Arhiv tekstova

Šokaštvo i šokačka rič na ovim prostorima sinonim su hrvatstva još od predturskog vremena, a grad na Bosutu to svoje šokaštvo živi, svjedoči i promiče nizom svakodnevnih događanja, sve do Vinkovačkih jeseni i napose ovim znanstvenim skupom koji ima međunarodni karakter, jer sudionici dolaze iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Srbije, a održan je prošloga tjedna u Vinkovcima.

Deset je godina tek, rekla je Anica Bilić, voditeljica Šokačke riči i sjetila se početaka, kada su s punim entuzijazmom pokrenuli aktivnost na razbijanju predrasuda da je standardni jezik jednak štokavskom narječju, što je rezultiralo da slavonski dijalekt bude zapušten i zaboravljen, pa je ova manifestacija pridonijela da se osvijesti pozicija slavonskog dijalekta i među pukom i u struci. Na sreću, za proteklih deset godina pridobili su i struku, škole, medije i obitelji da sudjeluju u pro-učavanju i prihvaćanju slavonskog dijalekta i poučavanju mladih naraštaja, pa vinkovački Štokavčići danas jesu zaloga dugovječnosti šokačke riči na ovim prostorima. 

Vrijednost ove manifestacije je u činjenici da su u dosadašnjim zbornicima premašili brojku od 3,5 tisuća stranica kvalitetnih znanstvenih radova, da mnoštvo slijedi njihovu nakanu, misleći pri tom na brojne udruge koje promiču šokaštvo i šokačku rič i brojnu djecu koja prolaze kroz njihove Štokavčiće.

Sve dosadašnje zbornike, pa tako i ovaj 9., predstavila je prof. Ljiljana Kolenić s Filozofskog fakulteta u Osijeku, ističući kvalitetu prispjelih članaka, koji na slavonski dijalekt bacaju svjetlost iz različitih kutova gledanja, hvaleći različitost tema. Ipak, apostrofirala je uradak dr. Josipa Užarevića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji je, veličajući roman »Simurg« dr. Stanka Andrića, ustvrdio da su Šokci ovim romanom dobili najbolju promociju nakon prozne produkcije braće Kozaraca i putopisa Matka Peića, doista općehrvatsku, pa i europsku promociju.

Skup je nastavljen izlaganjima sudionika, pa je Sanda Ham pojasnila Ivšićev dijalektni upitnik iz 1914., a Emina Barbić-Kolar govorila o terenskom istraživanju bošnjačkog govora. O zapažanjima s terena govorili su još: Nina Mance o govoru Marijanaca, Tena Babić-Sesar o govoru Beravaca, Živko Gorjanac o govoru sela Katolja u Mađarskoj i Marija Prokatur o šokačkom govoru u Mohaču. O tradicijskom leksiku govorili su: Željko Predojević iz Pečuha, Marija Matić iz Slavonskog Broda, Josip Užarević iz Zagreba i Anica Bilić iz Vinkovaca, dok je Anđela Frančić rasvijetlila Slavoniju u imenu zagrebačkih ulica, a Mato Batorović obiteljske nadimke u Iloku. I tako tridesetak njih, a riječi je još bilo o slavonskom dijalektu u djelima Okrugića, Mare Gamiršek-Švel, Josipa Kozarca, Milana Nikolića i Luke Bekavca.

Štokavčići su oraspoložili brojne posjetitelje, njih stotinjak iz petnaestak osnovnih škola u vinkovačkom i županjskom kraju, a pljesak je preplavio kongresnu dvoranu hotela Slavonija. Veliki dukat, nagradu Zakud-a, ove je godine zavrijedio akademik Krešimir Nemec iz Zagreba, porijeklom iz Županje, dok je mali dukat otišao u ruke Mate Baboselca, kulturnog poslenika iz Bebrine.