Arhiv tekstova

S Božićem je najviše povezana poruka mira. Božić bi trebao biti kraj svake svađe, početak mira, ljubavi i istine. Pa, tko je taj, koji ne čezne za mirom, pravednošću i solidarnošću? Odgovor se čini lak, ali umjetni sjaj praznika koji se nameće, neće nam dati te vrijednosti. 

Imamo li i u današnje vrijeme potrebu za istinskim doživljajem Božića? Sigurno je da imamo takvu potrebu, ali je i činjenica da je Božić danas tek komercijalizirana zabava za mnoge – slavlje potrošačkog društva, koje se uspješno nameće agresivnim reklamama velikih kompanija koje žele zaraditi. Tako je pred nas stavljen imperativ bjesomučnog kupovanja. S druge strane, blagdani su za mnogobrojne ljude dani kada se bore s blagdanskom depresijom, kada se osjećaju tjeskobno i osamljeno. O ovome zdravstvenom problemu i komercijalizaciji Božića razgovarali smo s magistrom psihologije Anom Miljački-Matak , vlč. Markom Kljajićem i književnikom Matijom Molcerom.

 

Ana Miljački-Matak: Postaviti realne ciljeve u životu

 

HR: Što je depresija i koje su karakteristike tog zdravstvenog problema?

Depresija je, u kliničkom smislu, poremećaj raspoloženja koji karakteriziraju osjećanje potištenosti, bespomoćnosti, apatije, osobne bezvrijednosti, besperspektivnosti i pad emocionalne i životne energije, ali u nekim slučajevima i nemir, napetost i razdražljivost. Osim toga, javljaju se i poremećaji apetita i sna. Depresivna osoba se počinje povlačiti iz društva i malo je stvari koje joj pričinjavaju zadovoljstvo. Moguća je i pojava osjećanja krivice, srama i ideja o samoubojstvu. Simptomi i njihov intenzitet variraju ovisno o težini depresivne epizode. Učestalost depresije u općoj populaciji kreće se između 5 i 10 posto. Iako se najčešće javlja u srednjoj, može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Procjenjuje se kako danas 20-25 posto odraslih osoba i čak 10-15 posto djece u općoj populaciji ima neke depresivne simptome. Istraživanja govore kako će do 2020. depresija biti drugi vodeći javnozdravstveni problem u svijetu. 

HR: Je li to bolno iskustvo i je li depresija bolest sa značajnom smrtnošću?

Depresivna osoba doživljava duboku patnju, koja se značajno razlikuje od normalnog osjećaja tuge. Ona se osjeća napušteno, bezvrijedno. Čini joj se da ni neće biti bolje. Zna da joj nije dobro, ali nema snage niti volje pokrenuti se. Sve se više povlači iz društva, a aktivnosti u kojima je ranije uživala više ne donose zadovoljstvo. Često se zanemaruju obveze pa se nerijetko javljaju problemi kako u interpersonalnoj, tako i profesionalnoj domeni. 

Najnovija saznanja kazuju kako je depresija smrtonosna kao pušenje. Depresija je često povezana s razvojem brojnih tjelesnih bolesti, kao što su na primjer bolesti srca i krvnih žila. S depresijom zajedno se nerijetko javljaju i anskiozni poremećaji, te bolesti ovisnosti - alkoholizam, narkomanija. Osim toga, kod depresivnih osoba je rizik od suicidalnog ponašanja 20 puta veći nego u općoj populaciji, a podaci govore kako su dvije trećine osoba koje su izvršile suicid  bile depresivne. Radi toga je važno prepoznati depresiju i znati da se ona može vrlo uspješno liječiti i imati u vidu da neliječena depresija može imati ozbiljne posljedice.

HR:  Iako su božićni blagdani ispunjeni radosnim događajima, mnogi se u to vrijeme osjećaju tužnima, bezvoljnima i osamljenima. Zbog čega nastaje takvo stanje koje se naziva blagdanskom depresijom i što su uzroci blagdanske depresije? 

Depresivne epizode se kod nekih ljudi mogu javiti s dolaskom jeseni ili zime. To su tzv. sezonske depresije. U tom se razdoblju ljudi koji pate od sezonske depresije osjećaju umornije, imaju manje energije, potišteni su, manje uživaju u  aktivnostima koje im inače pričinjavaju zadovoljstvo, povlače se u samoću. Često se javlja i povećana potreba za snom, te poremećaji apetita. Vrijeme božićnih blagdana se poklapa s razdobljem javljanja sezonske depresije, pa ju možemo povezati s  javljanjem depresivnog raspoloženja i drugih depresivnih simptoma u vrijeme blagdana. Osim toga, blagdani su vrijeme kada je obitelj na okupu. To je vrijeme zajedništva, pa se osobe koje su inače osamljene tada osjećaju još osamljenije. Nadalje, ljudima koji su nedavno pretrpjeli gubitak bliske osobe, smrt člana obitelji, rastavu, blagdani također mogu teško pasti, jer ih podsjećaju na vremena kada su bili skupa s dragim osobama, a sada to više nije tako. Blagdanske pripreme često su fizički i psihički naporne, pa dovode do povećane razine stresa, te se mogu odraziti i na naše raspoloženje. Osim toga, kraj godine je vrijeme kada sami sebi polažemo račune. Što smo očekivali od ove godine, od sebe i drugih, a što nam se od planiranoga ostvarilo. Nerijetko je bilanca poražavajuća i mi se zbog toga loše osjećamo. Od nas se očekuje da se za blagdane odlično osjećamo i da budemo odlično raspoloženi. Samo to preveliko očekivanje, koje drugi i mi sami stavljamo pred sebe, može dovesti do razočarenja kada ipak ne ispadne sve tako idealno kako smo očekivali. Zbog toga je važno uvijek imati realna očekivanja od sebe i postavljati realne ciljeve u životu.   

HR: Koliko suvremeni način života potiče blagdansku depresiju i što mislite o konceptu komercijalizacije Božića koja je na djelu?

Suvremeni život se odvija veoma užurbano. Premalo je vremena, a previše obveza, zahtjeva, pritisaka i ostalih izvora stresa. Ljudi nemaju vremena jedni za druge, pa se često, iako ne žive sami, osjećaju osamljenima. Često je svatko u svojim brigama i problemima i nema vremena, ali ni volje ni strpljenja, posvetiti se svojim bližnjima. Nagomilani aktualni osobni problemi čine nas i razdražljivima, netolerantnima, pa i sebičnima. 

U vrijeme pripreme za blagdane svaki dan bivamo bombardirani ogromnom količinom poruka koje nam govore što sve trebamo kupiti, gdje je akcija, što je na sniženju, što apsolutno moramo imati i tako dalje... Na takvim reklamama je po pravilu slika sretne obitelji ispod bora. Ovakvim reklamama se povezuje nuđeni proizvod  s osjećanjem sreće i zadovoljstva, to jest reklama nam zapravo govori – ako ovo kupite i vi ćete biti ovako sretni kao ljudi iz naše reklame. Sve to zapravo stvara umjetnu atmosferu sreće, koja vrlo brzo dovede do razočaranja jer naravno materijalne stvari koje kupimo ne mogu nam donijeti trajnu sreću. Naprotiv, često je to samo kratkotrajno ushićenje koje veoma brzo zamjenjuje osjećanje dosade, pa sve češće ponavljamo kupovine ne bismo li doživjeli bar ono kratkotrajno ushićenje. Takvo potrošačko ponašanje je još veći problem i izvor stresa u slučaju ekonomske krize u kojoj se trenutačno i sami nalazimo. U takvim vremenima ljudi često nemaju novca ni za osnovne životne potrebe. Ipak, pod pritiskom medija, ljudi često popuštaju te troše preko svojih mogućnosti kako bi u izobilju proslavili blagdane. Naučili smo da za blagdane moramo raskošno darivati svoje bližnje, te ukoliko nismo u mogućnosti to ostvariti javlja se osjećaj bespomoćnosti i tuge. Sve navedeno je postupno dovodilo do sve veće komercijalizacije blagdana, a naročito Božića. Smatram da je to loše, jer  je time potisnuto njegovo pravo značenje i smisao, a naglašeni samo materijalni aspekti, što je na neki način i paradoksalno, jer je Božić blagdan koji poziva na skrušenost i jednostavnost.

HR: Je li se obiteljska bliskost negdje »izgubila«?

Izloženi smo stalnoj propagandi zapadnog individualizma i hedonizma, odnosno naglašavanju i stavljanju svojih potreba na prvo mjesto, dok se potrebe drugih stavljaju u drugi plan. Ponekad popustimo takvoj propagandi, pa smo skloni u pretjeranoj žurbi za ispunjavanjem svojih potreba zanemariti druge, što i nas i njih vodi osjećanju otuđenosti i osamljenosti. Ipak, mislim kako se obiteljska bliskost nije sasvim izgubila i da, iako ponekad postupamo sebično, shvaćamo kako su nam drugi ljudi neophodni i da je važno njegovati dobre odnose. 

HR: Zbog čega se neki ljudi jednostavno više ne mogu veseliti životu? 

Mnogim je ljudima objektivno vrlo teško i uz sav trud ne mogu pronaći rješenje svojih problema, što se može odraziti i na njihovo psihičko stanje. S druge strane, neki ljudi od sebe zahtijevaju previše, pa se osjećaju razočarano kada ne uspiju ispuniti svoja očekivanja. Osim toga, razlikujemo se i po tome čemu pripisujemo uzroke loših događaja. Neki za sve loše okrive sebe, dok drugi objektivnije razaznaju koje su to situacije na čiji ishod mogu sami utjecati. Osim toga, sve je više ljudi koji se osjećaju osamljeno i kojima nema tko pružiti podršku i pomoći prebroditi teško razdoblje.  

HR: Ima li dovoljno humora u našim životima?

Smatram kako u našim životima nema dovoljno humora, jer smo preokupirani tekućim problemima i njihovim rješavanjem. Odgovornost i ozbiljnost u izvršavanju svojih obveza ne trebaju podrazumijevati isključivanje humora. Humor nam pomaže da ne prenaglašavamo svoje teškoće, pokazuje da smo samopouzdani ukoliko se znamo i sami sebi nasmijati, a potiče i javljanje pozitivnih emocija. Nekada nam pomaže da se izvučemo iz lošeg raspoloženja ili nam ukazuje na pozitivan aspekt situacije na koji do tada nismo obratili pozornost. Potpomaže razvoj socijalnih komunikacija, pomaže u rješavanju konfliktnih situacija i učvršćuje postojeće interpersonalne odnose.

HR: Kako pobijediti blagdansku depresiju? 

Prije nadolazećih blagdana trebamo promisliti što od njih očekujemo i jesu li ta očekivanja realna. Ukoliko postavimo realne ciljeve i očekivanja veća je šansa da se nećemo razočarati. Trebamo sagledati i svoje materijalne mogućnosti te objektivno ocijeniti koliko novca možemo izdvojiti za blagdane kako bismo stvarno uživali, a ne da, nakon što smo ušli u minus, blagdane provedemo razmišljajući kako ćemo preživjeti idući mjesec. Moramo uzeti u obzir da su i naše bližnje blagdanske pripreme iscrpjele te nastojati biti tolerantni i strpljivi kako bi vladala dobra atmosfera. Poželjno je preskočiti priče o aktualnim, opterećujućim problemima, a radije se pokušati opustiti uz ugodan razgovor i dozu humora. 

Ukoliko se za blagdane ipak budemo loše osjećali, možemo to iskoristiti da sagledamo svoj život, svoje odluke i postupke, te da promislimo što je to što nas čini nesretnima i na koji način se to može promijeniti. Ne treba biti ni prestrog prema sebi niti prebacivati sebi kako smo si dopustili da se u vrijeme blagdana loše osjećamo. Svaki pad je dobro prihvatiti kao izazov i novu priliku za rast. Osim toga, trebamo i promisliti što je to što smo uspjeli ostvariti, što imamo, a veseli nas. Koji su to uspjesi na koje smo ponosni. Vrlo vjerojatno ćemo brzo zaključiti da ima stvari kojima se možemo radovati, ali smo ih zanemarili pretjeranom fokusiranošću na probleme. 

Podrškom, razumijevanjem, strpljenjem i tolerancijom njegujemo međusobne odnose i stvaramo jedni drugima sustav podrške. Saznanje da se imamo na koga osloniti ulijeva nam sigurnost, a dobri odnosi s ljudima osiguravaju podršku kada se iz blagdanskog ozračja vratimo u realnost svakodnevice.

 

VLČ. Marko Kljajić: Tražiti susret s riječi božjom

 

HR: Blagdani su vrijeme mira, radosti i sreće, ali nažalost nameće se imperativ bjesomučnog kupovanja, koji nameću mediji agresivnim reklamama, pretvarajući blagdane u slavlje potrošačkog društva. Papa Benedikt XVI.  je osudio komercijalizaciju Božića. Kakav je vaš komentar o ovome?

Papa koji redovito upozorava na pretjerani racionalizam pozvao je vjernike da budu ponizni pred otajstvom Božića: »Želimo li pronaći Boga koji je došao kao dijete, moramo se spustiti na zemlju s visine našeg liberalnog uma, odložiti svoju lažnu sigurnost i oholost razuma«, te je istaknuo: »Moramo se sagnuti kako bismo našli Boga koji se razlikuje od naših predrasuda i našeg mišljenja«, podsjetivši da je »novorođeni Isus ležao u jaslama«. Papa je rekao i sljedeće: »Molimo Gospodina da nam pomogne kako bismo iza blagdanskog blještavila pronašli dijete u betlehemskoj štalici. Božić je postao komercijalni blagdan čije zasljepljujuće svjetlucanje skriva otajstvo Božje poniznosti.« U posljednje vrijeme sve su češći glasovi nezadovoljstva protiv došašća u kome dominira božićni bazar, obilježen svjetlucavim žaruljicama i pjesmama koje se doduše zovu božićnim, ali nemaju ništa zajedničko s otajstvom (tajnom) Božjeg rođenja. Sve to može zagolicati naše osjećaje, ali ne može dotaknuti duboku čežnju i potrebu ljudskog srca za Bogom. Štoviše, to je loš nadomjestak za susret s Bogom. Tu možemo nešto učiniti i promijeniti, ne utopiti se u toj komercijalizaciji došašća i Božića, već tražiti susret s Riječi Božjom i tako pripraviti put Njoj, Njemu-Isusu Kristu, koja je tijelom postala (čovjekom) i nastanila se među nama. 

HR: Mnogobrojni ljudi se bore s blagdanskom depresijom, to je postala činjenica. Kakva je promjena potrebna u razmišljanju da bi se ljudi izborili protiv blagdanske depresije?

U vrijeme velikih blagdana višak je slobodnog vremena. Ukoliko se slobodno vrijeme ne podijeli s nekim ili se kvalitetno ne ispuni, normalno je da se upada u depresivno raspoloženje. Osobama inače sklonim depresijama u prosincu se nameće dodatni teret da su na neki način dužni biti sretni. Blagdanska depresija često zahvaća starije osobe koje su već izgubile svog životnog suputnika i supatnika ili im djeca stanuju daleko, zatim osamljene ljude koji žive u velikom gradu u kojem nemaju članova svoje obitelji, ni prijatelja. To je jedan od uzroka blagdanske depresije uz povećan stres, umor, nemogućnost provođenja vremena s članovima obitelji, potom nostalgija za proteklim blagdanskim proslavama, pretjerana komercijalizacija blagdana, promjena prehrane, promjena dnevne rutine. Kako bi se umanjilo blagdansko neraspoloženje i simptomi depresije, potrebno je sve tegobe podijeliti s obitelji, prijateljima, bliskim i dragim osobama i ne nasjedati na beskrupuloznu i agresivnu propagandu.

Bio sam ovih dana u jednom od dva najveća trgovačka centra u Novom Beogradu. Mravinjak od ljudi, zaglušna moderna glazba, papirnate i najlonske vrećice šušte u rukama kupaca. Ušao sam u butik i pogledao cijenu hlača. Zgrozio sam se, koštale su 2.600 dinara. Iste takve hlače imao sam na sebi, a platio sam ih prije dva mjeseca u Pančevu u butiku iste marke pančevačkog trgovačkog centra 800 dinara. S nelagodnim žalosnim osjećajem brzo sam napustio centar i čekao sam u autu prijatelje koji su ostali još, ne malo vremena, u onom mravinjaku od ljudi. Koliko je nesretnika s tankim novčanikom zavidjelo onima s mnogim malim i velikim šuštećim vrećicama u rukama?  I ne gledajući u kalendar pogodio bih da je nastupila blagdanska euforija ili se eventualno radi o medijskom propagandnom triku vezanom za ne znam kakve jubileje istog trgovačkog centra, na kojega se naivna raja lako navuče.

HR: Što je to što »škripi« u suvremenom načinu života?

U suvremenoj psihologiji i pedagogiji poznato je kako ono što osoba dobije u svojoj najranijoj dobi nosi sa sobom u život. U apostolskoj pobudnici blaženog pape Ivana Pavla II., Ecclesia in Europa, papa se zauzima za izgradnju »grada« dostojnog čovjeka, posebno ističući: »Makar bilo nemoguće u povijesti izgraditi savršeni društveni poredak, ipak znamo da svaki iskreni napor za izgradnju boljeg svijeta prati Božji blagoslov i da svako sjeme pravde i ljubavi posijanog u ovom vremenu donosi plodove za vječnost«. Sije li se sjeme pravde i ljubavi na tlu ljudske osobnosti za takav jedan grad po mjeri čovjeka? Što smo mi djeca na pragu XXI. stoljeća dobili od svojih predhodnika u stoljeću samo prije dva desetljeća? Dva svjetska rata, bezbožničku, europsku ideologiju i koliko još ateističkih filozofija?! »Oci jedoše kiselo grožđe, djeci trnu zubi!« Starozavjetni je biblijski stih. Zar je čudo što nam »škripi« u suvremenom životu? »Virusi« sekularizma u crkvi, indiferentizma vjerskog, liberalizma humanističkog… rupe su na putovima kojima se klate naša kola, vozeći kroz suvremeni način življenja u područje tzv. krize smisla života. 

Nova je humanistička religija politeistička. Bogovi imaju različita imena: uspjeh, karijera, moć u društvu, vlast, bogatstvo, novac… Moguća definicija humanizma XXI. stoljeća: Ostvarenje društvenog stanja koje omogućuje čovjeku da stvara vlastite bogove, obožava ih i njima služi po vlastitom ritualu i u vlastitoj bogomolji.

HR: Je li negdje »nestala« obiteljska bliskost, općenito kvalitetna komunikacija među ljudima?

Katolička crkva na pragu trećeg tisućljeća nastoji osluškivati potrebe suvremenog čovjeka. U svojim pastoralnim djelovanjima preko župskih zajednica reflektira i koristi mnoga dostignuća i rezultate razvojne psihologije, pedagogije i opće komunikologije, kao i ostalih grana ljudskih djelatnosti koje mogu pomoći u kvalitetnom pastoralno-katehetskom radu. Ista ona sredstva koja su suvremenog čovjeka otuđila izmijenivši profil suvremene obitelji i društva općenito. Katolička crkva nije zatvorena u samu sebe, nego svojim pastoralnim djelovanjem, a koje uključuje razne skupine adresata, svojim religioznim odgojem i obrazovanjem koje promiče mnoge vrednote ljudske osobe i djelovanja, gradi društvo u kojem će svatko imati svoje dostojanstvo, mjesto i značenje. Velika je šansa Crkve preko župnih zajednica na čelu s njihovim »pastirima« vjerskim odgojem senzibilizirati čovjeka za svijet međusobnog priznavanja, poštovanja, dijaloga, napretka i zadovoljstva. To danas nedostaje suvremenom društvu u kojem je, kako kažete u pitanju negdje, »nestala« obiteljska bliskost i uopće kvalitetna komunikacija među ljudima. Mnogi su uzroci tome nestanku od kojih bih samo izdvojio suvremena tehološka i elektronička dostignuća – TV, internet facebook, mobilni telefon. Ni poštari nisu što su nekad bili - ne donose nam čestitke od dragih nam osoba pred Božić! Zato ću iskoristiti ovu priliku te svima, ne samo čitateljima Hrvatske riječi, čestitati najradosniji blagdan svih kršćana svijeta, Božić.

 

Matija Molcer: Dubo-ka vjera pomaže

 

HR: Kakvo je vaše mišljenje o trendu bjesomučnog kupovanja u vrijeme došašća i Božića?

Komercijalizacija Božića je nažalost opće poznata činjenica. Prodaju se bezbrojni predmeti namijenjeni za darove, koji su uglavnom kič-proizvodi, nepotrebni predmeti koji će vrlo brzo biti bačeni u smeće. Također, protiv sam sječe borova, ali i to je vid biznisa. Ljudi podliježu agresivnim reklamama, odvikavaju se razmišljati svojim glavama. Putem reklama serviraju se tzv. statusni simboli modernog društva i onda mnogobrojni ljudi žele imati određene stvari kao statusne simbole, misleći da će ih to učiniti sretnima. Ljudi se identificiraju s tim reklamnim pričama koje bjesomučno plasiraju mediji. U vrijeme poslije Drugog svjetskog rata moja je generacija živjela teško i skromno. Išli smo na vjeronauk, bili smo ministranti, ali smo išli i raditi dobrovoljno, bili smo optimisti, jer smo svake godine osjećali da nam se poboljšava egzistencija, postojao je ekonomski napredak, a sada ne vidim nikakvo poboljšanje, ljudi teško žive i to isto utječe na depresivne osobe.

HR: Kako nadvladati blagdansku depresiju?

Kod starijih ljudi sigurno pomaže aktivnost, uključivanje u neke humanitarne aktivnosti, razne glazbene zborove, amaterske grupe koje okupljaju ljubitelje slikarstva ili kazališta. To se odnosi i na mlađe, postoji mnogo načina da se iskazuje i razvija kreativnost. Ono što je najvažnije jest vjera. Nema u potpunosti izliječenih narkomana koji su se liječili medicinskim putem, ali ima onih koji su se izliječili kada su shvatili da se problematika ovisnosti krije unutar čovjeka, na duhovnom polju. Siguran sam da duboka vjera pomaže i u slučaju depresije, pa tako i one blagdanske depresije.