Arhiv tekstova

Prof. dr. Čedomir Čupić, ugledni profesor beogradskog Fakulteta političkih znanosti i član Agencije za borbu protiv korupcije Republike Srbije, čiji je bio i predsjednik, govori o smetnjama i problemima u provođenju borbe protiv korupcije, aktualnim akcijama uhićenja zbog velikih zlouporaba, obećanjima da neće biti nedodirljivih, te odnosu Srbije i Hrvatske nakon haških presuda.

HR: Nakon pravosnažnosti presude Haškog tribunala hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije počelo se baviti zločinima izvršenim u akciji »Oluja«. Koliko ta istraga, kao i haška presuda, udaljavaju Srbiju i Hrvatsku jednu od druge i kakvi se odnosi između dviju država mogu očekivati u skorije vrijeme?

Presuda Haškog tribunala je izvan utjecaja Hrvatske i Srbije, dakle, niti je za to kriva Srbija niti je za to kriva Hrvatska. Na kraju krajeva, to je pitanje Ujedinjenih naroda koji su formirali taj sud, i on presuđuje onako kako to sami smatraju. Naravno, jedan broj ljudi, koji su vjerojatno interesno vezani za probleme iz tih nesretnih dešavanja iz razdoblja devedesetih godina, ne mogu biti ravnodušni. Ali mislim da političke elite i ono što bi pripadalo intelektualnim elitama ne bi trebali dovesti u pitanje uspostavljanje sve veće suradnje između Srbije i Hrvatske. Imali smo u prošlosti mnogo toga dobroga što nas je spajalo, treba te dobre stvari uzeti i gledati da budućnost bude bolja. Uvijek kad se ovako nešto desi u prvom trenutku je to šok, a u šoku su reakcije različite, ali kako vrijeme bude odmicalo to će se smirivati. Važno je da se dosadašnja suradnja i odnosi ne poremete, ako i budu u zastoju zbog nekih okolnosti i obazrivosti, pretpostavljam da će to biti brzo prevaziđeno. Među ostalima, prošloga je tjedna na Antikorupcijskom forumu bio i veleposlanik iz Hrvatske, sudjelovala su i dva eksperta iz Hrvatske i, koliko sam vidio, oni su se ugodno i dobro osjećali. I za nas je to jako važno, jer su to dosta stručni ljudi koji su mnogo pridonijeli da Hrvatska ispuni sve one standarde kada je u pitanju borba protiv korupcije da bi država ušla u EU. Takva pomoć je Srbiji uvijek dobrodošla. 

HR: Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen na 10 godina zatvora za ratno profiterstvo i uzimanje mita: što ta presuda pokazuje i vidite li u tome poruku koja može poslužiti i Srbiji?

Sve zemlje na ovim prostorima imaju dosta slične probleme od završetka ratova i utemeljivanja tih zemalja, među kojima je i pitanje korupcije. Primjer Hrvatske je dobar primjer da nitko neće biti pošteđen neovisno od zasluga, pa među ostalim i političkih zasluga za ulazak države u EU. Ako je netko radio nešto što je izvan zakona, on za to treba odgovorati. Hrvatska je pokazala da nitko nije iznad zakona, a taj primjer je dobar za cjelokupnu regiju, pa i za Srbiju. Znači, i u Srbiji nitko ne smije biti iznad zakona, ili ako je izvan zakona mora biti procesuiran i odmjeriti mu se kazna prema onome što je učinio. Mislim da je to dobra poruka za cijelu regiju: da svi koji se nalaze u političkom životu dobro paze što rade, da oni trebaju biti na usluzi građanima, da imaju veliku čast što su ih građani izabrali, a da preko svoje dužnosti ne rješavaju osobne interese nego se bave općim interesom, i naravno kada je riječ o ostvarivanju osobnih primanja uzimaju samo ono što je zakonski dopušteno. Hrvatska je u tom smislu napravila veliki iskorak u cijeloj regiji, jer ovdje još postoji obrazac da ponekada ne smijete dirati u vrhove vlasti. 

HR: Aktualna Vlada Srbije posljednjih mjeseci, akcijama koje se pokreću, šalje čini se prilično snažnu poruku da je ozbiljna u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, međutim, javnost kao da još nema povjerenja, kritičari prigovaraju da se vode selektivne istrage, itd. Vjerujete li vi Vladi i sudstvu i imate li povjerenja da neće biti nedodirljivih?

Potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić, ali i predsjednik Vlade  Ivica Dačić, rekli su da nitko neće biti pošteđen, da će sve za što postoje materijalni dokazi biti istraženo pa procesuirano, međutim, to su za sada verbalne izjave. Također, osobito je važno donošenje zakona o porijeklu imovine, a prvi puta sam čuo da se netko tko je na vlasti zalaže za taj zakon, koji je u borbi protiv korupcije najznačajniji i najprimarniji. U okviru Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije prati se imovina dužnosnika, ali svaki od njih može imovinu, prije nego što stupi na dužnost, prebaciti na rođake, neke prijatelje, što se zove tzv. pobočna korupcija. Ako donesete Zakon o porijeklu imovine možete istražiti i to prebacivanje. Ili, primjerice, dužnosnik može iskoristiti svoj položaj, pa svojim utjecajem prebaciti poslove svojim rođacima, prijateljima. Kad imate taj zakon onda možete ispitati i takve slučajeve. Također, imamo još jedno obećanje, a vidjet ćemo hoće li se realizirati, da se promijeni Ustav u onom dijelu koji se tiče velikih zlouporaba zakona u smislu bogaćenja, odnosno, da takva djela ne zastarijevaju. Ako se sve to ostvari, smatrat ću da aktualna vlast ima političku volju, da su to ljudi koji se ozbiljno hoće suočiti s korupcijom i da znaju kakve posljedice korupcija ima po jedno društvo. Jer, kada se korupcija održava i razvija, ona razara sve i uništava. Među ostalim, korupcija jedno društvo siromaši i time stvara ogromnu nezaposlenost, jer nastaju monopolske pozicije, i upravo rješavanjem korupcije riješili bi se i mnogi problemi vezani za gospodarski razvoj zemlje. Inozemni investitori došli bi u Srbiju s povjerenjem, jer bi znali da ulažu u zemlju u kojoj imamo vladavinu prava i vladavinu zakona, gdje se ugovori poštuju, a to bi pokrenulo gospodarski razvoj zemlje i mnoge druge stvari riješilo. Stoga, ako se ove akcije provode radi takvih ciljeva, a ne zbog toga da bi se eventualno zabašurile neke druge stvari, onda ih ja žestoko podržavam. Međutim, dok ne vidimo zakone, dok ne vidimo kako će oni biti provođeni, kako će se institucije oporaviti da bi to provodile, do tada imam samo riječi hvale za ta obećanja.

HR: Neki smatraju da uhićenja osumnjičenih za kriminal u Vojvodini pokazuje da u toj borbi protiv korupcije nema sustava nego da je to politička igra na štetu Vojvodine. 

Za to bi morali postojati dokazi. Ako je netko pravio uzurpacije u Vojvodini i ako postoje za to materijalni dokazi, nitko iz Vojvodine ne treba biti osjetljiv za one koji su pravili zlouporabe, uzurpacije, ulazili u koruptivne radnje. S druge strane, ako smatraju da se to radi samo u Vojvodini, onda bi trebali pokazati da se to u Srbiji ne radi. Ako pratite tisak i čitate vidjet ćete da svaki dan imate uhićene iz nekog dijela Srbije, a da ne govorim iz Beograda. Mnogo je ljudi koji su zbog raznih zlouporaba sada u procesu istrage. Na kraju krajeva, kad god i u bilo kojem dijelu zemlje vodite istragu protiv onih ljudi koji su nešto nelegalno učinili mislim da je to dobra poruka za sve. Bilo bi vrlo opasno kad bi se dokazalo i pokazalo da se to samo radi u Vojvodini, ali koliko ja vidim takva tvrdnja nije na dobrim osnovama. U suprotnom, ispalo bi da je to neki politički obračun, međutim, ne bih to tako mogao procijeniti u ovom trenutku. Ne znam što se sve može desiti, ali ne bih volio to da se dešava. Nitko ne smije biti pod nekom dioptrijom ili pod nekim okom, a da se drugi pošteđuju i da se pravi selekcija kada su u pitanju uzurpacije ili nelegalane radnje, jer to bi bilo opasno.   

HR: Gdje vidite trenutačno najveću smetnju i problem u provođenju borbe protiv korupcije?

Najveću smetnju vidim u tome što nisu doneseni svi sistemski zakoni u borbi protiv korupcije i jednako je važno da se oporave državna tijela koja će provoditi te zakone, u prvom redu najveću ulogu ima tužiteljstvo, zatim policija i sudovi. Mislim da u tom dijelu ima velikih problema, na koncu, u posljednjih desetak godina je otvoreno mnogo koruptivnih afera, ali niti jedna nije došla i završena do kraja. Katkad je to stalo na razini tužiteljstva, a negdje na razini suda. 

Primjerice, moguće je i organizacijski drugačije pristupiti borbi protiv korupcije, poput modela  Švedske gdje je formiran specijalni odjel tužiteljstva samo za koruptivna djela, koji je  neovisan od ostalih tužitelja i koji, između ostaloga, kontrolira i nadzire i ostale tužitelje. Onda bi to bio ozbiljan oporavak tih tijela. Također, moguće je da se koruptivna djela vezuju samo za Specijalni sud, jer on je do sada pokazao najveću učinkovitost. Na koncu, važno je i da sudije također budu pod stalnim okom i odgovoraju ako ne presuđuju na vijeme, ako nisu učinkoviti i racionalni kad su u pitanju koruptivna djela. Mislim da bi na taj način počela jedna učinkovita borba protiv korupcije. 

HR: U javnosti postoji percepcija da su razmjere korupcije i kriminala ogromne i da je država najveći distributer moći u čijoj je sferi i korupcija.

Znate, percepcija proizlazi iz toga što ljudi čuju da je netko morao nešto uraditi i platiti, i onda se stvara nepovjerenje. S druge strane, afere koje se otvaraju pokazuju da u okviru državnih tijela, ili da kažem cijelih područja koja pripadaju državi, nešto ne funkcionira. Ponekada je ta percepcija možda mnogo veća nego što je sama korupcija, ali, oprostite, za to su odgovorni oni koji imaju položaje, dužnosti i od kojih ovise određene potrebe. Primjerice, imali smo aferu index, utvrdi se kupnja ocjena, i onda brojni fakulteti i profesori mogu biti uredni, ali građani će kazniti sve preko tog jednog slučaja. Zato se ne smije dopustiti da koruptivne radnje ne budu procesuirane. Inače, kada su u pitanju koruptivna djela zalažem se za oštre kazne. Sadašnje kazne čak na neki način umrtvljuju borbu protiv korupcije. Kada bi te kazne bile ogromne i velike, primjerice, oduzima vam se imovina, otići ćete osam do deset godina u zatvor, pa onda ćete izračunati isplati li vam se ući u korupciju.