Arhiv tekstova

Na vojvođanskim njivama samo prije nekoliko desetljeća sijale su se sorte povrća koje su sami proizvođači sakupljali, birajući sjeme najukusnijih, najljepših, najslađih plodova. Onda je na naše njive i u povrtnjake stiglo hibridno sjemenje, a komercijalna proizvodnja potisnula je stare sorte. Međutim, zahvaljujući projektu Poljoprivredne stručne službe iz Sombora prikupljeno je i sačuvano sjemenje više od 40 biljnih vrsta, a ovi uzorci danas su dragocjeni materijal u znanstvenim istraživanjima.

 

Hibridi potisnuli autentične vrste

 

Raznovrsnost klime i zemljišta u Vojvodini, ali i duga tradicija proizvodnje povrća stvorili su mnoštvo povrtlarskih sorti. Tradicijski domaćinski vrtovi obilovali su različitim genetskim materijalom koji se prenosio s generacije na generaciju, ukrštao međusobno stvarajući nove zanimljive sorte povrća. Izmjenom strukture stanovništva, trgovinom, razmjenom sjemenja, spontanim ukrštanjem, prirodnom selekcijom i pažljivim odabirom proizvođača povrća u Vojvodini su stvorene vrijedne lokalne sorte povrća. Međutim, sa sve većom komercijalizacijom povrtlarske proizvodnje nestali su mali seljački povrtnjaci, i danas se uglavnom u velikim proizvodnjama povrća gaji po jedna, dvije ili nekoliko najprofitabilnijih, najprinosnijih, najkomercijalnijih sorti, ne ostavljajući mjesta mnogim drugim interesantnim sortama. One s aspekta komercijalne proizvodnje nisu tako značajne, ali imaju druge vrijednosti, kao što je otpornost na neke biljne bolesti i zbog toga ih je važno sačuvati, ispitati, umnožavati. Upravo to uradili su u Poljoprivrednoj stručnoj službi u Somboru. 

 

Ideja iz Križevaca stigla u Sombor

    

Projekt somborske poljoprivredne službe jedinstven je u Vojvodini, a ideja je nastala kroz suradnju s profesorom Zdravkom Matotanom, profesorom povrtlarstva na Višoj školi u Križevcima i na osječkom Poljoprivrednom fakultetu. »Zajednički smo radili jedan projekt u Institutu za mediteranske kulture u Bariju i tako smo saznali za njihovu akciju prikupljanja starih sorti povrća koja je provedena među učenicima Srednje poljoprivredne škole i studentima Više škole u Križevcima. Dopala mi se ta ideja i tako smo i mi 2007. godine uz potporu pokrajinskih tajništava za poljoprivredu i gospodarstvo, gospodarske komore i Školske uprave iz Sombora krenuli u projekt »Sačuvajmo stare sorte povrća«. Od 30 osnovnih škola s područja Zapadnobačkog okruga uključile su se 22 škole. U tim smo školama održali predavanja o tome što znače stare nemodificirane sorte povrća, a učenici su na tim predavanjima dobili vrećice za sakupljanje uzoraka. Od 3.000 učenika koji su slušali ta predavanja 617 je donijelo uzorke sjemena«, kaže direktor PSSS-a Vladimir Sabadoš. Brojem uzoraka (više od pet tisuća) bili su iznenađeni i sami stručnjaci poljoprivredne službe. Osim povrća bilo je tu dosta sjemenja cvijeća, žitarica i kukuruza. Sabadoš ističe kako je važno što je to sjemenje koje su ostavljali proizvođači zbog toga što je davalo dobar rod, dobar okus ili zbog toga što je bez ili s malo kemije opstalo. Nakon prikupljanja sjemenja slijedila je sjetva, kako bi se uradila njihova identifikacija. Praktički se od 2008. godine radi identifikacija i opis prikupljenog materijala. Sjemenje se sije na oglednim parcelama Poljoprivredne stručne službe. Procjena je da je oko 700 uzoraka zanimljivo za daljnji rad.  

 

Prirodni odabir

 

Prikupljeno sjeme se čuva u posebnim uvjetima, a dio materijala ustupljen je Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, dio Institutu za povrće iz Smederevske Palanke. Ipak, najveći dio se nalazi u Somboru. »Značajno je što smo kroz ovu akciju vidjeli kako postoje ljudi koji još uvijek gaje neke stare zaboravljene sorte. To su sve genetski nemodificirane biljne vrste. Opstale su godinama prirodnim načinom odabira. Mi smo prikupili neke sorte koje više ne postoje, kao što su: bijeli mak, lubenica sa žutim mesom, razni oblici kukuruza šećerca, kukuruz kokičar raznih boja - od bijele do crvene, sorta slična špinatu, deronjski kupus, razne vrste salata. Ima tu i povrća koje ne pripada Vojvodini, ali je doneseno migracijama stanovništva, kao što su blitva i raštan«, kaže naš sugovornik. Za odabrane uzorke izvršena je detaljna procjena morfoloških svojstava, prinosa i kvalitete proizvoda zbog koje se gaje, otpornosti na bolesti i štetočine i mogućnosti gajenja u uvjetima organske i integralne proizvodnje povrća.