Arhiv tekstova

Kratke priče Milivoja Prćića sabrane u rukopisu »Živi, a izgubljeni«, govore o sudbini središnjeg junaka ovih priča M. Klementa, njegovim prijateljima i znancima, nadalje o okruženju u kojem je rođen i gdje živi. Kroz ove priče postaju prepoznatljivi i njegovi životni nazori i obrasci prema kojima živi, počevši od davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, sve do devedesetih godina, kada se dogodio raspad države Jugoslavije. Autor, među ostalim, ispisuje i pregršt vlastitih sjećanja na život u bivšoj državi, a reminiscencijama na to doba skladno upotpunjuje životnu uvjerljivost sudbina drugih junaka ovih priča, koji se raspinju između rizika slobode i prinuda svoga vremena. Kratke priče Milivoja Prćića jesu glas određenog pojedinca, a opisujući pojedine epizode u životima junaka ovih kratkih priča, autor ujedno daje putokaze čitatelju za mogućno sagledavanja cjeline njihovih života. Milivoj Prćić je ispisao svoje priče iz gradske perspektive i uz mnoštvo pojedinosti koje su sačinjavale ondašnji urbani život Subotice i bivše države Jugoslavije, oživljava prošlost u tadašnjem društvenom kontekstu, ne slikajući ga ni boljim, ni lošijim, no što je bio – naprosto ga hoće prikazati! Čitatelj se uživljava u taj prepoznatljiv prostor iz druge polovice XX. stoljeća, dok junaci ovih priča, svi na neki način u doticaju sa M. Klementom, kao središnjim likom, nastoje pronaći odgovore na izazove vremena i njegove traume. Priče Milivoja Prćića sabrane u ovom rukopisu su napisane jednostavno i snažno, a književno-sociološki vjerodostojno, svjedočeći o jednoj državi koje više nema. Brojne literarne slike koje nam nude ove kratke priče potiču slobodnu igru naših asocijacija, potiču imaginaciju, pa i moguće naknadnog razumijevanje postojanja u jednom minulom razdoblju vlastita života.