Arhiv tekstova

Zamjenik gradonačelnika Subotice Blaško Stantić iz Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini šesti je visoki predstavnik hrvatske zajednice u subotičkoj lokalnoj samoupravi nakon uvođenja višestranačja. Osoba koja drži ovu poziciju poslije Stanke Kujundžić, Bele Tonkovića, Lazara Barakovića, Petra Kuntića i Pere Horvackog, ima jednu zajedničku točku sa svima njima – i njega očekuju teški dani. Ovog mirnog, rođenog Bajmočanina izazovna dužnost zatiče nakon bogate stručne prakse. Karijeru je započeo kao samostalni strojarski konstruktor 1980. godine u HI »Zorka«, da bi nakon 6 godina postao glavnim tehnologom održavanja i sigurnosti na radu u AD »Agroseme«. Prije 4 godine postao je članom Inženjerske komore Srbije, otac je dvoje djece. Mada je simpatizer i aktivist Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, formalnim članom postao je 2005. godine, da bi nakon dvije godine preuzeo dužnost predsjednika Mjesne organizacije Gat-Ker, a prošle godine preuzeo je dužnost predsjednika MZ Gat. U proteklom razdoblju bio je i predsjednik Nadzornog odbora Gradskog muzeja, član Vijeća DSHV-a, neki ga poznaju kao sudskog vještaka, te stručnjaka za sigurnost na radu, kao i stručnjaka za sigurnost hrane po sustavu HCCP. U HKC-u »Bunjevačko kolo« je dopredsjednik Upravnog odbora, tako da se nalazi u fokusu ključnih operativnih pitanja kojima se hrvatska zajednica trenutačno bavi. No, prije svega, Blaško Stantić je gradonačelnikov prvi suradnik za problematiku gospodarstva, a problema u toj sferi svakako ima. No, svjesni da lokalnim samoupravama nisu dane nikakve bitne ovlasti u toj sferi, pokušava raditi bez gubljenja živaca. Nakon izrade planova ide realizacija.

HR: Vi ste kao inženjer strojarstva radili u proiz-vodnim tvrtkama »Zorka« i »Agroseme«. No, pro-izvodnja je generalno uzevši – zamrla. Koliko može lokalna samouprava potaknuti otvaranje proizvodnih pogona usprkos lošem ozračju u zemlji, pa čak i u regiji?

Lokalna samouprava može potaknuti otvaranje novih proizvodnih pogona preko formirane gospodarske zone »Mali Bajmok«, gdje je Grad Subotica napravio jedan od niza strategijskih koraka – omogućena je kompletna logistička potpora za privlačenje domaćih i stranih investitora, a može se ostvariti i niz pogodnosti. Tu je i »Poslovni inkubator«, čiji je osnovni zadatak svojim stanarima stvoriti poslovno okruženje koje će im omogućiti uspješno prevladavanje početne, ujedno i najkritičnije faze njihovog poslovanja pružanjem potrebnih alata za rast i razvoj, kao što su: konzalting usluge, oprema za proizvodnju, uredske usluge, tehnička podrška, poduzetnička obuka, povlaštene cijene zakupa poslovnog prostora itd.

HR: U proteklom ciklusu otvoren je određen broj novih radnih mjesta, ali su i neke tvrtke, poput recimo »Fidelinke«, pale na niske grane. U čemu vidite mogućnost za skidanje ljudi s evidencije neuposlenih?

Strateško opredjeljenje ove lokalne samouprave je ulaganje u ljudske resurse i za to vidimo potencijalne partnere u svakome tko želi razvijati posao i uposliti nove ljude. Upravo se planira proračun za 2013. godinu, gdje se planira izdvojiti jedan iznos novčanih sredstava kako bi ponudili lokalni program upošljavanja zajedničkim sredstvima Grada Subotice i Nacionalne službe za zapošljavanje. Ovo bi bilo namijenjeno svim poslodavcima koji imaju namjeru otvoriti nova radna mjesta, uz obvezu poslodavca da osobu zadrži u radnom odnosu najmanje dvije godine i redovito mu isplaćuje zarade, kao i poreze i doprinose. Javni radovi predstavljaju jednu od mjera aktivne politike upošljavanja na području Subotice, gdje možemo angažirati neuposlene osobe s invaliditetom s popisa Nacionalne službe za zapošljavanje.

HR: Spomenuli ste gradski proračun za sljedeću godinu. Dokle je došla izrada tog prijedloga, kada se očekuje usvajanje i na koji način bi institucije hrvatske zajednice trebale aplicirati, tojest provjeriti nalaze li se u planovima? Koja je vaša uloga u tom procesu i mogu li se očekivati povećanja sredstava i za hrvatsku zajednicu, u skladu s očekivanjima dužnosnika nekih drugih zajednica?

Plan za proračun Grada Subotice radi se po troškovnim mjestima, odnosno nositelji tih troškovnih mjesta su Gradska uprava Grada Subotice i tajništva grada. Hrvatske institucije trebaju aplicirati za proračun kao neizravni korisnici kod nadležnih tajništava prema djelatnostima. Moja uloga u tome procesu je pomoći da se ti zahtjevi uvrste u plan proračuna kod nadležnog tajništva i u konačnici da što je moguće više zahtjeva bude na koncu uvršteno u proračun i nakon usuglašavanja svih ostalih neizravnih korisnika. 

HR: Poljoprivreda je možda ono što nas je do sada sprečavalo da padnemo u totalni ekonomski ambis – i tijekom 90-ih godina i sada u ovoj krizi. No, iz raznih razloga teško je predvidjeti hoće li država konačno shvatiti da treba podržati proizvođače, ili će možda kajmak pokupiti netko drugi. Kakvom vidite perspektivu?

Poljoprivreda ostaje uglavnom prevlađujuća djelatnost u većini ruralnih oblasti, koju karakteriziraju manja poljoprivredna gazdinstva, niska stopa produktivnosti i nizak prihod po gazdinstvu. Veliki broj gazdinstava proizvodi samo za svoje potrebe i ima male viškove koji se mogu prodati na tržištu. Perspektivu u poljoprivredi vidim tako što država mora pomagati poljoprivrednim proizvođačima kroz subvencije za inpute koji su potrebni za zasnivanje nove proizvodnje. Zatim, kroz povoljno kreditiranje nabave nove mehanizacije, povoljno kreditiranje za nabavu stočne hrane stočarima i izdavanje državne zemlje u najam registriranim stočarskim farmama kako bi sačuvali stočarstvo.

HR: Lošim privatizacijama oštećen je značajan broj ljudi i u Subotici. Oni koji su cijeli život uložili u svoje poduzeće ne mire se s prolaznošću kojom tranzicija gleda na to. Mogu li se u bilo čemu ispraviti te pogreške?

Teško da se mogu ispraviti pogreške u loše provedenoj privatizaciji, jer mnogi su kupili poduzeća radi dobrih lokacija, radi zaliha koja su ta poduzeća imala i samom prodajom te robe dobar dio poduzeća su otplatili, zatim oprali novac kroz kupovinu poduzeća ne mareći zadržati proizvodnju i tako nastaviti daljnji rad i očuvanje radnih mjesta. Tako loše provedena privatizacija uzrokovala je gubitak tržišta, tehničko-tehnološka zaostajanja u razvoju proizvodnje i zastarjelost opreme, što je u konačnici imalo izrazito negativan utjecaj na zaposlenost i gubitak radnih mjesta.  

HR: Često se priča o ruralnom razvitku, no ruralne zajednice nisu decentralizirane. Kako očekivati razvitak naših zajednica izvan grada, mjesnih zajednica i sela, bez prenošenja ovlasti i sredstava na njih?

Stopa neuposlenosti u ruralnim oblastima je visoka i odražava problem nedostatka prilika za upošljavanje. Čini se kako je neuposlenost još jedan strukturni problem ruralne ekonomije. Infrastruktura u ruralnim oblastima, kako ekonomska tako i socijalna, slaba je, nerazvijena i negativno utječe na konkurentnost. Teško je očekivati razvitak u ruralnim zajednicama ako nemaju moć upravljanja. Mislim da bi trebalo jedan dio ovlasti prenijeti na ruralne zajednice, jer one najbolje znaju što trebaju uraditi i koji su im prioriteti. Mi moramo napraviti takozvane osobne karte sela s aspekta potreba i mogućnosti aplikacija ruralnih zajednica na razne natječaje i projekte.

HR: Iako se ulaže u razvitak infrastrukture u naseljima izvan grada, sela se i dalje prazne, mladi radije dolaze u Suboticu, premda je nekada teže naći posao u gradu. Postoje li i kakve su zamisli o revitalizaciji sela?

Ruralni razvoj zahvaća veoma širok spektar, prije svega gospodarskih aktivnosti kao osnove razvoja. Polazna osnova za svaku aktivnost su projekti, po raznim temama i samo s jednom zajedničkom osnovom, ruralnim razvitkom kao temeljnim ciljem. Projektima se također predviđa i razvitak kulture i naobrazbe, zaštite prirode i zdravstveno-socijalna rješenja usklađena s potrebama i mogućnostima seoskog ruralnog stanovništva. Projekti za ruralni razvoj seoskih područja odnose se prije svega na investicijska ulaganja u infrastrukturu, komunalno opremanje i u gospodarstvo, zahvaljujući prirodnim potencijalima kao preduvjetima, tražeći prostor u obnovljivoj energiji, zaštiti proizvoda s geografskim podrijetlom, zaštitu i poticanje proizvodnje autohtonih proizvoda na tradicijski način, odnosno proizvoda koji se odlikuju posebnom kvalitetom, proizvodnja organske i ekološki zdrave hrane, očuvanje starih zanata, izrada prepoznatljivih suvenira itd. Stimulativnim se mjerama nepovoljni migracijski trend sa sela u gradove može ne samo zaustaviti, nego i okrenuti u željenom pravcu.

HR: Vaša pozicija predviđa da primate građane i pomažete im u njihovim žalbama. Kako ocjenjujete suradnju s drugim službama u otklanjanju tih problema?

Primam građane svake druge srijede u mjesecu od 10 do 12 sati. Moja sfera zaduženja je iz područja komunalija, gospodarstva te svih drugih problema i žalbi vezanih za problem građana s kojima se oni susreću. Suradnja sa službama protječe bez problema što se tiče žalbi građana, i sve to zajednički rješavamo. 

HR: S obzirom na to da veći broj ljudi osjeća težinu krize, plašite li se socijalnih tenzija i može li se nešto učiniti kako ona ne bi eskalirala?

Mislim da zasad ne bi trebalo dolaziti do socijalnih tenzija, jer kroz proračun za 2013. godinu, kako sam malo prije rekao, ponudit ćemo lokalni plan za zapošljavanje i ponuditi neke socijalne olakšice za najugroženije građane.

HR: Imate li neku poruku za naše čitatelje?

Poruka je da i dalje naši čitatelji čitaju »Hrvatsku riječ«, jer tu mogu pronaći mnoge zanimljive stvari, razna događanja iz kulturnog i obrazovnog života naše zajednice iz čitave Vojvodine. Čestitam vam na izlasku petstotog broja HR.