Arhiv tekstova

Posljednja tribina subotičke Agore XIV.  ciklusa držana je u subotu, 24. studenoga, na Otvorenom sveučilištu. Na temu »Religijska politika i praksa – jesu li sve vjerske zajednice ravnopravne ili su neke ravnopravnije od drugih, postoji li suradnja između vjerskih zajednica i na čega se svodi«, govorili su socilog mr. Branislav Filipović i filozof Tomislav Žigmanov.

Pokušalo se doći do odgovora funkcionira li u Subotici uopće ekumenizam? Odnosi li se država prema svim vjerskim zajednicama na isti način? Koriste li se neke stranke  vjerskom terminologijom potpirujući neslaganje i čak zagovarajući neravnopravnost među građanima isključivo zbog njihove vjerske pripadnosti?

Mr. Branislav Filipović je u svom izlaganju iznio stav da je multikulturalnost, a samim tim i multikonfesionalnost , svedena na diskurs čiji su elementi politička korektnost i disciplina spontaniteta. Nove društvene politike dovode do novih saznanja, a gradivni element bloka društvene moći jesu velike vjerske zajednice. Ustvrdio je kako je »zajednički život uspostavljen na bogatstvu različitosti, a ne na traženju sličnih i univerzalnih vrijednosti partikularnih identiteta«.

»Suradnja i otvoreni dijalog između predstavnika tradicionalnih vjerskih zajednica, kao i interakcija s predstavnicima drugih vjerskih zajednica, ne bilježi se u dovoljnoj mjeri, a paranoična samozaljubljenost u  vlastitu vjeroispovijest postala je opća stvar«, ocijenio je Filipović.

 Tomislav Žigmanov je istaknuo kako je Srbija tek 2006. godine donijela zakon o crkvama i vjerskim zajednicama, koji je kritiziran da u sebi ima elementa koji su diskriminacijskog karaktera. Ocijenio je da kada govorimo o institucionalnom okviru, njegov cilj je provođenje zakona i može se zaključiti kako je prisutna i nestalnost u institucionalnom okviru, dok je praksa u posljednjih deset godina bila dinamična s različitim oscilacijama, uz elemente neravnopravnosti.

 »Postoji sinkrono djelovanje crkava kada se radi o zajedničkim interesima, međutim suradnja unutar crkava ima manifestni karakter, međudržavni problemi utječu na konstelaciju odnosa unutar crkava. Srbija u svom procesu izgradnje vlasti i institucija mora imati u vidu sva tri okvira, jer je integriranje u Europsku Uniju i uvjetovano time da se mora mijenjati postojeći zakon koji bi u sebi imao pravičnije, stabilnije norme koje bi stanovnicima pružale sigurnost, jamčile ravnopravnost od strane države i njenih institucija prema vjerskim zajednicama«, zaključio je Tomislav Žigmanov.