Arhiv tekstova

Nakon definitivnog i naglog odlaska tatarske vojske, kralj Bela IV. je u proljeće 1242. godine krenuo iz Hrvatske kući, to jest u Ugarsku, ali bez svoje obitelji koju je ostavio u tvrđavi Klis, zbog nesigurne situacije u razorenom dijelu zemlje. Klis nije slučajno izabran. Izabran je jer je stara hrvatska utvrda i grad. Tu je bilo sjedište kneza Trpimira, poslije je Klis, slično kao i Knin, povremeno bio sjedište hrvatskih kraljeva, pa se može zaključiti kako je već tada spadao među najuglednije hrvatske gradove s dolično opremljenim prostorijama. 

Klis je ostao kraljevski grad i nakon stupanja Kraljevine Hrvatske u ugovorni savez s Kraljevinom Ugarskom. Tada su u njemu boravili kraljevski kaštelani, koji su skrbili o tome da se kraljevsko dobro ne oštećuje. Sastojao se od utvrđenog podgrađa i tvrđave na strmoj litici. U Klisu se rodila kraljeva ćerka Margita, koju je kralj obećao »poklonit Bogu«, tj. dati u opatice, ako izbjegne ubilački pohod Tatara. U Primorju su umrle dvije kraljevske princeze, koje su pokopane u sarkofazima na pročelju trogirske katedrale, a u katedrali je pokopan i princ Vilijam, zaručnik jedne Beline kćeri.   

 

Hrvatski velikaši se uključuju u visoko plemstvo zajedničke kraljevine

 

Prilikom Belina povratka u Ugarsku, u njegovu se pratnju uključio veći broj hrvatskih plemića, to je bila posebna čast koju su zaslužili vjernošću, braneći kralja od Tatara. Od uglednih hrvatskih obitelji, krčki i bribirski župani, odnosno preci Frankopana i Šubića, do kraja su bili vjerni kralju (njihova veza vjerojatno potječe još od vremena kada je princ Bela bio hrvatski kralj). Osim vojne pomoći, kralj Bela IV. je dobio i veću pozajmicu novca od Frankopana. Kralj im nije ostao dužan i to je početak uzdizanja dviju  hrvatskih obitelji, koje su postale najuglednije obitelji Hrvatsko-Ugarske Kraljevine, te u mađarskoj historiografiji Šubići (Zrinyi) i Frankopani (Frangepani) smatraju se istovjetno »nacionalnim velikanima«, mada u srednjem vijeku ne možemo govoriti o naciji kako je mi danas shvaćamo i definiramo. »Naciju« je činilo plemstvo i nikog nije bila briga od kojeg etniciteta pojedine obitelji potječu, pogotovo kada su međusobno stupali u rođačke odnose. Drugim riječima, današnja shvaćanja nacije se jednostavno ne mogu unatrag projicirati.

 

Početak intenzivnije gradnje gradova 

 

Kralju Beli IV. su za obnovu zemlje bila potrebna velika novčana sredstva, zato je npr. od Frankopana uzeo veći novčani iznos u zajam. Usprkos protivljenju i težnjama Crkve, tj. pape, koji se protivio uključivanju Židova i Saracena (muslimana) u novčane tokove kraljevske blagajne, Bela IV. je s predstavnicima Židova sklopio poseban ugovor već prije tatarske najezde. Zbog velikog razaranja i potrebe za novcem za obnovu i izgradnju, taj ugovor je obnovljen, dopunjen i učvršćen posebnom, tzv. Židovskom zlatnom bulom 1251. godine. Time su Židovi stekli status sličan hospesima-gostima. Muslimani su se, s druge strane, morali prekrstiti ako su namjeravali i dalje trgovati, a saracenskim (arapskim) trgovačkim naseljima oduzeta su prava trgovanja. Bela se koristio i »unutarnjim rezervama«, davao je gradske privilegije pojedinim gradovima, a stare privilegije je ponovno potvrdio. Primjerice, Franca Villa u Srijemu je i prije spaljivanja od strane Kumana imala gradski privilegij kao ostali kraljevski gradovi. Kako je ležala na raskrsnici važnih putova i bila hospeska zajednica, najvjerojatnije im je taj privilegij obnovljen, jer se 1375. godine spominju sud i vijećnici hospeske zajednice, a 1405. se spominje kao civitas Nogolas (čit. Nagyolasz). 

Gradec (Zagreb) je već 1242. godine isto dobio status slobodnog kraljevskog grada, s obvezom da na brdu Grič (današnji Gornji grad) naselje utvrde čvrstim bedemima, što je bio i jedan od ciljeva davanja privilegija. Bela IV. je ovako sumirao kraljev zadatak prilikom davanja privilegija gradovima: »Zadatak kraljeve vlasti je ujediniti (sakupiti) one koji žive raštrkano, sačuvati sakupljene (narod), narode koji pripadaju pod njegovu vlast podržavati da žive u miru i po svojim pravilima (običajima).« Ove privilegije su dobivale prije svega hospeske zajednice koje su i ranije imale status slobodnog (naselja) villa libera.