Arhiv tekstova

»Našem hrvatskom narodu u Bačkoj, u Vojvodini u Srbiji nema ni opstanka ni napretka bez vjere. Svi relevantni čimbenici o tome jasno govore. Više od trinaest tisuća Hrvata manje na zadnjem popisu stanovništva u našoj zemlji jasni je pokazatelj kamo idemo, uz to nismo uspjeli napraviti posebni birački popis Hrvata u R. Srbiji, HKC je otišao u stečaj a ni na zadnjim izborima baš nismo jako dobro prošli; sa školstvom na hrvatskom jeziku svake godine imamo velike muke. Ni situacija u Crkvi nije nimalo sjajna. Crkve su nam svake nedjelje sve praznije, sve manje djece pohađa katolički vjeronauk u školi, a u župi još manje. Sve je manje vjenčanih i krštenih a broj umrlih daleko nadmašuje rođene«, rekao je  mons. mr. Andrija Anišić zaključujući predavanje na temu »Je li vjera nužna za opstanak i napredak naroda?« (poruka vjere biskupa Ivana Antunovića), koje je u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« održano u okviru Dana biskupa Ivana Antunovića na XXI. »Razgovoru« 15. siječnja u vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici. 

Govoreći napose o ulozi Crkve u današnjemu društvu, s posebnom refleksijom na vojvođanske Hrvate, mons. Anišić je istaknuo: »U našoj hrvatskoj zajednici uloga Crkve je marginalizirana. Crkva i ljudi iz Crkve su interesantni ukoliko se na njih možemo pozvati, uglavnom su to ljudi prošlosti – čitave prošle godine smo slavili a i ove ćemo slaviti godinu naših velikana. To je dobro i potrebno ali ne dovoljno. Ljudi iz Crkve su hrvatskim udrugama interesantni ukoliko ih mogu predstaviti kao one koji podržavaju njihove projekte. Više se ne sluša mišljenje Crkve ni svećenika ukoliko se ono ne uklapa u neke, često i uske interese pojedinih udruga. To mora prestati, inače nas neće biti. Već nas je premalo. Naše narodne sloge nema. Više velikih prela koja će se održati narednih dana samo su mali dokaz ovoga što govorim«, naznačio je predavač, dodajući da je biskup Ivan Antunović cjelokupnim svojim djelovanjem, o čemu ima dovoljno dokaza i u njegovoj pisanoj riječi, stvorio iako sigurno ne s namjerom – jedan divan model za opstanak i napredak naroda.

 

Model opstanka našega naroda

 

U svojemu predavanju, mons. Anišić je više puta ističući model biskupa Antunovića za opstanak svojega naroda, istaknuo kako su upravo prilike u kojima su on i njegov narod živjeli, bili poticaj da krene u odlučnu borbu za spas naroda. U tom smislu, mogući model rješavanja problema s kojima se naša zajednica suočava u sadašnjem vremenu, mogao bi se sažeti u nekoliko naputaka samoga biskupa Ivana Antunovića, a to u provom redu podrazumijeva slogu i udruženo nastojanje svih pripadnika naroda za življenje po načelima katoličke vjere. Zatim, u jasnoj svijesti i prihvaćanju svoje nacionalne pripadnosti hrvatskome narodu – bunjevačkom i šokačkom rodu; nadalje u zauzimanju za prosvjetu i školovanje djece i mladih te u praćenju suvremenih tokova napretka poljoprivrede i drugih gospodarstvenih grana kao i u razboritom upravljanju materijalnim dobrima. Mons. Anišić nadodao je da sve pozitivno u životu našeg naroda što se događalo još za vrijeme Antunovićeva života i u proteklih 125 godina poslije njegove smrti jest plod života i rada po modelu biskupa Ivana Antunovića. Upravo stoga, pozvao je sve nazočne da skupa promotre i prouče taj model i krenu u odlučnu borbu za opstanak i napredak našeg naroda na ovim prostorima. »Danas, za razliku Antunovićeva vremena, nije potrebno naglašavati prosvjetu. U našim redovima imamo brojne intelektualce. Nije potrebno naglašavati ni zauzimanje za gospodarski napredak, jer on ide svojim tijekom, ali jeste potrebno usmjeriti taj gospodarski napredak i za dobrobiti našeg naroda. No ono u čemu ja vidim hitnost i nužnost za naš narod jest vratiti se Kristu i Crkvi, čvrsto vjerovati evanđelju. Nova evangelizacija nema alternativu u Crkvi. Potrebno je zauzeti se za obnovu braka i obitelji, tih temeljnih stanica naroda, društva i Crkve. Ni to bez življenje vjere neće ići«, upozorio je predavač.

U svjetlu Godine vjere, osvrnuo se i na riječi pape Benedikta XVI. koji ističe da početak trećega tisućljeća nije donio ništa pozitivno ni društvu, ni Crkvi, o čemu je sažeto progovorio u jednoj svojoj katehezi o vjeri u kojoj ističe da su »procesi sekularizacije i rašireni nihilistički mentalitet, u kojem je sve relativno, ostavili duboki trag na način razmišljanja i shvaćanja svih ljudi«, a relativizam i individualizam nisu zahvatili samo srca mnogih naših suvremenika, nego su njima, nažalost, zahvaćeni i sami vjernici. Slično tomu, navodi predavač, i »Antunović je svjestan da je nemoguće voljeti ono što ne poznaješ i stoga nastoji poučavati svoj narod u vjeri«. Svoje zauzimanje za rast u vjeri njegova naroda pisanom riječi poduzima i stoga što »neznanje (nepoznavanje) vjere« ima za posljedicu »ne obdržavanje Božjih i crkvenih zapovijedi«, a takav život onda postaje »najugodnijim gniezdom neprijatelja, u kojem on po volji hara i kršćanski odgoj onemogućuje«. Antunović također polazi od činjenice da je život po Božjoj volji, usklađen s Božjim zapovijedima, zalog istinske sreće u braku i obitelji i zalog opstanka i napretka Crkve i društva.

U nastavku predavanja, mons. Anišić je referirajući se na pojedine navode iz Antunovićevih djela, navodio njegove misli o opasnostima bezbožnoga društva ali i o znanosti bez Boga koja je, ako je takva, uzrok svakog zla u svijetu. Antunovićeve misli o vjeri koje ističe u svojim djelima mogle bi se sažeti u nekoliko značajki: vjera svemu daje pravu vrijednost, vjeru je potrebno ispovijedati djelima, vjerom se borimo protiv nevolje i siromaštva, vjera je svagdanja potreba i važnija je od nacionalnosti, ona je izvor mira u srcu, vrijednost čovjeka se mjeri vjerom, te na koncu zaključuje kako je sve potrebno činiti na slavu Božju. 

Pjesmu »Bunjevci biskupu Antunoviću« koju je o 50. obljetnici njegove smrti napisao Aleksa Kokić, pročitao je na početku vlč. dr. Ivica Ivanković Radaković, a tijekom večeri nastupio je katedralni zbor »Albe Vidaković« pod ravnanjem Miroslava Stantića i glazbenom pratnjom članova Subotičkog tamburaškog orkestra, a moderatorica večeri bila je Katarina Čeliković. U pozdravnoj riječi, katedralni župnik mons. Stjepan Beretić istaknuo je tumačeći pojam razgovora da on ne podrazumijeva samogovor već razmjenu mišljenja, uz blagu riječ i jake argumente. 

 

Razgovori nakon »Razgovora«

 

Navodeći na kraju predavanja da je »’Razgovor’ uvijek bio prilika za razgovor o aktualnoj situaciji u našoj hrvatskoj zajednici, a ovo jest vrlo aktualno, a budući da su problemi nevjere i nesloge vrlo ključni i gorući u našoj zajednici moramo ih riješiti ukoliko se hoćemo zauzimati za opstanak i napredak našeg naroda«, mons. Andrija Anišić potaknuo je nazočne da se i sami uključe u rješavanje gorućih problema u našoj zajednici. Mons. Stjepan Beretić smatra da problemi i vrijeme u kojemu živimo nije teže u odnosu na vrijeme u kojemu je živio biskup Antunović. »Jedini i naš najveći nedostatak jest nesloga i manjak uzajamnoga poštovanja«, upozorio je mons. Beretić. Silvester Bašić upitao je što je pak učinjeno da se nesloga među nama prevlada, osobito kada je u pitanju djelovanje Instituta »Ivan Antunović«. Odgovarajući na postavljeno pitanje, vlč. dr. Ivica Ivanković Radaković rekao je kako u tijeku izrada novoga Statuta kojim je u prvom redu potrebno redefinirati ciljeve i reorganizirati pojedine odjele kako bismo i nadalje uz povijesne i kulturne, u njima promicali i temeljne kršćanske vrijednosti. Nadovezujući se na njegov odgovor, Grgo Kujundžić rekao je kako je u Institut potrebno uključiti mlade koji bi se mogli izdignuti iznad nesloga koje razaraju našu zajednicu. Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, naznačio je kako je potrebno istaknuti da je sadašnje stanje rezultat tj. posljedica povijesnih činjenica te je u tom smislu potrebno racionalno sagledati povijesne uzroke i realne sadašnje procese te u kolikoj mjeri na njih možemo utjecati. »Nedostaje nam vizija budućnosti, spram čega da uspostavimo slogu, što su naši ciljevi i tko će ih utvrditi? Sloga pak podrazumijeva heterogenost, ali iste ciljeve, poštujući pri tom načela: istinu, pravednost i odsustvo sebičnih interesa, ali na koncu i sankcioniranje ne osoba nego postupaka i gesta koje se pokazuju prijepornima«, rekao je Žigmanov, dodajući da bi volio i više složnosti unutar same Katoličke crkve kada je u pitanju odnos spram javnih interesa i ukazivanje na aktualne društvene probleme. Miroslav Stantić smatra pak kako je problem hrvatske zajednice u zatvaranju u »okvire male dvorane«, a trebali bismo činiti upravo suprotno, izaći u javnost i predstaviti drugima potencijale koje imamo. Tajnik Subotičke biskupije mr. Mirko Štefković smatra pak da je potrebno izdignuti se iznad osobnih interesa, jer samo na taj način možemo ispravno djelovati na dobrobit nas samih.