Arhiv tekstova

Prigodom nedavnog razgovora s Vesnom Zelenika, predsjednicom udruge »Bezdanska marina«, čuli smo i podatak da u Bezdanu, selu s oko 500 Hrvata, dvadesetak mladih pohađa srednje škole ili fakultete u Hrvatskoj. Dolazak mladih Bezdanaca na zimske ferije, Božić i novogodišnje praznike iskoristili smo za razgovor o njihovom školovanju u Hrvatskoj.

 

Teodora na prvoj godini Filozofskog fakulteta

 

Teodora Čapo osnovnu školu završila je u rodnom Bezdanu, a onda se hrabro otisnula od kuće i srednju školu nastavila u Osijeku. »Nisam htjela ovdje školovanje nastaviti pa je rješenje bio Osijek koji je najbliži veći grad. Nije mi bilo problem ni odvajanje od kuće, niti jezik. Kao srednjoškolka bila sam u domu, a u Osijeku sam pohađala jezičnu gimnaziju. Studij jezika bio je moja želja i upisala sam na osječkom Filozofskom fakultetu engleski i njemački. Sada sam prva godina pred diplomskih studija. Zadovoljna sam. U mojoj grupi nas sedmero je završilo istu gimnaziju, a kolege koje su došle sa strane brzo su se uklopile«, priča Teodora koja nije uspjela dobiti dom, pa trenutačno stanuje privatno. Ona pojašnjava da kao hrvatska državljanka ima pravo na besplatno školovanje. Na višim godinama studija, međutim, od uspjeha ovisi hoće li netko imati besplatno školovanje ili će plaćati školarinu. Teodora o tome ne treba brinuti, jer je jedna od najboljih studentica. Skromna – nije nam to rekla, ali smo mi ipak saznali. »Razmišljam da diplomski uradim negdje vani, ali će to ovisiti od stipendije. U biti, plan mi je otići negdje u inozemstvo«, priča Teodora o svojim planovima. U Osijeku je već nekoliko godina, dobro poznaje grad, ima prijatelje, posebice joj je drago što je u Osijek došla i njena sestra, koja je prva godina srednje škole i to smjer farmacija. »Kada sam ja odlučila školu nastaviti u Osijeku roditelji baš nisu bili oduševljeni zbog odvajanja od kuće. Međutim, popustili su i dali su mi priliku. Onda je i sestra poželjela srednju školu nastaviti u Osijeku, pa su roditelji i njoj pružili šansu«, kaže Teodora i dodaje da Osijek nije daleko i da u Bezdan dolazi uglavnom svakog drugog tjedna.

 

Ivana na diplomskim studijama

 

Ivana Bašić je u Osijeku također od srednje škole, a sada je na prvoj godini diplomskih studija. Prvo je na studij u Zagreb krenula Ivanina sestra, pa je za nju također logičan izbor bio nastavak školovanja u Hrvatskoj. Umjesto Zagreba odabrala je Osijek koji je bliži, a četrnaestogodišnjoj Ivani to je tada bilo vrlo značajno. »U Osijeku sam osam godina. Završila sam srednju turističku školu, smjer hotelijerstvo. Bilo mi je zanimljivo, jer je to bila kombinacija jezika i prakse, što vam, ukoliko ne završite fakultet, daje mogućnost da radite. Sada sam na Odjelu za kulturologiju i ja sam prva generacija studenata na tom fakultetu. To je na neki način povezivanje ekonomije i umjetnosti. Kada diplomiramo, trebali bi imati mogućnost zaposlenja u galerijama, kazalištima. Fakultet nije težak, ali je dosta naporno, jer osim fakulteta moramo pratiti izložbe, koncerte, događanja u gradu. Ja to volim, tako da mi nije teško«, kaže Ivana. Na njenoj grupi je 30 studenata. Desetero je na potpori Ministarstva i ne plaća godinu, a u tu grupu spada i Ivana, koja se za to izborila svojim uspjehom na studijama. »Ne razmišljam o nekoj dalekoj budućnosati. Voljela bih ostati u Osijeku, ali sve zavisi od posla. Razmišljam i o sudjelovanju u programu studentske razmjene, recimo s nekim iz zemalja iz okolice, kao što su Mađarska ili Austrija«, kaže Ivana kojoj se Osijek kao grad baš dopada. Dovoljno je velik, a opet ne previše bučan, taman po njenoj mjeri. Ivana je smještena u studentskom domu i mjesečno plaća 210 kuna. Sobu dijeli s cimericom iz Daruvara. Ivana poručuje svim mladima, koji razmišljaju da li nastaviti školovanje u Hrvatskoj, da ne razmišljaju već da upišu studije na nekom od hrvatskih sveučilišta, jer će diploma iz Hrvatske, s obzirom da Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, više vredjeti nego diploma iz Srbije. 

 

Vladan doktorand u Zagrebu

 

Za razliku od prethodne dvije sugovornice Vladan Čutura srednju školu završio je u Somboru. »Nakon toga upisao sam studij u Zagrebu. To je dvopredmetni studij komparativne književnosti i kroatistike na Filozofskom fakultetu. Mi koji dolazimo iz Vojvodine smo studenti iz dijaspore. U vrijeme kada sam ja upisivao studij za takve studente bilo je više povlastica nego li danas. Na fakultet smo se upisivali ukoliko smo prešli bodovni prag, automatski smo dobijali dom i mjesečnu stipendiju od 1.300 kuna. Dolaskom gospodarstvene krize srezana su i mnoga ova prava. Završio sam nastavni smjer, jer sam mislio da ću s tim smjerom lakše dobiti posao«, kaže Vladan. Kaže, razmišljao je o ostanju u Zagrebu, ali je prioritet ipak imao posao, pa je pošao tamo gdje ima posla. S obzirom da je bio stipendist »Hrvatske riječi« godinu je dana »odrađivao« stipendiju. Trenutačno je profesor hrvatskog jezika u Srednjoj politehničkoj školi u Subotici i u osnovnoj školi u Tavankutu. »S obzirom na deficit kadra šanse za posao su mi veće ovdje nego li u Zagrebu. Već pri okončanju studija razmišljao sam o nastavku školovanja. Poklopilo se da je upravo tada bio raspisan natječaj za pet stipendija za doktorske studije u Hrvatskoj, a za studente iz Vojvodne. Natječaj je raspisalo Ministarstvo znanosti. Prijavio sam se i dobio stipendiju tako da ne plaćam školarinu, koja je 8.500 kuna po semestru«, kaže Vladan. 

Onima koji razmišljaju o studijama u Hrvatskoj Vladan savjetuje da, ukoliko nemaju domovnicu, na vrijeme podnesu zahtjev kako bi domovnicu dobili prije upisa. Tako će izbjeći da prilikom upisa budu svrstani u kategoriju stranih studenata koji plaćaju školarinu. Ulaskom u EU hrvatski će jezik postati 24. službeni jezik Europske Unije i bit će većih mogućnosti za stipendije - ukazuje na neke od prednosti studija u Hrvatskoj Vladan. 

 

Veće mogućnosti u Hrvatskoj

 

Dijana Markota nije studirala u Hrvatskoj, već je studij pedagogije završila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Sada i ona razmišlja o odlasku u Hrvatsku. »U Bezdanu nema posla, u Somboru nema posla, u Novom Sadu nema posla, pa sam odlučila nostrificirati diplomu i u Hrvatskoj nastaviti školovanje, konkretno u Zagrebu. Još se dvoumim hoće li to biti socijalni rad ili ću nastaviti na pedagogiji. Sada prikupljam dokumentaciju za nostrifikaciju. Obično se dešava da se prilikom ujednačavanja pronađe par ispita razlike, koje ću morati polagati«, kaže Dijana. Na naš upit je li pogriješila što školovanje nije ranije nastavila u Hrvatskoj,  odgovara: »Možda ne baš u srednjoj školi, ali za fakultet definitivno da. Sada ću pokušati to nadoknaditi. Mislim da konkretno za moju struku više mogućnosti za posao ima u Hrvatskoj, jer se s približavanjem Europskoj Uniji uvode programi inkluzije«, kaže Dijana.                 

»Praznici su i naši srednjoškolci i studenti, koji su na školovanju u Hrvatskoj, na ferijama su u rodnom Bezdanu. Ja bih ovu prigodu iskoristila da javno zamolim  ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova, čiji je rad usko vezan upravo za ono što studira naša Ivana Bašić, da se upoznaju i mislim da bi taj kontakt oboma koristio«, kaže Vesna Zelenika, koja je ponosna na svoje mlade Bezdance, koji se uspješno školuju u srednjim školama i na fakultetima u Hrvatskoj.