Arhiv tekstova

Prva osmogodišnja osn-ovna škola u Đurđinu otvorena je prije 60 godina, deset godina kasnije na istom mjestu sazidana je nova zgrada, a škola je dobila ime po hrvatskom političaru, pjesniku i prevoditelju Vladimiru Nazoru. Povodom ovih značajnih jubileja prošloga tjedna, 29. studenog, prigodnim programom obilježen je Dan škole, a poznati subotički fotograf Augustin Juriga tom je prilikom darovao đurđinskoj školi i učenicima cijelu kolekciju fotografija sela s okolnim atarima snimljenim iz aviona.

 

Fotografije na dar

 

Prema svjedodžbama žitelja Đurđina i drugim povijesnim podacima, počeci školstva u Đurđinu bilježe se još prije 134 godine, odnosno 1878. »Nastava se u to vrijeme izvodila na privatnim posjedima, najprije na posjedu Luke Kopilovića te su je stoga zvali Kopilova škola. Postojale su zatim Šokčić škola, Milodanović škola i škola na Pavlovcu. U tih pet zgrada djeca su pohađala nastavu od 1. do 4. razreda. Te područne škole su 1952. godine objedinjene u jednoj zgradi i tada se prvi put uvodi osmogodišnja nastava u Đurđinu, a deset godina kasnije izgrađena je nova školska zgrada te škola dobiva ime Vladimira Nazora«, podsjeća Ljiljana Dulić, direktorica đurđinske osnovne škole.

Povijest bilježi i da je sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća đurđinsku školu pohađalo oko 300 učenika. Danas je broj školske djece upola manji, 150 njih je u školi i 22 u vrtiću, ali Ljiljana Dulić ipak kaže kako je, unatoč velikom smanjenu, posljednjih petnaestak godina taj broj učenika konstantan.

Proslavu ovih značajnih obljetnica škole »Vladimir Nazor« obilježila je izložba fotografija Augustina Jurige, koje je autor darovao školi i učenicima, a koje su nastale prošloga ljeta tijekom održavanja risa. »Uvijek sam razmišljao i maštao o tome kako iz aviona izgleda Palić, Šandorska bara, Subotica, i mnogo toga čega danas nema više. Poslije puno godina ipak sam sjeo u avion s fotoaparatom, i to mi je postala i ljubav i profesija. Htio sam djeci darovati nešto što bi im moglo značiti i što će im biti zanimljivo, i verujem da će mnogi od njih prvi puta vidjeti kako njihove kuće, dvorišta, vrtovi i salaši izgledaju iz zraka«, kaže Augustin Juriga.

Snimljena dokumentacija također će biti pohranjena i u Subotičkom arhivu kao svjedočanstvo i dokument našeg vremena, a koliko se prilike čak i kroz relativno kratko vrijeme mijenjaju svjedoči i sam autor. »Ovo nije moj prvi kontakt s Đurđinom. Dolazio sam ovdje mnogo ranije šinobusom i biciklom, sjećam se stanice, pruge, puta, sjećam se mnogo čega. Od onda do danas je došlo do mnogih promjena. Sve te putove znam odavno, iz vremena kada sam još kao fotograf Zavoda za zaštitu spomenika dolazio u Đurđin. Zanimljivo je kako su promjene nastajale s vađenjem tračnica, i kako je s prugama i put izgubio smisao, pa je poslije i sam nestao. A, onda je nasip, na kojem su nekada bile te tračnice, postao jedna od vrlo važnih prečica do Đurđina. Naravno, nestala je i željeznička postaja. Sve sam to i ovog ljeta obišao biciklom«, kazao je Juriga. On ističe da su za uspješnu realizaciju snimanja fotografija zaslužni njegov prijatelj Mihaly Kovács, koji je vozio zmaja, kao i Vlatko Vojnić Purčar, koji je financijski podržao projekt.

 

Ravnica crna, plava, zelena i žuta

 

Otvarajući izložbu Tomislav Žigmanov, direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, istaknuo je da će posjetitelji izložbe na fotografijama vidjeti ne samo svoje selo, već i atare koji okružuju Đurđin. »Vidjet ćete kako fantastično izgleda ravnica crna, plava, zelena i žuta. Djeluje kao neka vrsta geometrijskih površina, jedna velika razigrana dinamična igra zelenog i žutog – ukoliko je u pitanju proljeće i ljeto, a crna i bijela – ukoliko je zima i jesen.« On je istaknuo da autor Augustin Juriga pripada skupini najznačajnih fotografa Subotice, ali da su njegove fotografije obišle ne samo Srbiju i bivšu Jugoslaviju, nego su njegove izložbe prikazivane diljem svijeta: u Rusiji, Pakistanu, Mađarskoj, Hrvatskoj, i drugdje. »Njegove fotografije najčešće za temu imaju ili građevinske objekte Subotice ili pak lica. Tako smo prije nekoliko godina imali u Subotici izložbu fotografija ‘Lica Bačke’, gdje je on pokušao kroz karakteristične izraze lica prikazati sudbine ovih ljudi, sudbine ovih prostora. Danas smo u zraku, danas smo gore, gledamo kako Đurđin i njegova okolica fantastično izgledaju«, rekao je Žigmanov te učenicima na izložbi preporučio »puno gledajte, učite se gledati da biste mogli dobro vidjeti, jer gledamo svašta, a vidimo malo«.