26.10.2012
Prijateljstvo preko mreže
Tijekom proteklih gotovo deset godina na ovoj sportskoj stranici pisali smo o nekom individualnom sportašu i sportašici, ali ovu 500. jubilarnu posvećujemo skupini rekreativnih odbojkaša koji svojim lijepim primjerom potvrđuju i dokazuju ono najvrednije u bavljenju sportom. Sportski rivalitet u prijateljskom druženju i njegovanju bliskosti među ljudima. Njihov delegat Silvester Bašić posjetio je našu redakciju i u ime svih ispričao nam pojedinosti koje krase ovaj hvale vrijedan prijateljski odbojkaški projekt koji traje već cijelo desetljeće i trajat će, vjerujemo, još dugo.
IVAN PIUKOVIĆ I MARKO PEIĆ
»Ideja o svakonedjeljnom okupljanju obitelji i prijatelja na odbojkaškom terenu potekla je od Ivana Piukovića i Marka Peića, a bila je u početku zamišljena kao događaj koji bi, nakon nedjeljnog ručka, okupio sve članove ovih obitelji. No, u početku se uvidjelo kako će teško biti uvijek okupiti isključivo samo članove nekoliko obitelji, pa se u želji veće masovnosti i brojnosti potencijalnih odbojkaških ekipa, koncept malo izmijenio i počeli su biti pozivani i drugi članovi župa sv. Roka i Isusova uskrsnuća«, pojašnjava Silvester Bašić, nastavljajući priču o odbojkaškoj ekipi čiji je član bezmalo već deset godina.
Zanimljivo je napomenuti kako većina ovih tradicionalnih nedjeljnih odbojkaša dolazi iz hrvatskih redova vjernika katolika, koji su bili željni sportskog druženja neopterećenog rezultatom i brojnim pratećim neugodnostima koje znaju pratiti čak i najobičnija nadmetanja u mnogim sportovima.
»Upravo zbog toga se i prvobitni odabir igrača koji su pozivani na ove nedjeljne susrete, te svih ostalih koji su se tijekom proteklog desetljeća uključivali u ovo lijepo druženje, striktno vođen moralnim i kvalitativnim osobinama. Jer onaj tko se ne može uklopiti u ovakav prijateljski koncept i svojim ponašanjem prijeti pokvariti ga, niti ne može imati mjesta na ovakvoj vrsti sportskog druženja.«
STARIJI PROTIV MLAĐIH
Prvih su se godina ovi nedjeljni odbojkaški susreti održavali u sportskoj dvorani OŠ »Matko Vuković«, a sada se tradicionalni mečevi igraju u dvorani OŠ »Ivan Milutinović« u terminu od 14 sati i trideset minuta sve do 16 sati i trideset minuta. Za ta dva sata, opet ovisno o broju igrača koji su se mogli odazvati odbojkaškoj nedjelji, odigra se nekoliko setova i mečeva.
»Zbog različitosti starosnog uzrasta, najčešće se momčadi formiraju od tzv. starijih i mlađih, gdje za seniore nastupaju igrači stariji od 35 godina, koji su i svi najčešće oženjeni, obiteljski ljudi, dok je na drugoj strani mreže mlađarija školskog i studentskog uzrasta. Naravno da postoji rivalitet i unatoč prijateljskom ozračju uvijek slijedi borba do posljednjeg poena, no sve uvijek isključivo u granicama prijateljstva i fair playa. Jer ovo sportsko nadmetanje je povod za aktivno, rekreacijsko druženje kojemu je ipak na prvom mjestu druženje i relaksacija u društvu prijatelja. A tko je bolji, neka pobijedi.«
POSLJEDNJI SET
Kako to uvijek biva nakon pravih prijateljskih sportskih nadmetanja, po silasku s terena slijedi i dodatno vrijeme druženja pokraj terena tijekom kojeg se često znaju proslaviti određene obiteljske obljetnice, rođendani i drugi sretni događaji koji članovi ove odbojkaške ekipe žele proslaviti sa svojim prijateljima. Nerijetko bude tu i razne hrane, kolača i osvježenja koji posebno godi nakon dva sata aktivne igre.
»Nova sezona obiteljske nedjeljne odbojke započela je početkom rujna, kada su i škole ponovno otvorile svoja vrata i trajat će sve do konca lipnja. Jer tijekom pretoplih ljetnih mjeseci nema uvjeta za igru u zatvorenom prostoru, a i mnogi odbojkaši su u to vrijeme na godišnjim odmorima.«
BEZ IMENA
Iako već deset godina zajedno igraju, ovi nedjeljni odbojkaši još uvijek nemaju ime za svoju momčad, pa je možda ovo njihovo prvo javno i medijsko eksponiranje lijepa prilika da razmisle o nekom prikladnom nazivu. Jer nakon desetljeća igre njihova odbojkaška vještina je zasigurno napredovala, pa se može dogoditi da uslijedi i poziv za nastup na nekom prijateljskom natjecanju. A momčad bi onda morala biti prijavljena pod nekim imenom, zar ne? »No, i ako imena nikada ne bude, nedjeljne prijateljske odbojke će biti još dugo vremena, jer svi odbojkaši nemaju namjeru prekidati lijepu tradiciju druženja i igranja«, rekao je na kraju ove lijepe priče o sportskom i životnom prijateljstvu Silvester Bašić, specijalni izaslanik nedjeljnih odbojkaša.