Arhiv tekstova

Od svih znanosti, u svakidašnjem suv-remenom svijetu se možda najviše bavimo matematikom, i to aritmetikom. Dok se život odvija između dvije plaće, njena visina je zapravo određena količinom duga kojom je opterećena. Slično je i s javnim proračunima.

Primjerice, kada je koncem listopada Grad Subotica usvojio rebalans proračuna, utvrđen je deficit od 340 milijuna dinara. S obzirom da je visina proračuna 5,3 milijarde, to znači da smo u manjku od oko 15 posto zbroja svih godišnjih priljeva, toliki dug prenosimo u iduću godinu. No, s obzirom da metodologija proračuna duga nije toliko jednostavna, ako se uračunaju dugovanja javnih poduzeća taj bi iznos mogao biti znatno veći. 

 

Srbija i Hrvatska regionalni lideri

 

Kada se radi o državnom proračunu, objavljeno je kako se državni deficit ove izborne godine znatno povećao, te ga Međunarodni monetarni fond drži neodrživim. 

Prema analizi turske novinske agencije Anadolija, upravo je naša država najzaduženija u regiji s opterećenošću bruto državnog proizvoda u visini od 51 posto. Slijede Crna Gora s 48, Slovenija 47, Hrvatska 44, Bosna i Hercegovina 34, te Makedonija 33 posto BDP-a. Ipak, gledano u apsolutnim iznosima, najzaduženija je Hrvatska, s opterećenošću od 27 milijardi eura.

No, da se ne bismo osjećali previše potišteno, evo podatka o javnom dugu Grčke, a to je 145 posto, Italija je dužna 119, Njemačka 80, Japan vrtoglavih 235 posto. Dakle, većina članica eurozone je prekoračila 60 posto, koliko je službeno dopušteno kriterijem EU. 

Deficit SAD-a je preko 75 posto, ali zbog brojnosti stanovništva to iznosi nezamislivih 12 bilijuna dolara, te je svaki njihov državljanin dužan bez svoje volje više od 40.000 dolara. Ako to usporedimo s dugom Hrvatske podijeljenim po broju stanovnika, usporedbe radi, dobivamo iznos od 6.300 eura, dakle oko 8.200 dolara.

No, Narodna Republika Kina i Rusija idu drugim putom, gomilajući ogromne vanjskotrgovačke viškove i stvarajući velike devizne rezerve, te skoro nemaju problema s javnim dugom. Ruski je dug oko 13 odsto BDP-a, dok je kineski oko 19 posto. Turci su, pak, zaduženi oko 40 posto i spremni su dug otplatiti do konca travnja iduće godine, izvještava Anadolija.

 

Podrijetlo i mehanizmi

 

S obzirom da se u posljednje četiri krizne godine sve više pozornosti obraća na financije, mnogi su se upitali kome to dugujemo novac, kada su svi u dugu. Iz ovih se podataka vidi kako svatko ima neki dug, samo se ne vidi koja država prema kojoj. Neki u šali govore kako dugujemo izvanzemaljcima, jer nitko na svijetu nema viška potraživanja. To nas dovodi do zaključka da države zapravo duguju privatnim bankama. Za sada, izvan kruga umreženih bankarskih veza opstaju jedino Iran i Sjeverna Koreja.

Posljednjih je godina stvoren svojevrstan pokret raznih stručnjaka i zanesenjaka koji se bave ovom temom. Ono što je svima palo u oči je činjenica da je središnja banka vodećeg gospodarstva svijeta zapravo privatna ustanova nekolicine najjačih banaka, oni posuđuju novac vlastitoj državi. Druga zanimljiva stvar je da ulaskom u dug, država po osnovi kamate duguje više nego što je tom prigodom tiskano novčanica, što generira vrtlog duga. Dakle, uvlačenje u ambis duga smišljeno je od početka, a kasnije javno kajanje predsjednika Theodora Rooseveltea, koji je potpisao zakon o proglašenju Federalnih rezervi kao središnje banke SAD-a prije 99 godina, pred Božić, s minimalnim brojem potpisa predlagača, baš nije neka utjeha. Na zanimljiv način utemeljitelji ove velike nacije poput Benjamina Franklina, Andrew Jacksona, Thomasa Jeffersona i inih unaprijed su ukazivali na mogućnost gubitka slobode putem prihvaćanja duga.

 

Radikalno rješenje i kontra

 

Bila bi pogreška smatrati kako je ulazak u vrtlog duga specijalnost naše epohe. Ta se pojava spominje još za Babilona. No, tada su povremeno proglašavani oprosti dugova, da bi se krenulo u neki novi ciklus. Povjesničari kažu kako je oprosta duga nestalo za vrijeme Rimskog Carstva.

S obzirom da je povijest učiteljica života, ona ima mnoge učenike. Islanđani su, primjerice, 2009. godine referendumom odlučili kako oni neće izdvajati državni novac da bi otplatili svoje dugove privatnim bankama, i pustili su ih da propadnu. S obzirom na njihov strateški položaj, nakon što su od Rusije zatražili novu pozajmicu, nitko ih nije smio kritizirati.

Sličnim je putem krenuo i Ekvador, mala latinska država koja nakon promjene režima nije priznala dugove prethodnih vlada. Tako se dogodilo da je predsjednik Rafael Correa prije 4 godine proglasio kako će vratiti državne dugove stranim vjerovnicima, no da isplata mirovina te održavanje zdravstvenog, socijalnog i obrazovnog sustava imaju prednost, primoravajući banke na prolongiranje isplata.

Ovaj je pristup dobio prije nekoliko tjedana kontru, kada je američki sud u slučaju vjerovnika protiv Argentine donio odluku da se i državama može plijeniti imovina. Dakle, postavljeni su temelji nasilne naplate dugova protiv suverenih država, za sada se priča o veleposlanstvima. 

Tako moramo biti spremni i na eventualnu pljenidbu imovine lokalnih tijela u nekoj budućnosti, jer smo put izolacije već pokušali i nije se pokazao dobrim. Jedino što kao pojedinci možemo učiniti za svoje društvo je poticati izabrane dužnosnike na domaćinsko upravljanje javnim financijama, kako od nas ne bi naplaćivali korištenje infrastrukture koju su mahom samodoprinosom stvarali naši očevi i majke.

 

Zajednica

 

S obzirom da naša hrvatska manjinska zajednica nema tolikog utjecaja da bi donosila strategijske infrastrukturne odluke u gradovima i naseljima, barem dok ne dođe do decentralizacije, pitanje je – imaju li ova pitanja uopće veze s nama? Dakako, ako se ima u vidu način financiranja Hrvatskog nacionalnog vijeća i ovisnost financija o dobrohotnosti Vlade, jer se kod manjinskih vijeća ne radi o izvornim prihodima, a eventualne donacije se i oporezuju, postaje jasno kako prezadužena država možda neće mnogo sredstava dostavljati manjinama, te se obično u tim situacijama pokušavaju napraviti rezervni planovi. Dobro upućeni znaju kako i u ovoj situaciji neka manjinska vijeća uspijevaju uvećati svoj portfolio putem određenih suvremenih komercijalnih aranžmana.

Nakon skandala sa stečajem HKC-a »Bunjevačko kolo«, institucije koja se možda oslanjala na neka predizborna obećanja, ne bi bilo loše otvoriti četvero očiju u cilju očuvanja institucija i tražiti financijski samoodržive sigurne točke. Ulazimo u razdoblje trijumvirata duga i valja nam plesati kako se svira.