Arhiv tekstova

U povodu praznika hrvatske zajednice – Dana izbora prvoga saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata organizirao je u utorak, 18. prosinca, znanstveni kolokvij pod nazivom »Od stigme do priznavanja – 10 godina izgradnje manjinske infrastrukture Hrvata u Srbiji«. 

Uvodničarka, doktorandica Fakulteta političkih znanosti u Beogradu mr. sc. Snežana Ilić, ocijenila je kako je unatoč izuzetno nepovoljnom položaju tijekom 90-ih godina, hrvatska zajednica od 2002. do danas ostvarila uspješnu institucionalizaciju svoje manjinske samouprave. 

»Godine 2002. počinje izgradnja institucija hrvatske samouprave. Osniva se Hrvatsko nacionalno vijeće, potom Novinsko-izdavačka ustanova ‘Hrvatska riječ’, počinje obrazovanje na hrvatskom jeziku. Daleko najuspješnije izvedena institucionalizacija manjinske samouprave dogodila se u hrvatskoj zajednici. Tome je pridonijela suradnja s vojvođanskom administracijom, kao i primjena primjera dobre prakse tradicionalnih manjina u Vojvodini«, navela je mr. Ilić.

Takozvani »korak od sedam milja«, prema mišljenju Ilićeve, hrvatska zajednica ostvarila je u razdoblju od 2008. do 2012. godine, kada jača moć i utjecaj najjače političke stranke Hrvata, Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) koji potpisuje koalicijski sporazum s Demokratskom strankom. 

»Tada dolazi do daljnje ubrzane institucionalne izgradnje, tj. osnivanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, pomlađivanja kulturne i političke elite, unapređenja obrazovnog sustava otvorenjem odjela na hrvatskom jeziku u subotičkoj gimnaziji. Ne treba zaboraviti i intenziviranu suradnju s matičnom zemljom, što se ogleda u većem broju prijama predstavnika ovdašnjih Hrvata od strane predsjednika Ive Josipovića, kao i visoka odlikovanja i priznanja od strane predsjednika Stjepana Mesića i Josipovića. U tom razdoblju imamo i primjere dobre prakse i suradnje s hrvatskom samoupravom u Mađarskoj i srpskom manjinom u Hrvatskoj, veću vidljivost aktivnosti hrvatske zajednice u javnosti, prije svega u području kulture, a javljaju se i pomaci u ‘desubotizaciji’, budući da se značajna događanja, poput sjednica HNV-a i drugih, češće organiziraju u drugim mjestima«, navela je Snežana Ilić.

U tom razdoblju bilo je i »saplitanja«, koja se, po mišljenju Snežane Ilić, očituju u neuspješnom organiziranju neposrednih izbora za Hrvatsko nacionalno vijeće 2010., budući da je na posebni birački popis upisano svega 15.000 građana.

Snežana Ilić je na kraju izlaganja naznačila i važna pitanja za daljnji razvoj manjinske infrastrukture, kao što su: otvaranje prostora diskusije unutar zajednice, daljnje kadrovsko osnaživanje te donošenje nedostajućih strateških dokumenata.