Arhiv tekstova

Nova Srijemska bis-kupija osnovana je 1229. godine u mjestu Ban(mon)oštor. Prvo su je 1241. godine spalili Kumani, a »posao su dovršili« Tatari koji su se povlačili iz Ugarske. Ovi događaji, sudeći po pisanju povijesnih udžbenika, uzrokovali su pomicanje sjedišta Srijemske biskupije na novu južniju lokaciju, pokraj grada Sancto Demetri (Srijemska Mitrovica). Ovo »novo mjesto« je nazvano po drugom srijemskom mučeniku iz Sirmija, svetom Irineju – sancto Irenei (mađ. szent Erenye). U pisanim se dokumentima prvi put pojavljulje 1252. godine kada se spominje: prepositus ecclesia S. Irenei Syrmiensis (prepozit crkve svetog Irineja Srijemskog). 

 

Zašto je biskupija premještena?

 

Tijekom proučavanja nasta-nka, razvoja ili nestanka naselja uočili smo neke zakonitosti, naročito kada osnivanje nekog naselja ili institucije ovisi o kralju ili velikodostojniku. Hrvatsko-ugarskog kralja Belu IV. često uspoređuju s osnivačem Ugarske Kraljevine sv. Stjepanom (st. István), koji je razorenu zemlju ponovno izgradio, ali i reorganizirao u duhu »novih institucija« o kojima smo već ranije govorili (primjera radi decentralizacija institucija). S pravom se postavlja pita-nje zašto razorena Srijemska biskupija nije obnovljena u Ban(mon)oštoru, nego je premještena »dublje« prema granici, znači s položaja bliže središtu kraljevine zauzela je dalji, »periferniji« položaj? Odgovor je vrlo jednostavan, ako se promatra u širem političkom kontekstu, jer je hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. uspio teritorij Ugarske proširiti prema jugu na račun raspadnutog Bizantskog Carstva, na Balkanski poluotok, formiravši jedan novi teritorij nazvan Bosansko-mačvanska kneževina, koja se sastojala od pet banovina, to su bile: Braničevska, Mačvanska, Tuzlanska, Ozr-enska i Bosanska banovina. Tako se novoformirana biskupija Sv. Irinej našla u središtu ove nove teritorijalne zajednice s jasnim vjerskim (političkim) zadacima. Prvo da održava veze s teritorijima gdje je istočno-grčka (»bizantska«) vjera bila dominantna (žena Bele IV. je bila grčka princeza iz kuće Laskaris), pretpostavljamo da je biskupija preuzela nekadašnju ulogu Bačko-kaločke biskupije, da se vodi briga o duhovnoj skrbi stanovništva. Drugi, važniji zadatak ove biskupije je bila borba protiv bogumila koji su živjeli na ovim prostorima, protiv kojih je već Belin otac Andrija II. (II. András) vodio »križarsko-misionarske« pohode. 

 

Gdje je bila lokacija nove biskupije Sv. Irinej?

 

Na jednoj od najranijih karata Ugarske, koja je nastala 1552. godine, a autor je Wolfgang Lazius, kao naselja u Srijemu ucrtani su S. Demetri i malo više prema sjeveru, pokraj rijeke Bosut, jedno naselje je označeno kao Syrmio Vetus (nekadašnji, ali i Stari Sirmij). Na ovoj je karti označena i lokacija Franca Ville kao Nagyollas, a pokraj Dunava je i Banmonostor (kojeg autor poistovjećuje s rimskom Bononiom). Kasnije nastale, sredinom XVI. i početkom XVII. stoljeća, zemljopisne karte na isti način, kopirajući Laziusa, prikazuju ovaj dio Srijema. Autor karte Lazius, kao vojni liječnik, 1541. godine je bio u Ugarskoj (opsada Budima) i za osnovu svoje karte uzeo je raniju (najstariju poznatu iz 1528. godine) kartu Lazara pisara, sa željom da »pogreške« iz te karte popravi. Prilikom izrade karte surađivao je s 24 uglednika Ugarske, čija imena navodi na samoj karti, među njima i Matijas Zalodnoky iz Zagreba. Naravno, i ova karta ima pogreške, prije svega jer su dio južne Ugarske zauzeli Turci, pa se podaci nisu mogli provjeravati na »terenu«. Ako po ovoj karti sudimo, ostaci Sirmija se nalaze na jednom, a grad Sancto Demetri nalazi se na drugom mjestu. Današnja arheološka ispitivanja su dokazala da grad Srijemska Mitrovica »leži« na ostacima rimskog Sirmija, ali koje naselje je onda bio Stari Sirmij – Syrmio Vetus?! Je li možda biskupija Sveti Irinej? U nastavku ćemo pokušati razriješiti i ovu zagonetku oko još jednog iščezlog naselja.