Arhiv tekstova

Od 1. ožujka ove godine, kada je osnovana Agencija za restituciju, podnijeto je više od 9.000 zahtjeva za povrat imovine, a očekuje se da će u zakonskom roku, do 1. ožujka 2014. godine, ukupno biti podnijeto oko 35.000 zahtjeva. Do sada je oko 700 odluka postalo izvršnih, među kojima je vraćeno više od 18.000 četvornih metara poslovnog prostora, preko 11.500 četvornih metara stanova, 250 hektara neizgrađenog građevinskog zemljišta, pet hektara šuma i šumskog zemljišta i 1.200 hektara poljoprivrednog zemljišta. Novčano iskazano to je oko 60 milijuna eura. Među izvršnim odlukama je vraćanje prvog poslovnog prostora u Subotici obitelji Kovács u Strossmayerovoj ulici, a riječ je o vraćanju tri lokala pokraj njihove sitarske i žičarske zanatske radnje. 

Otvoreno pitanje naturalne supstitucije

 

Kada je riječ o području sjeverne Bačke u Subotici je podnijeto 207 zahteva, u Bačkoj Topoli 155, Senti 196, Kanjiži 67 i Adi 96, odnosno, ukupno 721 zahtjev. Najviše zahtjeva se podnosi u Novom Sadu, oko 50 dnevno.

Predsjednik subotičkog Udruženja za povraćaj imovine Milan Uzelac podsjeća da je tijekom javne rasprave kod donošenja Zakona o restituciji Skupštini Srbije bilo podnijeto oko 250 amandmana, među kojima i desetak primjedbi subotičke udruge. Od svih usvojene su dvije, tri, među njima i jedna subotička. »Naša primjedba koja je prihvaćena odnosila se na pitanje vraćanja imovine sudionicima Drugog svjetskog rata koji su bili na strani okupatorske vojske, tj. usvojen je prijedlog da ukoliko je netko bio mobiliziran i morao je otići u tu vojsku a nije bio ratni zločinac, onda može dobiti nazad svoju djedovinu«, kaže Milan Uzelac te ističe da je, kada je riječ o vraćanju imovine oduzete Židovima od 1941. do 1945., prihvaćena i klauzula da će to pitanje biti riješeno posebnim zakonom. On, međutim, dodaje da još uvijek ostaje otvorena najozbiljnija primjedba Udruženja koja se tiče vraćanja oduzete imovine u naturi, odnosno, naturalne supstitucije poljoprivrednog zemljišta koje se ne može vratiti u onom obliku kako je oduzeto. 

»U Subotici se oko 90 posto zahtjeva odnosi baš na vraćanje poljoprivrednog zemljišta. Međutim, rijetki su sretnici kojima će moći biti vraćeno u naturi, budući da zakon predviđa da je to moguće samo za one parcele koje postoje u onom obliku kako su i oduzete, dok je u međuvremenu bilo raznih komasacija, raznih otuđivanja, zamjene zemljišta, itd. To znači da se na razne načine ta slika mijenjala«, objašnjava Uzelac.

 

Država ima dovoljno zemlje

 

On ističe da je ukupno za obeštećenje u državnim obveznicama, koje bi trebale krenuti s isplatom od 2015. godine, predviđeno dvije milijarde eura. »Premda je to veliko opterećenje za državu i porezne obveznike, to će biti malo za pokriće svih potreba. Smatramo da bi time moglo biti vraćeno svega 20 do 30 posto stvarne vrijednosti. Zbog toga činimo korake da se zakon izmijeni u tom smislu, te ukoliko se ne može vratiti ista zemlja, da se vrati neka druga slična. Država ima oko 450 tisuća hektara zemlje, a po nekim saznanjima ukupno će se tražiti svega 200 tisuća hektara, što znači da će u tom slučaju državi ostati više od polovice zemlje«, ističe Uzelac te podsjeća da je tijekom godina unazad bilo raznih mahinacija prilikom kupovine poljoprivrednih kombinata, da su se poslije Drugog svjetskog rata najljepše parcele dijelile bezemljašima, te da je prilikom prvih vraćanja poljoprivrednog zemljišta 1994. godine, ne vodeći računa o stvarnom vlasništvu, davana zemlja za koju sada postoji potraživanje. »Sada se takvim vlasnicima nude državne obveznice čime je pričinjena velika ne samo materijalna šteta, nego i moralna. Imamo i primjera prilikom izgradnje ‘ipsilon’ kraka da ljudima nije isplaćivana zemlja, već im je u zamjenu davana zemlja Agrokombinata, koju bi sada nekom trebalo vratiti. Mi smo kao Mreža za restituciju podnijeli inicijativu Vladi Republike Srbije da se zakon u tom smislu izmijeni i dopuni«, kaže Uzelac i dodaje kako se zahtjevi za izmjenom zakona odnose na još neka rješenja za koja se tijekom provedbe ispostavilo da postoje neraščišćena pitanja, poput primjene Zakona o nasljeđivanju, komasaciji, itd. 

Najviše zlouporaba zbog zamjene

 

On ističe da prema prethodnom Zakonu o restituciji iz ’90-tih godina nije bila dozvoljena prodaja zemljišta niti poslovnih prostora, međutim nigdje nije bilo izričito napisano da se ne može mijenjati. »Mislimo da je baš po toj osnovi bilo jako puno zlouporaba – kupljena je neka firma sa zgradom i onda se to mijenjalo za neke druge nekretnine koje su bile svojedobno oduzete. Zakon o povratu oduzete imovine i kaže da treba sve takve slučajeve ispitati, znači da će tu još biti jako puno problema jer je i kod poslovnih prostora, kao i poljoprivrednog zemljišta, bilo jako puno nepravilnosti«, kaže Uzelac te ističe da se ne može kriviti netko tko je pravno stekao imovinu, poput onih koji su primjerice kupovinom stana postali pravni vlasnici i upisani u gruntovne knjige, ali u slučajevima gdje je bilo nelegalnih radnji imovina bi morala biti oduzeta i vraćena bivšim vlasnicima, te bi država na tom trebala istrajati, smatra Uzelac. 

»Bude li se Zakon o restituciji u tom smislu mijenjao i zemljište vraćalo u naturi to će biti manje opterećenje za državu i porezne obveznike, a pravda će bolje biti ispunjena. Vraćanjem zemlje u privatne ruke država može odmah početi s naplatom poreza i punjenjem proračuna, što znači da je ovaj Zakon o restituciji jedan od najboljih antikoruptivnih zakona, važan je za pokretanje gospodarske aktivnosti i punjenje proračuna. Stoga mislim da ćemo mi uspjeti u tim našim zahtjevima, a podržavaju nas i Agencija za restituciju, cijela Mreža za restituciju i Liga za zašititu ljudskih prava, te očekujemo da ćemo možda već ove godine imati neke konkretne poteze od strane Vlade«, smatra Milan Uzelac.