Arhiv tekstova

Nekada je bilo nezamislivo u selima šidske općine otići na nedjeljnu misu, ili neku drugu svečanost, a ne obući tradicionalnu svečanu odoru karakterističnu za to selo. Ovaj je običaj bio prisutan nekad, danas je uglavnom izblijedio, ali ga još uvijek neke starije bake poštuju i dan-danas oblače odjeću koju su i nekada oblačile. Tako je bilo i u Gibarcu gdje su bake odlazeći na nedjeljnu misu redovito oblačile oplećak, skute, kecelju, vezenku i nezaobilazne »ljope«. Ljope su u stvari šarene zepe koje su se nekada nosile u selu jer cipela tada nije bilo. Izrađivale su ih vrijedne ruke baka i to po raznim mustrama i u različitim bojama, poslije čega su ih obućari »pendžetirali« i bile su spremne za uporabu. Danas se one rijetko nose, možda još po neka baka iz Gibarca, a uglavnom se koriste u folklornim skupinama gdje djeca kroz nošnju i igru, predstavljaju običaje i tradiciju Hrvata s ovog područja Srijema. 

 

IZRAĐIVANJE 

 

Jedna od rijetkih baka koja još uvijek izrađuje ljope je baka Zlatica Marošičević iz Gibarca. Ova je baka rođena davne 1934. godine, ali je to ne ometa da još uvijek štrika i izrađuje ljope koje uglavnom poklanja djeci. Baka Zlata se i danas priseća kako je to bilo lijepo nekad, kada se gibaračke snaše »urede«, obuku najljepše oplećke, vezenke, skute, kecelje i šarene ljope i upute se na nedjeljnu misu. Tada su se žene jednostavno nadmetale koja će se ljepše obući. I danas se baka Zlata oblači kao Gibarčanke nekad i, kako kaže, nezamislivo joj je obući običnu garderobu. Svojevremeno joj je sin kupio kompletno svečano odijelo, od haljine, čarapa, cipela, kako bi otišla u Beograd prisustvovati obrani njegova maturskog rada, ali nije otišla, nije se mogla  prilagoditi toj garderobi. 

 

DARIVANJE

 

Danas ova baka i dalje radi, izrađuje ljope za djecu, većinu dosadašnjih zepa poklonila je djeci HKD-a »Šid«  i, kako kaže, nije joj teško. Još uvijek je vid dobro služi. Prisjeća se baka kako je to nekada bilo u selu, okupe se seljanke poslije obavljenih poslova u polju i u kućanstvu i onda na ulici na klupi, družeći se, izrađuju ručne radove i ljope. Zato je danas baka Zlatin ormar prepun prekrasnih ručnih radova: šlinganih ponjava, posteljine, vezenih ručnika, koje nesebično čuva, mada je neke od njih i prodala, ali i darovala HKD-u »Šid«. Baka Zlata je poklonila i ručno izrađenu nošnju, a danas s obzirom da je jedna od rijetkih koja zna štrikati ljope, izrađuje ih za djecu iz Tovarnika i ostalih mjesta u Republici Hrvatskoj. Imala je ova žena težak život, sina je rano izgubila, ali i ostale najmilije. Danas živi sama i, kako kaže, rad je čini jačom, jer ne može zamisliti da sjedi besposlena. Ljeti je u polju, a tijekom zime u toploj sobi, uz ručni rad. Baka Zlata se udala dosta rano sa samo 15 godina, tako da je sazrijevala i učila i u braku, većinu stvari i od svoje svekrve, a štrikanju ljopa naučila ju je njezina sestra. Ova je baka sa svima dobra u selu, jer svi znaju za njezino dobro srce i dušu i bez obzira na težak život ona i dalje zrači vedrinom. Nada se kako će je zdravlje još malo poslužiti da bi mogla izraditi još ljopa, koje danas s ponosom nose djeca kulturno-umjetničkih društava i na taj način nastoje očuvati još jedan dio običaja Hrvata s ovih prostora, tradiciju njihova odijevanja.