Arhiv tekstova

Praksa je u tradiciji jednog naroda, a moglo bi se reći čak i svih naroda bez iznimke, isticanje nekog događaja koji pripada prošlosti i postaje nacionalni brend zajednice.

Bunjevački Hrvati na sjeveru Bačke imaju svoj nacionalni brend, to je »Veliko prelo« kojega baštine još iz 19. stoljeća. To je tradicionalna manifestacija koja živi u Subotici već 145 godina. Uvijek se događala na Marin, na Svijećnicu 2. veljače ili u najbližu subotu tomu datumu. Vrijeme proslave »Velikoga prela« određuje se i posebno poštuje u spomen na prvo »Veliko prelo« u Subotici održano na Marin, 2. veljače 1879. godine.

U drugoj polovici 19. stoljeća kod bunjevačkih Hrvata budi se nacionalna svijest koja pronalazi nacionalni identitet u javnome predstavljanju prve nacionalne organizacije bunjevačkih Hrvata – »Pučke kasine«, a rezultat je nacionalnoga rada u priređivanju »Velikoga prela«. Ovo je prelo posebno i veliko. »Veliko«, jer je ono bilo masovno po broju uzvanika, bilo je stjecište uglednih članova zajednice bunjevačkih Hrvata, a napose je bilo »veliko« jer je to prvi put u povijesti bunjevačkih Hrvata da se organizirano i javno okupe njeni članovi na slavlje, gdje su se recitirale hrvatske pjesme, pjevale i svirale pjesme iz riznice glazbenoga stvaralaštva bunjevačkih Hrvata, a nadasve to je bilo mjesto gdje je zablistala prelijepa bunjevačka narodna nošnja na lijepim, viđenim i dostojanstvenim djevojkama i momcima. Bilo je to svojevrsno predstavljanje bunjevačkih Hrvata javnosti, to je bila poruka gradu i šire, koja glasi: »i mi smo tu... (...) nek se znade da Bunjevac živi (...)«. Bila je to prigoda za susret, razgovor, prijateljevanje i veselje. Tako su bunjevački Hrvati željeli pokazati u ne baš ugodnom političkom i društvenom ozračju da su i oni ljudi i građani Subotice jednaki i ravnopravni s ostalima građanima. Poslije održanoga prela dugo se prepričavalo kako je bilo lijepo, tko je sve bio na prelu i zadovoljno se pripremalo za »Veliko prelo« iduće godine.

To je bio događaj od neprocjenjive važnosti za bunjevačke Hrvate u 19. stoljeću. I danas bi to trebao biti događaj koji afirmira i opravdava postojanje etniciteta koji više od sto pedeset godina permanentno trpi torturu nipodaštavanja i osporavanja temeljnih prava. Trebao bi biti događaj, a da li je? Jesmo li se umorili? Ili možda nemamo osjećaja niti političke volje i potrebnoga znanja to činiti?

Tko treba organizirati »Veliko prelo«? Danas je to, po mojemu sudu, nedvojbeno jasno kako to treba biti ona kulturna organizacija koja tu manifestaciju priređuje u Subotici već 45 godina. No, jako me čudi zašto su ove godine nemarno odustali od termina koji je bio ustaljen po tradiciji, a to je na Marin ili najbliža subota. U organizaciji »Velikoga prela« jako je važno da cijela zajednica s uvažavanjem podržava tu organizaciju, a voditelji profesionalnih institucija i organizacija u zajednici da izravno sudjeluju u organizaciji ili pruže bilo logističku, bilo materijalnu potporu. Ako toga nema, onda vođe nisu dostojne biti na tim mjestima, jer oni ignoriraju tradiciju i nacionalnu kulturu, a to se ne smije tolerirati. 

Na »Veliko prelo« pozivaju se gosti s posebnim pozivnicama, to čini organizator. On treba okupiti najuglednije ljude iz zajednice i grada i truditi se da taj reprezentativan skup bude mjesto očitovanja i nazočnosti elite bunjevačkih Hrvata u kulturnom i javnom životu grada. Nije ispunjena forma (hrana i glazba) dostatna da prelo bude veliko. Treba pod svaku cijenu tražiti potvrdu sadržaja kojega su nam ostavili naši djedovi.

Nažalost, današnje »Veliko prelo« neodgovornošću vodstva zajednice bunjevačkih Hrvata nema neku zapaženu nacionalnu i kulturološku važnost. Članovi nacionalne zajednice na drugoj strani još i danas žele da ostane takav jedan događaj, kakav smo baštinili od naših djedova. To je događaj u godini koji će biti duhovno okrepljenje i svojevrstan čip za nacionalni identitet. Što se danas događa? Imamo mi danas u pokladno vrijeme puno prela i puno zabava. To je u principu dobro, ali je loše što se zanemaruje izvornost i autohtonost »Velikog prela«. Nije pošteno nazivati svoju vlastitu organizaciju zabave »velikim prelom« kod ono to nije, jer se time omalovažava i obezvrijeđuje tradicionalno »Veliko prelo«. Ova današnja prela su komercijalna prela i moglo bi se reći prestižna. Svim organizatorima je važno da prelo koje oni organiziraju bude veliko, da bude zapaženo i komercijalno-ugostiteljski na razini, ili još otvorenije, organizatori priređuju  prela radi sebe i svoje osobne želje za afirmiranjem. Svatko ima pravo to činiti i ne želimo osporavati te nakane, ali nastaje problem što nedostaje, a polako i nestaje, ona poruka koju baštinimo iz 1879.

Dostojanstvo i potvrda društvenoga statusa, čistoća uma i kulturno stvaralaštvo trebaju obilježavati cijeli skup na »Velikome prelu« i svakoga nazočnoga pojedinca. Iznimna je prilika na takvom svečanom skupu objelodanjivanje zajedništva u nacionalnom, kulturnom i gospodarskom pogledu koje će potvrditi i osigurati blagostanje i nacionalni identitet zajednice. Zato je samo jedno »Veliko prelo«. Tako trebamo činiti.