Arhiv tekstova

Više od dva mjeseca nakon berbe prvih klipova u Srbiji je objelodanjena informacija da je veliki dio ovogodišnjeg roda kontaminiran toksičnim tvarima. Znanstvena suradnica Instituta za prehrambene tehnologije u Novom Sadu dr. Olivera Đuragić kaže tim povodom da stvar s toksičnošću kukuruza jest ozbiljna, ali ne toliko da se u javnosti zbog toga stvara panika. Kako kaže, spomenuta analiza predstavlja razmjerno mali uzorak da bi se na temelju toga mogao izvući opći zaključak. Ipak, ona savjetuje poljoprivrednicima, napose manjim proizvođačima, da kukuruz kojega čuvaju kod kuće obvezno odnesu na analizu kako bi se utvrdilo je li on zaražen i ako jest, u kolikoj mjeri. Ona ističe da je najveći problem kod mikotoksina u žitaricama to što ih je veoma teško otkriti, jer i naizgled zdrav kukuruz može biti zaražen. Kako kaže, kukuruz često može biti zaražen plijesnima a da pri tomu nema mikotoksina u sebi, jer ih plijesni luče samo pod određenim uvjetima. Međutim, a to Đuragićeva posebno podvlači, događa se da plijesni otpadnu s kukuruza a da mikotoksini ostanu i na taj način golim okom »postanu nevidljive«.

Upitana - da li zakon u ovakvim slučajevima podrazumijeva obveznu analizu, Olivera Đuragić odgovara da Zakon o sigurnosti hrane svim registriranim subjektima koji se bave proizvodnjom hrane nalaže kontrolu. Problem je, međutim, što niti zakonom niti pravilnicima nije definirano koliko je puta ili na koji način potrebno obaviti kontrolu, a s obzirom na to da mali proizvođači često nisu registrirani u toj oblasti daljnju uporabu kukuruza bez analize obavljat će na vlastitu odgovornost i rizik. 

A rizik, kaže sugovornica, sigurno postoji, jer su mikotoksini izuzetno opasne supstancije, čija je kancerogenost najopasnije svojstvo. Problem je, kaže Đuragićeva, u tome što mikotoksini ne izazivaju trenutačne simptome ili posljedice po zdravlje nego se dugotrajnim unošenjem hrane, koja je kontaminirana ovim agensima, oni akumuliraju u organizmu i na taj način dobivaju »produženo dejstvo«, koje u konačnici može izazvati vrlo ozbiljne problem – od raznoraznih vrsta alergija do kobnih ishoda. Kao i kod ljudi, povećana koncentracija mikotoskina izaziva štetne posljedice i kod životinja. Dr. Đuragić kaže da oni najčešće dovode do oštećenja jetre, bubrega, želuca, crijeva, pa i promjena na koži.

S obzirom na to da je od početka berbe kukuruza pa do otkrivanja njegove zaraženosti prošlo dosta vremena, Đuragićeva ne isključuje mogućnost da se zaražen kukuruz našao kao komponenta i u industrijski proizvedenoj stočnoj strani. Stoga, kaže ona – a što potvrđuju i neslužbene informacije – ovih dana očekuje pojačanu kontrolu fitosanitarne i veterinarske inspekcije kako samog hraniva, tako i hrane animalnog podrijetla, bez obzira je li riječ o mesu, mlijeku ili jajima. 

 

Ublažavanje posljedica 

 

Kao jedino dobru stvar u ovoj priči Đuragićeva navodi da postoje i domaći i strani preparati za ublažavanje posljedica mikotoksina. Kako kaže, riječ je o proizvodima koji imaju svojstvo da apsorbiraju mikotoksine i tako smanje njihovo djelovanje u organizmu. Također, kako navodi, zaražen kukuruz se može pomiješati sa zdravim, kako bi se na taj način oborila koncentracija mikotoskina.

Voditeljica Prognozno-izvještajne službe Vojvodine dr. Dragica Janković kaže kako su različite informacije u javnosti o zaraženosti kukuruza najopasnije i da bi stoga najbolji način za utvrđivanje prave slike o tome bilo obavljanje monitoringa, odnosno analize kompletnog roda kukuruza na alfatoksin, ali i na aspergilus. Sve drugo je, kaže, improvizacija, jer bez učinjenog presjeka nema zanja o pravom stanju stvari. Ona ističe da kukuruz s 1.300.000 hektara površina predstavlja najznačajniju, a samim tim i najozbiljniju poljoprivrednu proizvodnju u Srbiji, a njegova primjena odnosi se na mnoge gospodarske grane. Već sam podatak da kukuruza neće biti za izvoz dovoljno je ozbiljna, a činjenica da ga ni stoka zbog zaraženosti neće moći jesti dodatno pogoršava ionako zabrinjavajuće stanje.

Poljoprivrednici, međutim, misle drugačije. Ističući da stoku hrani prošlogodišnjim kukuruzom i da će ovogodišnji odnijeti na analizu, Stipan Šarčević iz Starog Žednika kaže kako mu cijela ova priča djeluje preuveličana. Podsjećajući da je 2005. veliki dio roda suncokreta, zbog velike vlage, bio također pljesniv Šarčević kaže da nitko niti tada, niti kasnije, nije govorio o slabijoj kvaliteti ulja ili naknadnim posljedicama. On kaže da je bolest kukuruza kod nas redovita pojava i da zbog toga tolika pozornost glede mikotoksina u pozadini ima posve prozaičnije ciljeve. Konkretizirajući na što misli, Šarčević kaže kako ga ne bi iznenadilo da se otkrije kako se sve ovo radi(lo) s ciljem obaranja cijene kukuruza na tržištu i namjere da se on više ne izvozi.

Njegov sumještanin Ivan Vidaković ne želi se upuštati u to postoji li ili ne pozadina ove priče, dodajući da prvi puta čuje za ovakvu vrstu zaraženosti. Međutim, za razliku od Šarčevića, on kaže da svoj kukuruz neće nositi na analizu nego će upotrijebiti neki od zeolita koje su poljoprivrednici i ranije koristili za ublažavanje posljedica bolesti, o čemu je, uostalom, govorila i dr. Olivera Đuragić. Jer, kako kaže, kukuruza je na tržištu ionako malo, »a stoka se ranit mora, pa šta joj Bog da«.