Arhiv tekstova

U organizaciji literarnog odjela HKU-PD-a »Matoš«, u četvrtak 29. studenoga u dvorani Vatrogasnog doma u Plavni održana je književna večer Mirka Kopunovića, književnika iz Subotice. O njegovom književnom stvaralaštvu s posebnim osvrtom na novu, četvrtu po redu knjigu »Ljestve za panonsko nebo: impresije i refleksije svakodnevlja« govorili su predstavnik »Matoša« Zvonimir Pelajić, književnik, publicist i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov te i sam autor.

Zvonimir Pelajić je ocijenio kako »Kopunovićev poetski svijet ima sve odlike suvremenoga pjesništva vojvođanskih Hrvata«. »Iščitavajući njegove pjesme u prozi i crtice u formi poetskih refleksivnih zabilješki, možemo zaključiti kako nam ovaj pjesnik želi pokazati put k vječnosti, a to je: smisleni život u ljubavi, vjeri i nadi. Jer, riječi koje često rabi u svojim zabilješkama: mir, pomirenost, šutnja, čekanje, gotovo mistično svladavaju bol, nemoć, kušnju, koje svakodnevno pritišću suvremenog čovjeka. Osobito vrijednim Kopunovićevo pjesništvo čine njegove poetske crtice u kojima on vrlo vješto donosi stihovne minijature mjesnih i bačkih krajolika (Dunav, salaši, njive, ravnica). Dakle, ‘Ljestve za panonsko nebo’ predstavljaju Kopunovićev književni put od panonskog liričara do pjesnika egzistencijalističke filozofije«, zaključio je Pelajić.

 

Lako prepoznatljiv svijet

 

Tomislav Žigmanov je govorio o novoj Kopunovićevoj knjizi, ali i potrebi očuvanja identiteta upoznavanjem književne produkcije hrvatskih autora u Vojvodini. »Mirko Kopunović je više nego zahvalna osoba za komunikaciju, zato što je svijet njegovih pjesama nama iznimno blizak, zato što govori vrlo zanimljivo o onome što suvremenog čovjeka dotiče. Odgovori koje nam on daje na sve situacije, nama su bliski i prepoznatljivi, a sve to on priopćava na jedan vrlo lagan i prihvatljiv način. U tom smislu, prva značajnija stvar koju moram reći o ovoj knjizi je, da je to poziv na razgovor sa samim sobom u svijetu Panonije, koju prepoznajemo kao svoj svijet ravnice, svijet monotonije, svijet dugih zimskih noći, svijet u kome nema velikih udara, svijet u kojem je čovjek predodređen kulturnim matricama, gdje on mahom pomirbeno prihvaća izazove sudbine. Drugim riječima, to je svijet koji prepoznajemo kao visoko svoj. U tom se svijetu pozicioniraju naši životi koji često nisu iskomunicirani, ali ih sve povezuje određena vrst redoslijeda, koji ide dalje k vrhu. U tom smislu odlično poentira naslov ove knjige ‘Ljestve za panonsko nebo’ i zapravo je odgovor na tu vrstu izazova pred kojim se svaki čovjek nalazi. Ono što je gore, često je uzvišeno i u tim slikama svijeta ono što je gore jest i bolje, to je sveto, to je prostor stanovanja Boga. Mirkove su crtice prečage koje nude neku vrst hoda prema gore, k onom uzvišenijem, k nekom prostoru rješavanja vlastitih nedoumica, promišljanja vlastitih krivih odgovora, stranputica, pogrešaka, što tako često znademo iskušavati«, kazao je Žigmanov.

 

Posebno nadahnuće

 

Publici se obratio i sam autor, koji se i ovom prigodom prisjetio svojega prvog boravka u Plavni, koja mu je uvijek, kao što je rekao, bila posebno nadahnuće. 

»Teško je poslije ovakvih lijepih i pohvalnih riječi na nogama stajati. Potrebno je nakon ovakvih govora koji nas uzdižu i čine možda boljim nego što jesmo, okrenuti se sebi, razmišljati o sebi i biti svoj. Pjesnike je Bog možda i kaznio osjetljivošću, ali ih je i obdario da mogu to svoje što osjećaju i izreći. Zato se mi koji pišemo i koji smo se osmjelili to pred vama kazati, trebamo preispitati, naša djela valorizirati i s vama razgovarati. Moj je cilj svoje pisanje podijeliti s vama i sretan sam kad netko od vas bar za jednu pjesmu kaže kako mu je bliska i da je rado čita«, kazao je Kopunović.

Tijekom večeri stihove iz nove knjige M. Kopunovića kazivali su članovi literarnog odjela »Matoša« Tonka Šimić, Siniša Bartulov, Marina Marijanov i Kata Pelajić, a za vrijeme njihovih nastupa, po prvi puta tiho se emitirala glazba s CD-a Uvertire za operetu »Na vrbi svirala« Josipa Andrića.