Arhiv tekstova

Kada je prije 20 godina raspadom Jugoslavije postavljeno pitanje državljanstva, to je bio krupan problem. Zbog razmjene stanovništva i iseljavanja, postavilo se pitanje i lojalnosti matičnoj te domicilnoj zemlji, a i praktičnosti. Makar i protuzakonito u tom trenutku, pribavljanje hrvatskog državljanstva za mnoge naše sunarodnjake postalo je imperativ za neku sigurnost u tim nesigurnim vremenima. Za druge, pribavljanje putovnice predstavljalo je prozor u svijet, rješavanje egzistencije, prijevremeni ili kratkotrajni odlazak te preuzimanje transportnih poslova. Prije dva desetljeća, zbog sumnje na posjedovanje domovnice mnogi su ljudi imali neugodnosti, a neki su i ispitivani od strane službi sigurnosti. Neugodne trenutke doživljavali su Hrvati širom Bačke i Srijema ukoliko su putovali na dulje od šopinga u Mađarsku.

Međutim, nisu samo Hrvati imali neugodnosti, stanovitih problema imali su i državljani Bosne i Hercegovine, kada je režim Slobodana Miloševića odlučio poslati ih natrag u ratom zahvaćenu državu usprkos njihovoj želji da pobjegnu od ratnog ludila.

Tada je bilo teško povjerovati da će doći vrijeme kada će dvojno državljanstvo biti društveno prihvaćeno, kada ćemo se moći ponositi našim bogatstvom identiteta. Pitanje dvojnog državljanstva postalo je mostom povjerenja, koegzistencije i suradnje. To su, na žalost, uvidjeli i pripadnici podzemlja, te su mnogi kriminalci poduzeli korake kako bi krivotvorili ili na nezakonit način pribavili putovnice radi skrivanja ili akcija u inozemstvu. 

 

Referendum

 

Nakon normalizacije odnosa Srbije i Hrvatske te otvaranja Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, vojvođanski su Mađari svojoj matičnoj državi postavljali pitanje dobivanja sličnih pogodnosti. No, za to je bilo potrebno malo više volje i truda. Koncem 2004. godine održan je u Mađarskoj referendum o tome žele li građani Mađarske prihvatiti zakon o primitku u državljanstvo svojih sunarodnjaka koji žive s druge strane granice. Taj referendum nije uspio, a održan je tijekom vlasti socijalista. U medijima se vodila kampanja koja je prikazivala manjinske Mađare kao one koji bi željeli preseliti se i biti na državnom trošku. Od 37 posto izašlih većina je glasovala za, ali ipak nije bilo potrebnih 25 posto ukupno registriranih birača. 

Nakon promjene vlasti i dolaska desnog Fidesza na vlast stvar se promijenila i otvorena je mogućnost dobivanja mađarskog državljanstva. No, to je učinjeno na zanimljiv način – za dobivanje mađarskog državljanstva nužno je ispuniti kumulativno dva uvjeta. Prvi je da se dokaže kako među precima postoji netko tko je već bio državljanin, što nije teško za osobe s panonskih prostora, koji su stoljećima živjeli u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Drugi uvjet je znanje mađarskog jezika. Jer, govor ovog ugro-finskog jezika najčvršći je nacionalni identitet, a on se zbog svoje specifičnosti ne može lako uspoređivati s drugim jezicima.

 

Uvjeti i procedura

 

Pod ovim uvjetima postalo je jasno da bi državljanstvo Mađarske mogle zatražiti i osobe koje potječu iz miješanih brakova, ili osobe koje su naučile mađarski jezik pod utjecajem okoline. Stav mađarskih vlasti je da potiču primitak takvih osoba u mađarsko državljanstvo. A procedura njegovog preuzimanja nije samo administrativni postupak. Preuzimanje mađarskog državljanstva je svečani događaj koji se organizira na prigodnom službenom mjestu u lokalnim tijelima vlasti ili diplomatskim predstavništvima u inozemstvu i sastoji se od intoniranja himne i polaganja prisege uz prigodan govor službene osobe zadužene za izdavanje državljanstva. Nakon tog svečanog čina se, ovisno o lokaciji, nazdravi pjenušcem, popije se kava s diplomatskim predstavnicima, a na drugim kontinentima čak se posluži i zakuska. Na taj se način simbolično obavlja inicijacija u državljanstvo radi zacjeljenja povijesne podjele.

 

Nova situacija

 

Ova situacija, dakle, pogoduje i onim Hrvatima koji potječu iz mješovitih brakova da pribave državljanstvo Republike Mađarske. Među 80.000 građana Srbije, koliko se po riječima veleposlanika Mađarske Oszkara Nikowitza očekuje da zatraže primitak u državljanstvo, a po informacijama predsjednika Mađarskog nacionalnog vijeća Tamasa Korhecza već je predano oko 50.000 zahtjeva, ima i onih osoba koje njeguju i hrvatski i mađarski identitet. 

D. P. iz Subotice kaže kako je predao molbu za primitak mađarskog državljanstva jer potječe iz braka Hrvata i Mađarice, te da se služi mađarskim jezikom i ima želju posjedovati ga. S obzirom da su uvjeti za dobivanje mađarskog državljanstva lakši nego za hrvatsko državljanstvo, on se odlučio na ovaj korak, ali dodaje kako ne smatra da se time ogriješio o dio svog hrvatskog nacionalnog bića. Dapače, djecu će školovati na hrvatskom jeziku uz poduke mađarskog kao jezika sredine. Za »rezervno« državljanstvo se odlučio uzeti mađarsko umjesto hrvatskog jer bi ga cijela obitelj mogla dobiti, a hrvatsko ne bi mogla dobila njegova supruga.

P. D. iz Subotice pak kaže kako je njegovo podrijetlo neupitno hrvatsko, njegovi su preci bili lojalni građani Mađarske sve do stvaranja Jugoslavije, oni nisu bili Mađari, no govorili su mađarski. S obzirom da je i on osobno živio u Mađarskoj tijekom devedesetih, svladao je jezik i ispunio je uvjete za dobivanje svog trećeg državljanstva. Računa kako će mu to pomoći u traženju posla na Zapadu. 

M. L. veli kako on i obitelj posjeduju osim srpskog i hrvatsko državljanstvo, a da je predao zahtjev i za mađarsko. S obzirom da njegova obitelj ispunjava tražene uvjete, odlučili su se na taj korak iz praktičnih razloga. Ovisno o tome što bi mu bolje pomoglo u preživljavanju, želi imati izbora za možebitnu mobilnost, jer krizni događaji mogu krenuti nepredviđenim tijekom, a poznavanje jezika i miješanje ovih kultura moglo bi im pomoći.

Iako o tome nerado pričaju konkretno, ove osobe navode na razmišljanje o tome da, kada se usporedi rad dviju diplomacija nazočnih u Subotici, misleći na hrvatsku i mađarsku, u posljednje vrijeme više se rezultata vidi kod ove potonje, što je jako bitno za osjećaj sigurnosti u ovim nesigurnim vremenima. To se odnosi i na političku scenu u matičnoj zemlji, jer se uglavnom od ljevičarske vlasti ni u jednoj državi u startu ne očekuje da poradi na nacionalnom pitanju. Zato se oni koji mogu hvataju za ono što smatraju sigurnijim, u želji da prežive na panonskoj vjetrometini mješavine kultura.

U javnosti se stekao dojam kako do mađarskog državljanstva pokušavaju doći i osobe koje ne ispunjavaju uvjete te pohađaju tečajeve ovog jezika. Tim je povodom generalni konzul Tamas Korsos izjavio za Magyar Szó da je glavni kriterij može li netko sa svojim znanjem jezika obavljati svoje poslove, te da potiče učenje mađarskog. Kako je naveo, oni ne odbijaju one koji ne ispune kriterij već im predlože da usavrše svoje poznavanje jezika. 

 

Perspektiva

 

Usprkos ispunjenju želje za nacionalnom integracijom i osjećajem sigurnosti u srpskom društvu, manjine traže dvojno državljanstvo i radi rješavanja egzistencijalnog pitanja. U Subotici rade barem tri agencije za upošljavanje dvojnih državljana. Po premisi slobodnog toka radne snage u Europi, otvorene su mogućnosti lakog i legalnog nalaženja nekih poslova u EU. Mnogi primaju i sezonske te povremene i privremene poslove, odrade posao nekoliko mjeseci i vraćaju se natrag. Od građevinskih i ugostiteljskih poslova na Jadranu, preko manualnih radova u Austriji, do žena koje skrbe za stare osobe, tisuće ljudi iz Bačke ulaze na europsko tržište radne snage putem svojeg dvojnog državljanstva, a mađarsko je za sada još uvijek malo povoljnije od hrvatskog.

No, ne smiju se iz vida izgubiti europski trendovi. Njemačka nerado dopušta dvojno državljanstvo, Nizozemska se sprema ukinuti ga, neke su europske države jako suzdržane prema toj mogućnosti. Moguće je da takve zemlje: Danska, Luksemburg, Njemačka, Belgija i Nizozemska ne gledaju pozitivno na Konvenciju o državljanstvu Vijeća Europe iz 1997. koja je izrazito liberalna glede zadržavanja starog državljanstva i primanja novog. No, čak i Njemačka pravi iznimku od toga kada se radi o vlastitoj manjini u Poljskoj, tako da je Poljska mijenjala svoj zakon kako bi to omogućila Nijemcima u Poljskoj. Dakle, perspektive ima.

 

Pragmatizam

 

Zasigurno će neki reći kako se ta količina pragmatizma, uzimanje trećeg državljanstva, graniči s bezobrazlukom, postoje znanstvene teorije o tome da je tisućgodišnja suradnja Hrvata i Mađara plod velike jezične različitosti koja je branila međusobnu asimilaciju navodeći ova dva naroda na toleranciju, posebno pod paskom Crkve koja je pazila na nacionalni balans svojih vjernika.

Ipak, ima i drukčijih primjera, loza Zrinskih je povijesni primjer koji slave obje nacije, velikani koji su bili multilingualni i sada su primjer onoga što se događa na sjeveru Bačke. Primjerice, Nikola VII. Zrinski govorio je hrvatskim, mađarskim, talijanskim i turskim jezikom, bio je značajan pjesnik tog doba pišući na mađarskom jeziku, a njegovo ključno djelo »Adriai tengernek syrenaia« na hrvatski je preveo njegov brat Petar.