Arhiv tekstova

Staje su zgrade udešene za josag domazluka, u kojima su salašari počeli odranjivat blago kad su se okanili nomadskog stočarenja, u drugoj polovici XIX. vika. U stajama se držala i odranjivala domaća živina: konji, rogata marva, svinji, ovce i podigdi bivoli. Salašari su imali za svaku felu živine sjednane ili obaške staje, a samo je mali domazluk u salašiću imo uvik staju zajedno za sav krupni josag. Sridnji domazluci su imali sjednanu staju, košaru i volaricu, ritko u istoj odaji, a obično obaško košaru i volaricu pod istim krovom. U velikim domazlucima sa po nikoliko desetina krupnog josaga iste fele, obaško su bile staje za konje i obaško za marvu. U majurima i njima nalik domazlucima, bilo je  više staja za istu felu josaga ali razljučenog, na priliku: obaško su radni konji od paradeša, krave muzare od junadi, zatvorena (u tovu) marva razljučena je od druge marve, obaško su vezani volovi, digdi i bivoli, za svinje je svinjak, a i ovčinjak je obaško.

Zgrade staja drugačije izgledaje po tom za koji josag su, od čega i kako napravljene. Svaka fela blaga se drugačije abrakuje i timari i zato su i staje drugačije udešene. U stajama su držali sve šta njim je tribalo za davanje rane, timarenje i držanje reda. Na komadu pleva utučenom visoko u zid nuz vrata, svitlila je otvorenim plamenom lojanica, posli kamenica i naposlitku fenjer sa zatvorenim plamenom.

U bunjevačkim salašima košara i volarica najčešće su bile pokrivene trskom. Na ketrencima i nastrešnica med njima, rad malog nagiba, krovina je pokrivena cripom. A kako su ulaz u staje i ketrenci na dolnjak, cripanu krovinu su hasnirali i za sušenje zelene piće prostrte po cripu. U novije vrime na više mista cripom pokrivene nastrijicom sastavili su ketrence i dobili natkriveno misto med stajama u kojem su držali kožnu konjsku ormu, jarmace i drugi pribor za hasniranje sermaja i poljodilski mašina.

Ispod stražnje strije, visoko na duvaru, obisili su 6 – 10 meteri dugačke listve koje su hasnirali kod sadivanja žitne kamare. Na tušta staja su odastrag ispod strije napravili šupu u kojoj su držali poljodilski sermaj i sitnije mašine, velika i mala parasnička kola, sonca, jaram i oje i sl.

U skoro svim bunjevačkim stajama luftiranje je bilo kroz stražnji zid. Visoko u zidu imali su dvi ili više otvoreni budža oko 40 x 40 centi, a kad je zima stegla, začepili su ih slamom. Zimi se u punoj volarici, od isparavanja marve, staja znala toliko ugrijat, da se na vratima s unutrašnje strane znalo navaćat na tanko leda. Ako su marvu tirali na pojilo u alov bunara, oznojena marva je mogla lako oladnit i razbolit se. Bolje su luftiranje imali podikoji bajmački i okolni salašari, po ugledu na Švabe. Kroz tavanicu i krov su napravili po dva ili više daščani otvora na četri ćoše, oko 40 x 40 centi, nalik na odžak, koje su iz staje sa šuber daskom otvarali ili zatvarili. Kroz te otvore luftiranje staje bilo je dobro jel je vruć ajer pobigo gori.

Luftiranje je bilo zdravo slabo i u svinjakima, jel su se luftirali samo kroz vrata za obor. Kokošinjci su se luftirali kroz budže, a guščinjak kroz otvorena vrata.

Sersam i opremu za abrokovanje i timarenje držali su u staji.

Zajedničko u svim stajama, najvažnije:

* nije bilo slobodno uć u staju sa zapaljenom cigaretlom ili lulom, a ni pušit u njoj, da se ne zapali nastor;

* u jednoj od ćoša košare i volarice namistili su sklepan krevet, često jedan nad drugim, di su spavali pogođen biroš govedar i svinjar, ili više nji. Di nije bilo pogođene čeljadi, u košari su spavali čavrgani ili momci iz obitelji;

* tušta nji su kožnu ormu za konje držali prid košarom na zidu. Iskusili su da koža friško propada u košari radi amonijaka kojeg ima u konjskoj pišaki;

* po starovinskom adetu, u stajama, najviše u košarama, bočno u zidu ulazni vrata nuz dovratak uziđali su ogledalce s virovanjem da vištica tudan ne mož uć u staju i zavračat josag. Iz istog svaćanja podiko je pravio, i kod staja držo, Lucin stočić.