Arhiv tekstova

Prije dvije godine, u dvobroju časopisa za književnost, umjetnost i kulturu »Kolo« objavljen je antologijski izbor suvremenog pjesništvu vojvođanskih Hrvata. Upravo taj dvobroj ovog uglednog časopisa, kojeg izdaje središnjica Matice hrvatske, predstavljen je prošloga petka 30. studenoga u subotičkoj Gradskoj knjižnici. 

O tim pjesničkim ostvarenjima govorili su glavni urednik »Kola« mr. sc. Ernest Fišer, pročelnik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i suurednik »Kola« prof. dr. Zvonko Kovač, te autor spomenutog antologijskog izbora, književnik i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.

 

Reprezentativni uzorak

 

U izboru je zastupljeno 20 hrvatskih pjesnika iz Vojvodine s ukupno 73 pjesme. Glavni urednik »Kola« Ernest Fišer smatra kako se radi o »serioznoj i strogoj antologiji«, kao i da pjesništvo najboljih pet, šest među ovih 20 autora, po svojim književno-umjetničkim vrijednostima, može biti uvršteno u bilo koju antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva.

»Autori poput Jasne Mel-vinger, Petka Vojnić Purčara, Tomislava Ketiga, te nekoliko mlađih autora, sasvim sigurno, po književno-umjetničkim vrijednostima tekstova, zaslužuju biti dio reprezentativnog uzorka matičnog hrvatskog pjesništva u Hrvatskoj. Matična književnost je oštećena zbog toga što ovo književno stvaralaštvo, pjesničko navlastito, nije jače integrirano u središnje matično pjesništvo u Hrvatskoj. To je više šteta za matično pjesništvo nego za pjesništvo koje nastaje u Vojvodini«, rekao je Fišer podsjetivši na to kako je »Kolo« najstariji književni časopis u Europi, pokrenut daleke 1842. godine.

 

Interkulturalno 

međupolje

 

Prof. dr. Zvonko Kovač ukazao je kako »Kolo«, s obzirom na »zagrebocentričnost scene«, brine ne samo o perifernim književnostima u Hrvatskoj, već i o onima koji dolaze s ruba nacionalne kulture, te je otuda, kako kaže, došao interes i za stvaralaštvo Hrvata u Vojvodini. Po njegovim riječima, ovo je pjesništvo, po svojim stilskim i drugim odrednicama, suvremenije u odnosu na slično stvaralaštvo hrvatskih manjina u Mađarskoj ili Austriji. 

»Nakon raspada Jugoslavije, Hrvati u Srbiji su izgubili status konstitutivnog naroda, te se književnost vojvođanskih Hrvata, kao nacionalne manjine, nalazi u međupolju nekad jedinstvenoga jezika koji se različito standardizira. Odnos prema hrvatskom standardu kod vas se uspostavlja u ‘elastičnoj stabilnosti’. Uporaba ikavskog dijalekta je u tradiciji s onim što se događa u književnosti na čakavskom i kajkavskom dijalektu. Dobro je da ikavski idiom tretirate ne samo u filološkom, već i u književnom smislu, kao doprinos nacionalnoj kulturi. Pravi filološki kriterij kod određivanja pripadnosti nekog književnika mi nemamo, ali imamo nešto što prepoznajemo kao oslanjanje na tradiciju koju je bitno odredila pripadnost određenoj vjeri i kulturi«, rekao je prof. Kovač, zaključivši kako je ovaj antologijski izbor hrvatskoj književnosti iz Vojvodine otvorio put za integraciju u nacionalnu književnost. 

Autor antologijskog izbora tiskanog u »Kolu« Tomislav Žigmanov ukazao je na izazove koji predstoje hrvatskom književnom stavaralaštvu u odnosu na matičnu kulturu. »Dva su temeljna izazova pred kojima stoji hrvatska književnost, a časopis je na te izazove pokušao odgovoriti. Prvi je valorizacija onoga što se na sceni događa. To znači procjena, stavljanje u kontekst nekih trendova, tumačenje koje ide uz prikazivanje određenih dugotrajnih procesa. A drugi je integracija u šire kulturne i nacionalne prostore kao što je u ovom slučaju hrvatska književnost«, kazao je Žigmanov.