Arhiv tekstova

Razuman čovjek uglavnom ne želi doći u sukob sa zakonom i vodi računa o onome što radi kako se ne bi previše petljao s državom, međutim, postoje i obratne situacije kada država vodi računa o tome da ne dođe u sukob s pojedinima i ne sankcionira njihove očite prekršaje zakona. Jedna od takvih je bespravna gradnja četverokatnice na kutu Beogradskog puta i Ulice Bele Gabrića. Sugovornici kažu da je takav primjer bahatosti investitora jedinstven u Subotici, a sudeći po tome da skoro nitko od njih nije htio javno govoriti, od građevinske inspekcije, tužitelja do nadležnih u Ravnateljstvu za izgradnju grada i Zavodu za urbanizam, bahaćenje investitora izgleda seže daleko i visoko.

No, pođimo redom. Vlasnik spomenutog placa na kutu Beogradskog puta i Ulice Bele Gabrića najprije je bilo poduzeće KST inženjering, čiji je zakonski zastupnik Gábor Nemes, a kojemu je nakon kupovine starih kuća gradska Služba za građevinarstvo 2010. godine izdala dozvolu za njihovo rušenje, a potom i lokacijsku dozvolu za gradnju novog trokatnog objekta. KST je objedinio parcele i izgradnju počeo na ukupnom prostoru većem od 1.000 četvornih metara, a zanimljivo je da je na dijelu prostora, na parceli Donji grad 7280/1 od 899 četvornih metara, stavljena hipoteka 13. lipnja 2011. godine u korist izvjesnog Aleksandra Fomicheva Vasiljeviča, državljanina Rusije, na vrijednost od 100.000 eura. Hipoteka je proknjižena u Geodetskoj upravi 13. siječnja 2012. godine. Druga parcela 7281, površine 155 četvornih metara, ostavljena je za potrebe regulacije ulice, što znači da bi je grad trebao otkupiti.   

 

Kaznene prijave protiv investitora i izvođača  

 

Početkom ove godine KST inženjering prodaje obje parcele Kelebija transportu registriranom za taksi prijevoz, čiji je direktor Marko Zubić a neslužbeno se kao vlasnik poduzeća spominje Saša Spremo, poznatiji kao Bambalić, čije poslove godinama unazad u javnosti prati, u najmanju ruku, sumnja u poslovanje na rubu zakona. Budući da je u međuvremenu tijekom 2011. godine promijenjen Plan detaljne regulacije za taj dio grada (Službeni list 32/2011.), kojim je, među ostalim, povećana maksimalna visina do 18 metara – što praktično znači prizemlje i četiri kata s potkrovljem, na zahtjev novog vlasnika, Kelebija transporta, gradska Služba za građevinarstvo izdaje novu lokacijsku dozvolu 25. lipnja 2012.   

Međutim, šef Službe za građevinarstvo Zoran Ćopić ističe da investitor nema niti jednu drugu dozvolu, i objašnjava: »U redovitoj proceduri izgradnje objekta postoje tri koraka: lokacijska dozvola, građevinska dozvola i tehnički prijam. Lokacijskom dozvolom se daju uvjeti koje treba ispuniti za gradnju objekta, daju se gabariti, položaj objekta na parceli, visina, katnost, priključci na instalacije. Na osnovi toga se radi građevinski projekt na temelju kojeg investitor plaća komunalije i podnosi zahtjev za građevinsku dozvolu, i tek kad nju dobije može početi izgradnju«.

Građevinski inspektor 6. srpnja nalaže zaustavljanje radova, jer investitor nema dokumentaciju, a deset dana kasnije, 16. srpnja, nalaže zatvaranje gradilišta i rušenje objekta. Budući da investitor nije poštovao odluku inspektora, jednostavno je uklonio ploču na kojoj se navodi da je gradilište zatvoreno i nastavio radove (jedino se u međuvremenu navodno promijenio izvođač), inspektor predaje kaznene prijave Osnovnom javnom tužiteljstvu protiv investitora i izvođača, kao i prijave za privredni prestup protiv istih osoba. 

 

Nagrada od 40 posto popusta

 

U Osnovnom javnom tužiteljstvu navode da je prijava inspektora zaprimljena 21. kolovoza, te da je trenutačno postupak u fazi odlaganja kaznenog gonjenja. Naime, po proceduri u ovoj fazi se osobi protiv koje je podnesena kaznena prijava nalaže da isplati određeni iznos u humanitarne svrhe. Budući da je riječ o lakšem kaznenom djelu, sa zaprijećenom kaznom zatvora do tri godine, obično se određuje iznos od 100.000 do 150.000 dinara koji se plaća nekoj ustanovi socijalnog karaktera. Ukoliko osoba prihvati platiti kaznu to znači da priznaje djelo koje joj se stavlja na teret i tada ima posljedice građanske odgovornosti. Ročište za izjašnjavanje u ovom slučaju zakazano je za 26. studeni. 

U Direkciji za izgradnju grada kažu da je investitor 22. listopada tražio da se izračunaju troškovi komunalnog uređenja, što je i najveća stavka u postupku izdavanja građevinske dozvole, te je, kako je priopćeno, riječ o 3,7 milijuna dinara. Prošloga tjedna stigla je i ohrabrujuća informacija – Kelebija transport je 15. studenog podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, troškovi komunalnog uređenja su izračunati na 6,1 milijun, a uz popust od 40 posto za plaćanje u roku od 30 dana plaćeni iznos je 3,7 milijuna, i trenutačno se u Tajništvu za građevinarstvo pregleda podnijeta dokumentacija.   

To, naravno, ne umanjuje krivnje investitora zbog kršenja zakona i ostavlja otvorenim niz pitanja: kako je Zavod za urbanizam pripremao dokumentaciju za lokacijsku dozvolu za objekt koji je već dobrim dijelom bio izgrađen? Što ako nešto nije u redu s projektom? Što je s hipotekom, je li ona prenijeta i na novi objekt i hoće li netko upozoriti buduće kupce da kupuju opterećeni stan? Stoje li i u ovom slučaju optužbe gradskih vijećnika često izgovarane za skupštinskom govornicom da se planovi regulacije mijenjaju i donose prema željama pojedinih investitora? A bit će zanimljivo vidjeti i koliko će grad platiti za eksproprijaciju onih 155 četvornih metara za potrebe regulacije ulice. I na koncu, a možda je s time trebalo krenuti, tko je doista investitor od kojega izgleda strahuju nadležne državne i gradske institucije i zašto?