji se nude preko naše službe za zapošljavanje uvijek postoji mogućnost pronalaženja i određenog posla kojim bi mogle nastaviti svoju radnu angažiranost, kao i započinjanje novoga radnog odnosa tzv. samozapošljavanjem. Iznimno je važno u ovakvim situacijama biti kvalitetno informiran o svim potencijalnim mogućnostima i biti uporan u traženju posla. Glede rodne ravnopravnosti za koju sam, uz nekoliko mojih kolegica stručno osposobljena, ona podrazumijeva provođenje ravnopravnijeg provođenja zapošljavanja osoba vodeći računa da omjer osoba uvijek bude barem u odnosu 70-30, konkretno govoreći, u najvećem slučaju se nastoji osigurati barem 30 posto upošljavanja ženske radne snage u određenim sektorima i zanimanjima u kojima po »navici« dominiraju muške osobe (primjer – livničari, strojobravari), ali isto tako osigurati i ravnopravniji tretman upošljavanja muških osoba u ženskom  radnom djelokrugu (primjer – medicinsko pomoćno osoblje). 

 

Ivana Antunić, studentica, Sombor

 

Smatram kako danas žene imaju ista prava kao i muškarci, a neke i pretjeruju u odnosu na prošla vremena. Prije se znalo tko ide u kavanu, tko pije ili puši, a danas nema razlike što se toga tiče između žena i muškaraca. Žene ostaju u kavani do zore i rade isto što i muškarci, a to baš i nije primjereno damama.

 

Marica Mikrut, umirovljenica, Sombor

 

Danas žene i imaju i nemaju prava kao muškarci. Na vodećim mjestima baš i nema puno žena, manje su zastupljene, a na nekim su mjestima slabije plaćene od muškaraca. Možda smo u pitanju i mi same jer se slabije borimo, a i ako dođe do većih problema lako se povlačimo. Vidno je kako se ide k jednakim pravima, ali je taj proces jako spor. Gledajući opet neka prošla vremena, dogodio se velik pozitivan pomak. Muškarci ne mogu biti kao žene, a žene ne mogu biti kao muškarci, što se najbolje vidi u poslovima koje obavljaju.

                                                                                                                                       

Slavica Tolić, umirovljenica, Novi Sad

 

Ja sam u mirovini, a kako svi znamo da su mirovine male, prinuđena sam raditi još dodatne poslove. Tako povremeno budem angažirana na prodajnim manifestacijama. Uz taj dodatni posao lakše je izgurati mjesec. Smatram kako je danas jednako teško i muškoj i ženskoj populaciji. Osobito je teško mladim ljudima koji traže prvi posao. U moje vrijeme, kada sam tražila posao poslije školovanja, nitko nije pitao znate li engleski ili drugi strani jezik. Samo su rijetki znali engleski ili neki drugi jezik. Danas gotovo sve tvrtke traže obvezno znanje engleskog jezika, kao da smo u Engleskoj. Pitam se za čega onda postoji studij engleskog jezika, kad poslodavci danas od svakog traže da govori perfektno taj jezik. Umjesto da uposle nekoliko mladih ljudi kao prevoditelje, koji su završili studij engleskog, oni traže da svi koji traže posao govore engleski. Taj problem ima moj sin, koji je u školi učio ruski jezik. Završio je strojarski fakultet, ali ne zna engleski i ispada kako je ’džaba’ završio fakultet. Godinu dana traži posao i ništa, a ima 29 godina. Tužna su vremena.

 

Anita Žanić, studentica, Golubinci

 

Žene se moraju društveno organizirati i djelovati. Pri zapošljavanju žene nemaju isti tretman kao muškarci i stoga je manja zastupljenost žena na odgovornijim radnim mjestima. Pogotovo su žene na selu izložene većem obujmu svakidašnjeg posla, ali se opet čini da su u podređenom položaju, jer se uvijek pozornost stavlja na »muški posao«, pa je samim tim rad žena manje cijenjen, dok se čini da se u gradskim sredinama taj problem polako rješava  i da se žene iz grada sve više uključuju u sve oblike društvenog života.

 

Zvezdica Crljen, službenica, Golubinci 

 

Postotno je manja uposlenost žena u odnosu na muškarce, iako mnoge poslove puno bolje rade nego muškarci. Mnoge političke stranke ne ispunjavaju 30 posto zastupljenosti žena u političkom životu. Žene na selu su, u odnosu na žene iz grada, izložene puno većem obujmu posla, a puno su manje uključene u društveno-politički život.

 

Ivana Barić, nezaposlena, Novi Sad

 

Mojoj generaciji je teško pronaći posao u struci, bilo da su cure ili dečki. Smatram da je ipak dečkima nešto lakše. Završila sam poljoprivredni fakultet, smjer zaštita bilja. Posao još nisam našla, prošlo je 9 mjeseci kako sam diplomirala. Povremeno radim na sajmovima i sličnim manifestacijama kao promicateljica, ali pravi posao je danas teško dobiti. Uz sve nedaće, ova je godina pogođena recesijom. Ipak, optimizam je prisutan, te se nadam zaposlenju u struci. Dodala bih da je problem i što poslodavci uglavnom traže obvezno dobro znanje engleskog, a često i njemačkog ili francuskog jezika. Ispadne kako je bitnije znati engleski nego što znate iz struke!? Imam visok prosjek na studiju, ali engleski slabo govorim. Na više sam mjesta bila na razgovoru kod potencijalnih poslodavaca i prosjek ih uopće ne interesira, ali znanje engleskog svi traže. Većina tih poslodavaca gotovo da ne zna ništa reći na engleskom, a od svojih zaposlenika to traže. Zbog toga sam razočarana. Sada hoću upisati tečaj engleskog jezika, ali to košta, a roditelji imaju mala primanja.

 

Marija Penavin, studentica, Bač

 

Do sada nisam imala prilike zamijetiti velike razlike u pravima među spolovima. U okruženju u kome se ja krećem, na fakultetu i među mladima, ravnopravno smo raspoređeni u svim aktivnostima. Ne znam kako će biti  kasnije kada dođe vrijeme zapošljavanja i eventualno vodećeg radnog mjesta. No, za sada nemam primjedaba.

 

Mira Milošević, frizerka, Bač

 

Cijeli moj radni vijek provela sam sa ženama i u društvu žena. Osobno nisam primjećivala razlike i nepravilnosti u odnosu muškarac-žena što se tiče zaposlenja, plaća i vodećih radnih mjesta jer me to nije ni zanimalo. Ja sam privatni obrtnik i to ženski frizer, no tijekom svih ovih godina rada, naslušala sam se raznih pritužbi od strane mušterija-zaposlenih žena koje nisu mogle napredovati na radnom mjestu zato što su žene, a imale su istu kvalifikaciju kao njihove kolege muškarci, plaće su im bile manje, a nerijetki slučajevi su bili i upitno zasnivanje radnog odnosa mlade žene zbog porodiljskog bolovanja i sl.