Arhiv tekstova

U traganju za podacima iz prošlosti grada i okolice istraživačima i drugim klijentima Povijesnog arhiva iz Subotice odnedavno je na pomoći novi »Vodič kroz arhivske fondove«, prva od dvije planirane sveske u izdanju ove značajne institucije, čuvara zapisa i dokumenata od davnina do novog doba. Prva sveska Vodiča, objavljena u rujnu, na oko 390 stranica bilježi osnovne podatke o 220 fondova i zbirki arhivske građe, što je veliki posao i važna prezentacija, jer je svaki od ovih fondova opisan po sadržaju, obujmu, očuvanosti i vremenskoj epohi u kojoj je nastao. Možda za odgovarajući parametar uloženog rada posluži podatak da ovdašnji najveći arhivski fond po količini sačuvanih predmeta, F.2 Gradsko vijeće slobodnog kraljevskog grada Subotice, ima 4462 inventarne jedinice (u količini od 487 dužnih metara).

Onome tko je bio u prilici da u fondovima arhivske građe traga za podacima poznato je da ovakav oblik istraživačkog rada traži vrijeme, upornost i strpljenje, te opis fondova po stavkama i sadržaju pruža putokaze da se lakše stigne do cilja. Prva sveska Vodiča predstavlja dio (220) od ukupno 473 fonda i zbirki iz depoa subotičkog Povijesnog arhiva. U uvodnom dijelu Vodiča o arhivskoj građi se, između ostalog, iznosi sljedeće: »Najstariji originalni dokument koji se čuva u Arhivu je plemićka diploma Janoša Sencija iz 1658. godine. Iz perioda Potiske vojne krajine, kojoj je pripadao subotički šanac, imamo sačuvano desetak dokumenata. Sačuvanu građu u kontinuitetu, a koja se odnosi na gradsku upravu, možemo pratiti od 1743. godine. Te godine je po ukidanju Potiske i Pomoriške vojne krajine, Vojni šanac Subotica, privilegijem carice Marije Terezije, proglašen privilegiranom komorskom varošicom po imenu Sent Marija. Tada dobiva svoj Magistrat, koji je bio organ političko-upravne i sudske vlasti. U Subotici se 1751. godine gradi prva ‘Varoška kuća’ s četiri prostorije, od kojih je jedna bila namijenjena za arhivu. Od tada, pa sve do danas, ova arhivska građa se čuva u Gradskoj kući, s time da je premještana prilikom izgradnje druge i treće zgrade. Od izgradnje sadašnje Gradske kuće 1910. godine, dokumenti se čuvaju u istim prostorijama.«

Potreba za inoviranjem

 

Građa subotičkog Povijesnog arhiva predstavljana je i ranije u obliku knjige vodiča, 1970. godine (143 fonda i zbirke), a potom 1977. (191 fond i zbirka). Od tada je prošlo četiri desetljeća, primljena je i nova arhivska građa, izrađeni opisi, dopunjavani podaci... »Praktično, vodič je ono što dolazi na vrh piramide u svakom arhivu, jer daje najcjelovitiju sliku presjeka stanja građe jednog arhiva. Time se pruža prva najosnovnija i najopštija informacija o tome što pruža jedan arhiv«, kaže Stevan Mačković, direktor Povijesnog arhiva u Subotici.

Subotički arhiv je drugi u Vojvodini u novije vrijeme s objavljenim vodičem kroz građu (poslije zrenjaninskog). Sadržajem kojeg nudi korisnicima vodič u obliku knjige može se nazvati i osobnom iskaznicom jednog arhiva. Kome je namijenjen? »Onima koji su upućeni na korištenje arhivske građe, tj. onima koji se bave istraživanjem u toj građi. Taj krug korisnika je vrlo širok. Dobno, od učenika osnovne škole do osoba poznih godina. Profesionalna struktura je također vrlo šarolika. Različite su i teme koje ih interesiraju. Upravo je arhiv mjesto koje pokriva cjelokupnost ljudskog djelovanja u nekim prošlim vremenima, te nema oblasti života o kojoj se tragovi ne mogu pronaći u arhivu, samo treba znati kako i gdje tražiti. I upravo je tu mjesto vodiča, jer može pomoći i olakšati pristup informacijama. Prema desetogodišnjem iskustvu, u toku jedne godine ima između 100 i 200 istraživača, s različitom dužinom vremena koje posvećuju istraživanjima, netko dan, a netko mjesece i mjesece provodi u arhivu baveći se svojim temama«, dodaje Mačković.

 

Za čim se traga?

 

Podatak o šarolikosti tema iz prošlosti za koje se danas interesiraju istraživači, nameće i sljedeće pitanje: za čim se traga, što čovjeka ovog doba najčešće zanima u mnoštvu starih zapisa? »Teme su vrlo različite, ali jedna od najpopularnijih u posljednje vrijeme je istraživanje obiteljskog stabla, korijena, povijesti obitelji. No, kada se ulazi u kronološku ‘dubinu’ predaka važni su podaci koji već postoje u obitelji, tj. važno je znati o kome se podaci traže, da bi se ovdje spojile ‘karike’«, iznosi Mačković.

Građa u kojoj se traže takvi podaci su u prvom redu matične knjige, tj. prijepisi matičnih knjiga od prije stotinu i više godina, crkvenih i(li) državnih. Naime, državna matična evidencija rođenih, vjenčanih i umrlih vodi se od 1895. godine, a prije te godine vodile su se isključivo crkvene knjige. U novoobjavljenom Vodiču navedena je Zbirka duplikata crkvenih matičnih knjiga grada Subotice 1839.-1895. (F.208). Djelomično postoje podaci iz crkvenih matičnih knjiga i iz ranijeg razdoblja. U subotičkom Povijesnom arhivu započet je postupak digitalizacije raspoloživih matičnih podataka iz prošlosti da bi se vremenom povećala dostupnost podacima i posredstvom interneta.