Arhiv tekstova

Božićnjak se pekao na Badnji dan, ali su pripreme počinjale večer prije. »Unosile su se naćve pokraj paorske peći i držale na banku s brašnom i kvasom. Podložila se paorska peć kako bi bilo toplo i da bi kvas radio. U peć su se onda mećala pača da se kuvaju. Za to vrime misilo se tisto od koga su se pravili ‘tičići’, a to su figurice koje idu na kolač. Od tog tista pravili su se i mali, sitni gombočići koji su se mećali na jednu grančicu od korove metle. To je uglavnom radila mama, dok su dica i majka spremali tisto za pravljenje tičića. Sve to pratile su božićne pisme. Počinjala je majka – sve tičice sa granice priliću, radujmo se i pivajmo Božiću. Prvo su se pravili Josip i Marija i mali Isus. Poslije toga pravile su se figurice domaćih životinja, kao što su kvočka i pilići, krmača i prasici, krava i tele, bure i vinograd, plast sijena, sunce, misec, zvizde, ružice i tičići...«, priča nam Katarina Firanj iz Nenadića. 

Na Badnji dan ustajalo se rano, još prije svanuća. Prvo su se u dvorištu tresle voćke da ne bi iduće godine voće bilo »pušljivo«. Priprema božićnog kolača i još jednog kolača koji se zove badnjača počinjala je još u zoru. »Božićnjak se pravio tako što se razviju tri male lepinje različite veličine, stave jedna na drugu, a okolo oplete vinac. Gore se na tisto napravi prikrižak i onda ređaju prvo sveta obitelj, pa i ostale figurice. Gotov kolač se primaže žumanjkom. Badnjača se pravila kao običan samun samo što se okolo opasivala vincom, a odgore se mećao prikrižak i u sam kolač novac, a jila se na Badnje veče. Kad tisto uskisne kolači se peku, naravno u paorskoj peći. Božićnjak se pravi od kvasa, mlake vode, soli i brašna«, priča naša sugovornica. »Na pečeni božinjak meće se grančica pripremljena večer prije, a gotov božićnjak stavljao se na svečanu božićnu trpezu. A i to se znalo kako. Prvo se na stol stavljalo malo slame, na to ‘lip bili čaršap’, a na to ‘šlingani čaršap’. Kolač je stajao pod kriskinglom, a pokraj njega žito i ovčice. Na božićnjaku stoji i lipa rumena jabuka. Božićnjak se čuvao do Nove godine. Prilikom svečane užne na prvi dan Nove godine najstariji član obitelji, a to je obično bio dida, prikrižio je nožem božićnjak, zasikao, zalio vinom, poljubio i onda podilio članovima obitelji za astalom. U nekim obiteljima božićnjak se jio na Tri kralja. Poslije užne od božićnjaka se dililo svim životinjama«, prisjeća se starih običaja Katarina Firanj.

U obiteljima bunjevačkih Hrvata vještina pravljenja božićnjaka čuva se i danas. Iako više nema paorskih peći i slame, božićnjak je nezaobilazan u svakoj obitelji. Dio umijeća kućanica iz Sombora i okolice bit će predstavljen na izložbi božićnih kolača koja će u Hrvatskom domu biti organizirana u nedjelju, 23. prosinca, od 19 sati, neposredno prije početka božićnog koncerta.