Mata Mišanji rođeni je Mitrovčanin, ali je u Somboru više od šest desetljeća i smata se Somborcem. Saživio se s ovom sredinom i odlučio ostati u Somboru. Tu je upoznao i suprugu Magdalenu s kojom je u braku od 1959. godine.
Mata Mišanji rođen je 1932. godine u Srijemskoj Mitrovici, kao jedinac u obitelji Marije i Ištvana Mišanjija u Ulici Stari šor. Oca je čika Mata jedva upamtio jer je umro kada je imao samo pet godina, pa je skrb o njegovu odrastanju uz majku preuzeo ujak Blaž Glavica. »Dio grada u kojem smo živjeli vrvio je od djece i svakodnevno smo trčali za loptom. Kako je djece bilo mnogo formirali smo ekipe i igrali jedni protiv drgih. Momčad u kojoj sam ja bio uvijek je pobjeđivala. Među onima koji su pratili našu igru bili su i Franjo Giler i Vili Šipoš, veliki nogometaši, državni reprezentativci, prisjeća se tih predratnih godina u Srijemskoj Mitrovici čika Mata.
Iz »Srijema« u
»Radnički«
U prvim poratnim godinama valjalo je formirati nogometnu momčad u Nogometnom klubu »Srijem« (ranije »Građanski«), pa i ekipu pomlatka u kojoj se našao i naš sugovornik. Vrlo je brzo ta momčad postala nepobjediva. Zanimljivo je spomeniti kako je ovu momčad vodio Artur Müller, njemački vojnik koji je zarobljen u srijemskim šumama. Kako se doznalo da je prije rata bio nogometaš »Herte«, angažovan je u mitrovačkom klubu. Taj isti Müller kasnije je postao pomoćnik čuvenog Sepa Herberga u njemačkoj reprezentaciji. »Od trenera Müllera naučio sam prvu veliku, možda i najveću lekciju u životu: red, rad i disciplina, kaže čika Mata. Na ujakov prijedlog upisao je srednju Šumarsku školu-odsjek za eksploataciju. Pred početak školske godine odlukom Ministarstva prosvjete odlučeno je da se Srednja šumarska škola preseli u Sombor i tako je Mata Mišanji 1949. godine došao u Sombor i tu ostao zauvijek. Još dvije godine bio je član »Srijema« ne samo kao igrač pomatka, već sve češće i kao prvotimac. Bio je aktivan član školske nogometne ekipe, a na utakmicama priliku da ga vide imali su i ljudi iz somborskog »Radničkog«. I taman kad je trebao postati članom »Radničkog« škola se seli iz Sombora. »Trebalo je da treći razred pohađam u Čačku. Ponudili su mi iz tamošnjeg kluba da postanem njihov član. Nisam odmah odgovorio, a to su iskoristili Somborci i bez majčinog znanja vratili me iz Čačka u Sombor i upisali u Ekonomsku školu. Umjesto da 1952. postanem šumarski tehničar, tek sam 1956. godine završio srednju Ekonomsku školu«, priča čika Mata o događajima koji su prethodili početku njegove nogometne karijere u Somboru. Već poslije prve sezone u Somboru postao je reprezentetivac Vojvodine. Kao aktivan igrač dres »Radničkog« Mata Mišanji nosio je punih deset godina, a onda je zbog ozljede morao prekinuti s nogometom. No, ipak je ostao u nogometu i to kao trener.
Neostvareni put za Sudan
Našao se na popisu šestorice trenera iz Jugoslavije koji su 1968. godine trebali ići u Sudan. »Bilo je to veliko priznanje za mene. Međutim, koliko god je to u prvi mah izgledalo lijepo, brzo sam shvatio kako ću se morati zahvaliti na povjerenju. Jedan od uvjeta bio je znanje engleskog jezika, pa sam počeo učiti. Na put je trebala kenuti i supruga. U to vrijeme oboje smo bili uposleni u banci. Ostaviti siguran posao i krenuti u nepoznato? Bila je to velika dilema. Onda su se u tu priču umiješali moja majka i još neki rođaci, naravno odgovarajući me od tog puta, pa sam riješio ostati«, priča o ponudi za Sudan čika Mata.
Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća Mata Mišanji trenirao je i prvi tim »Radničkog«. Tada drugoligaš, somborski klub prolazio je kroz teško razdoblje jer se valjalo osloniti na mlade igrače. Drugoligaški status nije očuvan, a naš sugovornik, iako je i dalje ostao vezan za trenerski rad, više se okrenuo svojim profesionalnim obvezama kao poslovođa benzinske crpke, ali je i dalje rado pomagao, amaterski, klubovima koji su to od njega tražili. Skupa s još nekoliko čuvenih nogometaša »Radničkog« osnovao je prije dvedesetak godina Udrugu veterana »Radničkog« koja je i danas aktivna. »U ‘Radničkom’ sam pune 62 godine. Prvo kao igrač, zatim kao trener i sada kao veteran. Sva razdoblja imaju svoju ljepotu. Volio sam i trening utakmice i velike prvenstvene utakmice. Uvijek sam tako prilazio igri i uvijek sam igrao s velikim žarom, dajući cijelog sebe«, ističe čika Mata.
Sombor u srcu
Osim priznanja za svoj angažman u nogometu, Mata Mišanji dobivao je i priznanja kao predan radnik INE. Svojevermno su mu nudili da bira posao u Osijeku ili Dubrovnuku, ali je on odbio i ostao u svom Somboru. »Kada sam početkom 50-ih počeo igrati nogomet u Somboru zavoljela me je publika. To nikada ne mogu zabrovati. To je grad u kojem sam dobio sve. Tu sam upoznao i svoju suprugu s kojom sam više od pola stoljeća skupa«, kaže čika Mata koji danas živi mirne umirovljeničke dane.
