Arhiv tekstova

11. siječnja 1767.

U Subotici je rođen Pavao Sučić. Školovao se u rodnom gradu, filozofiju je učio u Budimu, a bogosloviju u Egeru. Bio je kapelan u Krnjaji, Monoštoru, Čataliji, Karavukovu, Bukinu, Kalači i Subotici. Kanonikom je imenovan 1815., biskupom stolnobiogradskim 1827., a tri godine kasnije postaje đakovački biskup. Uz zapaženi spisateljski rad bio je jedan od najvećih bibliofila svoga vremena. Umro je 13. travnja 1834. u Đakovu. 

 

11. siječnja 1999.

Savezno ministarstvo pravde upisalo je u svoj registar Hrvatsko akademsko društvo i time dalo suglasnost na njegovu djelatnost. Prvi predsjednik ove novoutemeljene hrvatske udruge bio je dr. Josip Ivanović. 

 

12. siječnja 1961.

Rođena je Antonija Rekettye, u. Čota, spisateljica i kulturna djelatnica, po obrazovanju dipl. pravnica, zaposlena u somborskom kazalištu, gdje je i urednica periodičnih publikacija te kuće. Radove objavljuje u Somborskim novinama, Ludusu, Hrvatskoj riječi, Klasju naših ravni i dr., a s Marijom Šeremešić pripremila je knjigu »Dukat ravnice«, u kojoj piše o povijesti i običajima bunjevačkih Hrvata iz Sombora i okolice.  

 

13. siječnja 1888.

U Kalači je umro Ivan Antunović, naslovni biskup bosanski, pokretač preporoda među Bunjevcima i Šokcima, pripovjedač i romanopisac, nakladnik i urednik. Začetnik je i sa svojim suradnicima otjelotvoritelj preporoda bunjevačkih i šokačkih Hrvata, sedamdesetih i osamdesetih godina XIX. stoljeća. Među ostalim je osobno snosio troškove školovanja oko 200 darovitih učenika i studenata iz siromašnih hrvatskih obitelji. Važnija Antunovićeva djela su: »Poučne iskrice« (1872.), »Odmetnik« (1875.), »Slavjan« (1875.), »Bog s čoviekom na zemlji« (1879.), »Kalocsa város fényképei madártávlatban« (1879.), »Fény és árnyképek« (1880.), »Naputak« (1882.), »Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih« (1882.), »Čovik s Bogom« (1884.) i dr. Rođen je 19. lipnja 1815. godine.   

 

13. siječnja 1999.

Predstavnici Vojske Jugoslavije preuzeli su osam vojnika koje su nekoliko dana ranije zarobili pripadnici tzv. Oslobodilačke vojske Kosova. Među njima je bio i Subotičanin Robert Čekanović.

 

14. siječnja 1834.

Poslije šestogodišnje prinudne stanke obavljen je izbor čelništva gradske uprave. Glavni sudac, prvi čovjek pročelništva, je Šime Mukić, gradski kapetan Šime Skenderović, predsjednik Vanjskog vijeća (Tribuna plebis) Nikola Đelmiš, a gradonačelnik Josip Sarić.

 

14. siječnja 1945.

Zbog nestašice papira i drugih posljedica rata, u tek oslobođenoj Subotici prestaje izlaziti dnevnik Radio vijesti, pisan standardnim hrvatskim jezikom i tiskan latiničnim pismom. Pokrenut je 19. listopada 1944. 

 

14. siječnja 1983.

Zaključno s prethodnom godinom, u subotičku »Azotaru« investirano je oko 600 milijardi dinara, što je novac ravan trogodišnjoj, cjelokupnoj akumulaciji subotičkog gospodarstva, koje je spadalo među najrazvijenije u tadašnjoj državi, a pogotovu glede rezultata izvoza na strana tržišta.

 

15. siječnja 1724.

Na prijedlog generala Despilliera, glavnog zapovjednika svih 13 vojnih utvrda u Bačkoj, Ratno vijeće Carskog dvora u Beču dopušta Subotičkom vojnom šancu proširenje franjevačke rezidencije. Tri godine kasnije franjevci su pokraj buduće crkve kupili četiri kućice na čijoj su lokaciji počeli izgradnju samostana.

 

15. siječnja 1884.

Učitelj Mijo Mandić je u Kaćmaru, odnosno u Baji, utemeljio »Neven«, zabavni i poučni mjesečnik. Od 1893. uredništvo je preseljeno u Suboticu. Tijekom I. svjetskog rata vlasti zabranjuju izlaženje »Nevena«, a obnovljen je kao dnevni list 17. studenoga 1918. S kraćim prekidima izlazi do 1940. godine, kada se mijenjaju urednici, suradnici i format ove publikacije. 

 

16. siječnja 1990.

»Nagrada dr. Ferenc Bodrogvári« dodijeljena je povjesničaru umjetnosti Beli Duranciju, izvođačima predstave »Aretej« Miroslava Krleže u produkciji subotičkog kazališta, te dirigentu Zoranu Muliću.

 

17. siječnja 1780.

U Historijskom arhivu Subotice čuva se molba vlasnika pečuške pivovare Antuna Molcera kojom od Magistrata traži dopuštenje da u Subotici može podići pivovaru.

 

17. siječnja 1932.

Rođen je mr. sc. Josip Buljovčić, profesor jezika i književnosti, gimnazijski i profesor na Višoj pedagoškoj školi u Subotici, gost predavač u Segedinu, lektor na Varšavskom sveučilištu, kazališni kritičar, dramaturg i ravnatelj subotičkog kazališta, prevoditelj s mađarskog i poljskog jezika. U znanstvenim radovima usredotočen je na kulturna, književna i jezična pitanja od značaja za opstanak Hrvata u Podunavlju. Bio je suradnik vodećih jezikoslovnih, književnih (»Rukovet«, »Klasje naših ravni«) i kazališnih časopisa, kao i Leksikografskog zavoda (Enciklopedija Jugoslavije i projekta Enciklopedija Vojvodine). Pisao je i književno-povijesna djela o jeziku i književnoj, kulturnoj, povijesnoj i kazališnoj baštini bačkih Hrvata. Bio je član Društva hrvatskih književnika. Važnija djela su mu: »Mala školska pozornica« (1979.), »Udeo Bunjevačkih i šokačkih novina u razvitku pisanog jezika kod bačkih Bunjevaca u drugoj polovini XIX veka« (1984.), »Filološki ogledi« (1996.), »Subotički kazališni zapisi« (2008.) i dr. Umro je 4. prosinca 2001.