Arhiv tekstova

Sveti Irinej je drugo mjesto-grad, pored Fra-nca Ville, čiju točnu lokaciju ne znamo, možemo samo nagađati. Jedno je sigurno: Franca Villa nije bila na mjestu današnjeg Manđelosa, kako se uobičajeno kaže. Jednostavno, konfiguracija terena na kojem leži Manđelos ne odgovara lokaciji jednog značajnog srenjovjekovnog grada, jer Franca Villa je nesumnjivo bio grad, i to slobodni kraljevski grad. Istraživanje obiju ovih tema vrijedi po jednu doktorsku disertaciju, ali do sada to još nije urađeno. 

 

Dosadašnja istraživanja

 

Mađarski znanstvenik Dezső Csánki koncem XIX. stoljeća dosta je prostora posvetio problemu lociranja biskupskog mjesta Sveti Irinej po njemu Szent Iréne (Szent Erenye).

On konstatira kako je »u mjestu bilo sjedište srijemskog biskupa i da je tu bio i drugi kaptol, prvi je bio u Banmonosteri ili Kw. On navodi jedan vatikanski dokument iz 1309. godine »Eclesia... villa S. Yrinei ubi episkopus Syrmiensis consuevit immorari, nadalje.. Canonici ecclesie S. Yrinei« i drugi dokument iz 1326. godine »Capitula (de Kw et) de Santo Yrineo«. Kaptoli su bili sastavni dijelovi biskupija i njegovi članovi kanonici su obavljali pomoćne službe za potrebe biskupa. Nadalje se poziva na talijanske humaniste, koji su u XV. stoljeću posjetili i Ugarsku i koji redom navode Sirmium kao sjedište srijemskog biskupa. Tako npr. Ranzani navodi kako pokraj S. Demetera (danas Srijemska Mitrovica) postoje ruševine nekadašnjeg episkopata. Te su ruševine na kartama iz XVI. stoljeća označeni kao Syrmium Vetus (Stari Sirmium). Csánki konstatira kako su u njegovo doba ove ruševine vidljive. Jedna suvremena karta isto pokraj S. Mitrovice ima oznaku za arheološke ostatke, bez navoda imena. Csánki pretpostavlja kako je tu bila i stara utvrda Srijem, Castrum Syrmiensis koji se spominje do konca XIII. stoljeća (pretpostavljamo kako je možda stradala u kumansko-tatarskom pohodu). Csánki upravo na ovu lokaciju smješta srednjovjekovni S. Irinej.

 

Srednjovjekovna kovnica novca

 

Csánki u ovo mjesto smješta i sjedište srednjovjekovne kovnice novca, koja se spominje 1266. godine kao Camera Syrmiensis, kasnije Camera de Syrmia (1342. godina) i kasnije 1415. godine Camera cultelli Sirmiensis. Znači, u ovom su mjestu trebali biti izgrađeni sljedeći objekti: katedralna crkva za biskupa, kaptol, i u njegovom okviru lokus credibilis (vjerodostojno mjesto za ovjeru i izdavanje raznih dokumenta). Tu je i pogon – kovnica srebrnog novca, naravno uz ove institucije idu i određeni stambeni objekti. Da je sve ovo iščezlo bez ikakvog traga, malo je vjerojatno! Vjerujem kako mnogi poštovani čitatelji poput mene gledaju »History chanel« i seriju »Putnici u vremenu«. Tu ekipa stručnjaka za tri dana otkriva značajne arheološke ostatke (naravno ne kompletno) koristeći suvremene metode npr. istraživanje magnetnom rezonancom, objekte pod zemljom. Zar se kod nas ovakve akcije ne mogu provesti? Očito ne, jer nema novca, ali ni volje. »Tko će sada istraživati tamo neku srednjovjekovnu katoličku katedralu?!«   

 

Čudna karta generala Marsiglija

 

General Marsigli je koncem XVII. stoljeća nacrtao među ostalima i osnovu Mitrovice i njene okoline. Tu je grad okružen fortifikacijom (najvjerojatnije zemljani opkopi i bedemi), a put koji vodi do Mitrovice račva se na dva dijela: jedan vodi u utvrđeni grad, a drugi do nekakvog srušenog objekta, nalik na ostatke crkve koja leži u blizini nekog vodotoka, rječice i slično, kao na kartama npr. Laziusa o kojima smo ranije govorili. Posjedujemo i njegove crteže rimskih objekata, jedan se nalazi i na ovom crtrežu i sliči nekakvom koloseumu. Na osnovi njegovog crteža možemo zaključiti kako se nekadašnji rimski Sirmium prostirao duž rijeke Save, a sadašnja S. Mitrovica leži samo na jednom njenom dijelu. Ni ovaj problem nije istražen do kraja. Možda je Marsigli nacrtao ostatke biskupske crkve u Sv. Irineju, ali zasad bez daljinjh istraživanja ništa pouzdano ne znamo.