Arhiv tekstova

Kao i svake godine poslije blagdana Uzvišenja svetog križa i ove je godine pitomo slavonsko selo Oprisavci pokraj Slavonskog Broda bilo mjesto tradicionalnog okupljanja iseljenih Petrovaradinaca, u zajedništvu sa svojim sugrađanima koji su ostali živjeti u svom rodnom mjestu. Organizator ovih susreta je Zavičajna udruga Petrovaradinaca »Ban Josip Jelačić«, a s njenim  predsjednikom Marija-nom Jergovskim razgovarali smo o udruzi, Zajednici protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata čiji je ona sastavni dio, kao i o ostalim problemima koje iseljeni Petrovaradinci imaju u novim sredinama. 

HR: Jeste li zadovoljni organizacijom ovogodišnjeg susreta Petrovaradinaca? Kakvi su vaši dojmovi?

Kao i uvijek, doista je lijepo doći u Oprisavce, a još ljepše doživjeti lavinu emocija prilikom susreta sa svojim Petrovaradincima. Pogotovo što nas je, kao i ostale Srijemce, vrtlog života u devedesetim godinama prošlog stoljeća ponovno stavio pred nova životna iskušenja, kada smo u masovnom egzodusu srijemskih Hrvata i mi morali napustiti svoj rodni grad. Ali, bez obzira na gorčinu i nepravdu koju smo tada doživjeli, znali smo da nas mržnja i osveta u novoj životnoj prekretnici neće odvesti u novi početak, nego da nam pokretačka snaga za bolju budućnost mora biti jedino ljubav i zajedništvo. A upravo ta ljubav i zajedništvo koje tradicionalno krasi Petrovaradince ponovno su zablistali kada smo se ponovno okupili  i još jednom u mislima prošetali stazama svog djetinjstva i svoje mladosti te odškrinuli dio neizbrisive hrvatske povijesti Srijema i Petrovaradina. 

HR: Kada je osnovana Zavičajna udruga Petro-varadinaca »Ban Josip Jela-čić«?

Zavičajna udruga Petrova-radinaca »Ban Josip Jelačić« osnovana je u Zagrebu 12. studenoga 2004. godine, u novozagrebačkoj crkvi sv. Križa, a osim iseljenih  Petrovaradinaca okuplja i iseljene Hrvate iz petrovaradinskog dekanata: iz Srijemskih Karlovaca, Srijemske Kame-nice, Beočina, Čerevića i Neština. Petrovaradinci su na toj osnivačkoj skupštini donijeli i odluku da se za počasne predsjednike izaberu bivši petrovaradinski župnici preč. Marko Kljajić i vlč. Stjepan Sokolović, te tadašnji predsjednik i jedan od osnivača HKPD-a »Jelačić« u Petrovaradinu Petar Barbek. Našu smo udrugu osnovali svjesni činjenice da svaki narod ima svoju povijest, svoj jezik, umjetnost, svoje starine i narodne običaje te da mora biti svjestan sebe i svojih vrijednosti i kroz njih biti povezan, jer onaj tko narodu niječe i izobličava njegove vrijednosti, zapravo ga vodi u nestajanje, kao što svaki čovjek nema budućnosti kada  sam sebe prestane cijeniti. Naime, naš nacionalni ponos temelji se na našoj dugoj i slavnoj povijesti, na našim velikanima koji su ostavili dubok trag u hrvatskoj kulturi. Primjerice, poznato je kako je u Petrovaradinu, koji je nekada bio na granici između Austro-Ugarske i Srbije, početkom  XIX. stoljeća živjelo 98 posto hrvatskog stanovništva. Kao što je također poznato, u Petrovaradinu je rođen hrvatski povijesni velikan ban Josip Jelačić, tamo je kapelanovao Josip Juraj Strossmayer, otvorena je prva katolička osnovna škola u Srijemu i tako dalje. Dakle, Zavičajna udruga Petrovaradinaca »Ban Josip Jelačić« želi tkati ljepotu svoje tradicijske baštine i svojim postojanjem čuvati svoj kulturni identitet, svoju tradiciju kao sastavni dio u bogatom mozaiku hrvatske kulture te se trudi biti izvoran i autentičan sudionik i baštinik petrovaradinske povijesti i sadašnjosti. Isto tako okupljamo i naše mlade kako bismo im raznim sadržajima i aktivnostima u današnjem globaliziranom svijetu pomogli sačuvati osjećaj za vlastite korijene i živi osjećaj za tradiciju. Na taj način moderne izazove globalizma pretvaramo u našeg saveznika jer mogu pridonijeti zbližavanju Hrvata iz Domovine, dijelove hrvatskih nacionalnih manjina i iseljeništva.

HR: Spomenuli ste vlč. Stjepana Sokolovića, on je i domaćin vaših susreta svih ovih godina?

U pravu ste. Naš počasni predsjednik vlč. Stjepan Sokolović domaćin je svih naših dosadašnjih godišnjih okupljanja. Mi Petrovaradinci počašćeni smo dobrotom svog bivšeg dugogodišnjeg župnika koji je u Petrovaradin, u župu sv. Roka, stigao 15. ožujka daleke 1969. godine kao mladi župnik i u njoj ostao punih 17 godina. U tih 17 godina, do preseljenja u Brodsku Varoš, između nas Petrovaradinaca i tada 24-godišnjeg župnika rodilo se istinsko prijateljstvo koje traje sve do današnjih dana, a upravo iz tog prijateljstva iznikli su i ovi tradicionalni susreti.

HR: Kada smo već kod Katoličke crkve, koja je njena uloga kod srijemskih Hrvata?

Kada govorimo o Hrvatima u Srijemu moram ustvrditi kako je uloga Katoličke crkve izuzetno velika, jer je uspjela, usprkos svemu, očuvati hrvatski građanski, kulturni i nacionalni identitet. Vjera i Crkva kod Hrvata u Srijemu je stoljećima bila čuvar hrvatske kulture i najzaslužnija za očuvanje ne samo hrvatskog nacionalnog identiteta, nego i ostalih oblika identiteta, počevši od kulturnog pa do jezičnog. Osim toga, Crkva i naša katolička vjera je ta koja nas međusobno veže, hrabri i ulijeva nam snagu da kroz to vjersko zajedništvo pobijedimo sve probleme, a poznato je kako su Petrovaradinci stoljećima stajali na vjetrometini zbivanja, te da nam povijesna sudbina nikako nije bila naklonjena.

 HR: Povijesna sudbina je prema vama posebno bila okrutna početkom devedesetih godina prošlog stoljeća?

Na žalost, bila su to teška vremena kada se počelo sumnjati i negirati općepoznate povijesne činjenice, kada su svemoćni političari pred kojima su se ravnali zakoni i pred kojima su šutjeli pravo i pravda sudjelovali u bujanju međunacionalne mržnje, a poznato je kako je svaka mržnja smrtni grijeh, a posebno  međunacionalna mržnja koja je na ovim našim prostorima pravo prokletstvo. Naravno, za mir je potrebno najmanje dvoje, a za rat je dovoljan i jedan. U toj eksploziji mržnje zazveckalo je i oružje, a mi smo upali u otvoreni ponor ratnog pakla i morali napustiti naša stoljetna ognjišta. 

Usprkos svemu, raduje me činjenica da mi Petrovaradinci i prilikom slučajnog susreta bilo gdje i bilo kada možemo mirno svakom pogledati u oči, te da smo danas dio moderne Hrvatske koja se temelji na načelima pravednosti, poštovanju ljudskih i manjinskih prava, socijalno – tržišnom gospodarstvu, te na toleranciji odbacujući svaki ekstremizam. Mi smo građani države koji znaju ne samo svoju slobodu tražiti i braniti, nego i tuđe poštovati, a kao buduća članica Europske Unije pokazali smo kako uvažavamo sve različitosti, svjesni da se nositelji različitih baština moraju i u javnom životu jedni na druge navikavati i uzajamno se obogaćivati vrijednostima koje jesu različite, ali ne moraju biti suprotne. 

HR: Zavičajna udruga Petrovaradinaca »Ban Josip Jelačić« jedna je od devet zavičajnih udruga koje djeluju u sastavu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, a vi ste i član njenog Glavnog odbora?

Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata djeluje kroz devet ogranaka (Osijek, Požega, Virovitica, Koprivnica, Bjelovar, Rijeka, Poreč, Zadar i Zagreb) i devet zavičajnih klubova koji su organizirani prema mjestu stanovanja iz kojih su se srijemski Hrvati doseljavali (Beška, Gibarac, Golubinci, Hrtkovci, Kukujevci, Nikinci, Slankamen, Petrovaradin i Srijemska Mitrovica). Osnovana je 28. prosinca 1991. godine, a svečanom skupštinom održanom 19. svibnja prošle  godine u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu, pod visokim  pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ive Josipovića, završila je obilježavanje 20 godina svoga postojanja. 

U sklopu obilježavanja svog jubileja Zajednica je u svojoj biblioteci »Srijemski Hrvat« izdala i knjigu memoara pučkog pjesnika Ivana Bonusa »Moj voljeni i kićeni Srijeme«, u kojoj je autor na 347 stranica stvorio djelo koje nadilazi njegov život i postaje zapis o stradanjima nedužnih Hrvata u Srijemu, njihovu progonu, prognaničkim traumama i nalaženju novih domova, ali i trajno svjedočanstvo o njihovom samoorganiziranju kroz Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, u Republici Srbiji, i Zajednicu protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, u Republici Hrvatskoj. Obilježavanje 20. obljetnice Zajednice završeno je, simbolično, 11. listopada svečanom dodjelom odličja u povodu Dana neovisnosti Republike Hrvatske.