Arhiv tekstova

Za građanke i građane Vojvodine, a posebno one hrvatske nacionalnosti odluke Skupštine AP Vojvodina od prije 10 godina o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika u Vojvodini i osnivanju lista »Hrvatska riječ«, su veoma značajne i imaju dalekosežne posljedice za razvitak Vojvodine, kao višenacionalnog društva i ravnopravnost svih građanki i građana na vlastiti jezik i pismo i informiranje na materinjem jeziku. Bez primjene ove dvije odluke ne bi se moglo govoriti o jednakopravnosti građana Vojvodine na informiranje i službenu uporabu jezika.

»Hrvatska riječ« je se za ovih 10 godina razvila u jedno značajno javno glasilo, ne samo za hrvatsku nacionalnu zajednicu već i za druge građanke i građane Vojvodine. Prednosti Hrvatske riječi su što za praćenje ovih novina nije potreban prevoditelj. Upravo, mi se čini da ta činjenica nije dovoljno iskorištena.

Najviše se piše iz Subotice, što je na neki način i prirodno jer je to kulturno središte hrvatske nacionalne zajednice, ali se zapostavljaju i drugi dijelovi Vojvodine gdje žive Hrvati. Ipak moja suštinska zamjerka, je ako smijem tako reći, previše crkvenih sadržaja u listu, folklornih i drugih što je značajno, ali ne smije biti dominantno. Hrvatski narod u novinama nije dovoljno predstavljen kao politički narod.

Od »Hrvatske riječi« očekujem više istraživačkog novinarstva. Zašto se predstavnici hrvatskog naroda dovoljno ne čuju u parlamentima Srbije i Vojvodine? Hrvatska nacionalna zajednica mahom živi u Vojvodini. Sudbina građanki i građana hrvatske nacionalnosti, viši standard, ostvarivanje većih  nacionalnih, obrazovnih i kulturna prava u svezi je s ustavnim položajem Vojvodine. Bez političkog subjektiviteta Vojvodine, ostvarivanjem zakonodavnih, sudskih i izvršnih nadležnosti Vojvodine, raspolaganjem izvornim prihodinma, prirodnim i radom stvorenim resursima i pravom na imovinu nema ravnopravnopravnosti građanki i građana Vojvodine, a time i građana hrvatske nacionalne zajednice s građanima iz centralne Srbije. To su instrumenti za kvalitetniji život građana Vojvodine, a time i instrumenti za mogućnosti  višeg stupnja ostvarivanja prava nacionalnih zajednica. U Vojvodini na ustavnom referandumu 2006. godine više od 56 odsto građana Vojvodine nije prihvatilo ovaj Ustav, među tim građanima je i značajan broj iz hrvatske zajednice. O zakidanju ustavnih prava, položaju Autonomne pokrajine Vojvodine i njenih građana, s obzirom da je Pokrajina po službenoj  statistici svrstana u nedovoljno razvijene regije Republike Srbije, da zaostaje za centralnim dijelom Srbije, a da je nezaposlenost iznad 28 odsto su pitanja koja bi po mom mišljenju »Hrvatska riječ« morala pokretati, jer se  reflektiraju na svakodnevni život i značajno utječu na ostvarivanje i nacionalnih, građanskih i ljudskih prava. 

Od Hrvatske riječi u narednom razdoblju očekujem da se istraživačkim novinarstvom okreću ove i druge teme, posebno u svezi s neispunjavanjem ustavnih obveza od strane Republike Srbije prema Vojvodini i njenim građanima.

Koristim se prilikom da svim čitateljima, novinarima, suradnicima, članovima redakcije i uprave Hrvatske riječi čestitam deseti rođendan i želim uspjeha. Iznimno sam zadovoljan što sam prije 10 godina sudjelovao u osnivanju Novinsko nakladničke ustanove i lista »Hrvatska riječ.«Za građanke i građane Vojvodine, a posebno one hrvatske nacionalnosti odluke Skupštine AP Vojvodina od prije 10 godina o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika u Vojvodini i osnivanju lista »Hrvatska riječ«, su veoma značajne i imaju dalekosežne posljedice za razvitak Vojvodine, kao višenacionalnog društva i ravnopravnost svih građanki i građana na vlastiti jezik i pismo i informiranje na materinjem jeziku. Bez primjene ove dvije odluke ne bi se moglo govoriti o jednakopravnosti građana Vojvodine na informiranje i službenu uporabu jezika.

»Hrvatska riječ« je se za ovih 10 godina razvila u jedno značajno javno glasilo, ne samo za hrvatsku nacionalnu zajednicu već i za druge građanke i građane Vojvodine. Prednosti Hrvatske riječi su što za praćenje ovih novina nije potreban prevoditelj. Upravo, mi se čini da ta činjenica nije dovoljno iskorištena.

Najviše se piše iz Subotice, što je na neki način i prirodno jer je to kulturno središte hrvatske nacionalne zajednice, ali se zapostavljaju i drugi dijelovi Vojvodine gdje žive Hrvati. Ipak moja suštinska zamjerka, je ako smijem tako reći, previše crkvenih sadržaja u listu, folklornih i drugih što je značajno, ali ne smije biti dominantno. Hrvatski narod u novinama nije dovoljno predstavljen kao politički narod.

Od »Hrvatske riječi« očekujem više istraživačkog novinarstva. Zašto se predstavnici hrvatskog naroda dovoljno ne čuju u parlamentima Srbije i Vojvodine? Hrvatska nacionalna zajednica mahom živi u Vojvodini. Sudbina građanki i građana hrvatske nacionalnosti, viši standard, ostvarivanje većih  nacionalnih, obrazovnih i kulturna prava u svezi je s ustavnim položajem Vojvodine. Bez političkog subjektiviteta Vojvodine, ostvarivanjem zakonodavnih, sudskih i izvršnih nadležnosti Vojvodine, raspolaganjem izvornim prihodinma, prirodnim i radom stvorenim resursima i pravom na imovinu nema ravnopravnopravnosti građanki i građana Vojvodine, a time i građana hrvatske nacionalne zajednice s građanima iz centralne Srbije. To su instrumenti za kvalitetniji život građana Vojvodine, a time i instrumenti za mogućnosti  višeg stupnja ostvarivanja prava nacionalnih zajednica. U Vojvodini na ustavnom referandumu 2006. godine više od 56 odsto građana Vojvodine nije prihvatilo ovaj Ustav, među tim građanima je i značajan broj iz hrvatske zajednice. O zakidanju ustavnih prava, položaju Autonomne pokrajine Vojvodine i njenih građana, s obzirom da je Pokrajina po službenoj  statistici svrstana u nedovoljno razvijene regije Republike Srbije, da zaostaje za centralnim dijelom Srbije, a da je nezaposlenost iznad 28 odsto su pitanja koja bi po mom mišljenju »Hrvatska riječ« morala pokretati, jer se  reflektiraju na svakodnevni život i značajno utječu na ostvarivanje i nacionalnih, građanskih i ljudskih prava. 

Od Hrvatske riječi u narednom razdoblju očekujem da se istraživačkim novinarstvom okreću ove i druge teme, posebno u svezi s neispunjavanjem ustavnih obveza od strane Republike Srbije prema Vojvodini i njenim građanima.

Koristim se prilikom da svim čitateljima, novinarima, suradnicima, članovima redakcije i uprave Hrvatske riječi čestitam deseti rođendan i želim uspjeha. Iznimno sam zadovoljan što sam prije 10 godina sudjelovao u osnivanju Novinsko nakladničke ustanove i lista »Hrvatska riječ.«