Arhiv tekstova

Trinaesto stoljeće mnogi autori smatraju prekretnicom u razvoju Europe, i ovo stoljeće označavaju kao kraj klasičnog feudalizma i početak rađanja moderne Europe. U ovom stoljeću plemstvo prvi put pokušava ograničiti kraljevsku vlast preko institucije parlamenta (sabora). U Engleskoj se 1215. godine objavljuje Magna charta libertatum koja će predstavljati osnovu parlamentarizma u Engleskoj Kraljevini (za vrijeme vladavine kralja Ivana Bezemljaša). Relativno brzo, sedam godina kasnije, 1222. godine i u Ugarskoj se pojavljuje sličan dokument, tzv. Zlatna bulla, koju je izdao hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. (II. András). Ovim je dokumentom prije svega sitno vojno plemstvo sebi osiguravalo određena prava, najvažnije je bilo pravo na otpor (Jus resistendi) po kojem u slučaju kršenja prava od strane kralja, plemstvo ima pravo na oružani otpor. Sljedeće, 1223. godine kralj je povukao Zlatnu bulu, ali je bio primoran ponovno je 1231. godine izdati u izmijenjenoj formi. Započeti procesi su bili ireverzibilni, čiji je rezultat bio decentralizacija kraljevine.

 

Odvajanje Crkve od države

 

U ovom se stoljeću formalno završava borba oko prevlasti svjetovne i duhovne vlasti, između Pape i Njemačko-Rimskog Carstva, tzv. borba za investituru, i to je početak odvajanja crkve od države. Grgur IX. je »radikalnim potezom uklonio svećenstvo, osobito biskupe iz sfere nasljedne konsolidacije... oni nisu mogli imati legitimne nasljednike... iako je nasljedni princip sve više počeo postajati sastavni dio mnogih svjetovnih struktura... Napetost između duhovnog univerzalizma Crkve i svjetovnog partikularizma feudalizma, koja je postala vidljiva kako u vjerskim tako i u svjetovnim organizacjskim oblicima, bila je izvor jakog pritiska protiv smještanja zapadnog društva u udobni tradicionalizam«, smatra Parsons (Parsons, 1992/56), zapravo ovim je činom uveden određeni dinamizam u društvu u cjelini.

Krajem stoljeća u Europi se formiraju i prve »državne« unije – 1291. tri švicarska pre-kantona, Uri, Schwiz i Unterwalden, ujedinjuju se u »Eidgenossenschaft«, kao i gradovi na sjeveru Europe koji formiraju uniju tzv. Hansa gradova koji će već u XIV. stoljeću kontrolirati trgovinu sjeverno od Alpa. To su prvi primjeri da se i bez kralja određenim teritorijima može upravljati uspješno na »demokratski« način. 

 

Decentralizacija – raspad Ištvanova uređenja kraljevine 

 

Stupanjem na prijestol Andraša II. (II. András) u korijenima se mijenja Ištvanovo uređenje kraljevine. Na pritisak velikodostojnika (barona) dolazi do korjenite promjene u odnosima kralja i plemstva. Natjerali su kralja na uvođenje nove institutines – novih institucija. Novina se sastojala u tome da je kralj počeo dijeliti teritorije u isključivom kraljevom vlasništvu, terra castriensis i terra udvornicus, na taj način da je te teritorije dao u »trajno vlasništvo« koje su potomci mogli nasljeđivati. To je bilo suprotno ranijoj praksi kada je kralj privremeno prenio vlasništvo nad županskim posjedima terra castriensis, koje je pripadalo županijskoj utvrdi kojom je upravljao uvijek smjenljivi župan. Zbog ovih »darova« došao je u sukob sa sinom, tada princom Belom. Kada je on okrunjen kao kralj Bela IV. pokušao je većinu očevih donacija osporiti. To mu nije baš uspijevalo, a poslije tatarske najezde kada mu je bio potreban novac za obnovu zemlje i sam je darovao terra castriensis (uz odgovarajuću novčanu nadoknadu). 

Administracija toga doba bila je centralizirana, samo je kraljevski ured mogao izdati vjerodostojne dokumente, ponajviše darovnice, opise posjeda itd. Početkom stoljeća osnivaju se mjesta nazvana locus credibilis, doslovce »vjerodostojna mesta«, koja su imala pravo prijepisa originalnih dokumenata, ali i izdavanje novih. Ova su se mjesta nalazila uz postojeće kaptole i združene kaptole. Na prostoru današnje Vojvodine to je pravo dobio kaptol u Baču 1229. godine, zatim Titel 1237. godine. Nakon tatarske najezde to pravo dobiva i Hajsentlerinc (1262. g.), Banoštor-Ku (1265. g,), a Sirmium - Sv. Irinej krajem stoljeća, 1295. godine. Ovo je pravo dodatno pojačalo centralitet spomenutih mjesta. Ova je institucija, istina u promijenjenom obliku, opstala do današnjih dana u obliku javnog bilježnika, odnosno u instituciji ovjerenog potpisa pri sudovima.