Arhiv tekstova

Nedavno je objavljen reprint brošure (brochure – meko povezana knjižica, knjižica o aktualnim dnevnim pitanjima) dr. Josipa Vojnića Hajduka »Odgovor na mnogobrojne novinske članke«, koja je objavljena u Subotici davne 1898. godine, pod nazivom »Válasz több rendbéli ujság czikkelyekre«. Ova brošura je tada objavljenja u izdanju tiskare Tomics Miklós könyvnyomtató műintézete Szabadkán, a reprint je priredio i kao samizdat objavio Lazo Vojnić Hajduk.  U reprint izdanju objavljen je originalan tekst koji je tiskan na mađarskom jeziku, kao i prijevod teksta na hrvatski jezik, koji su uradili mr. sc. Karlo Slavić i priređivač.

»Odgovor« je reagiranje dr. Josipa Vojnića Hajduka na tadašnje novinske članke kojima se žučno napada rad društva »Kolo mladeži«, koje je osnovano u Subotici 1897. godine. »Kolo mladeži« je imalo značajnu ulogu u narodnom pokretu bačkih Hrvata potičući buđenje nacionalne svijesti, a objavljena knjižica je svjedočanstvo o krajnje nepovoljnim političkim uvjetima glede ostvarivanja manjinskih prava bunjevačkih Hrvata koncem 19. stoljeća u dvojnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji.  

 

Put do pronalaženja 

»Odgovora«

 

Lazo Vojnić Hajduk kaže kako je do ideje objavljivanja ovog reprinta došao tijekom rada na knjizi o Agi Mamužiću, poznatoj i utjecajnoj osobi među bunjevačkim Hrvatima u drugoj polovici 19. stoljeća. 

»Subotičanin Ago Mamu-žić je bio hrvatski pisac, novinar i nakladnik i bio je jedan od nositelja hrvatskog nacionalnog preporoda u Bačkoj. O njemu nije do sada pisano mnogo. Istražio sam razne dokumente vezane za politički, ekonomski i kulturni kontekst vremena u kojemu je on živio, kao i podatke koji se odnose na njegov život i rad. Htio sam saznati koliki je njegov značaj za ovdašnje bunjevačke Hrvate. Čitajući literaturu došao sam i do podataka o društvu ‘Kolo mladeži’, koje su tadašnje vlasti zabranile zbog rada na buđenju nacionalne svijesti bunjevačkih Hrvata. Dakle, skupljajući sve te podatke, našao sam u bibliografiji subotičke Gradske knjižnice da postoji ovo izdanje, ‘Odgovor’ dr. Josipa Vojnića Hajduka, koji se odnosi na rad ‘Kola mladeži’. Tako sam dobio presliku te brošure i odlučio je objaviti kao reprint, jer odlično odslikava političke prilike u Austro-Ugarskoj s konca 19. stoljeća, koje se u ovom slučaju odnose na bunjevačke Hrvate«, kaže Lazo Vojnić Hajduk i naglašava kako su prije zabrane rada ‘Kola mladeži, u subotičkim javnim glasilima tadašnjeg vremena objavljivani grubi napadi protiv ovog društva.

 

»Kolo mladeži«

 

Razgovarajući o društvu »Kolo mladeži«, Lazo Vojnić Hajduk je istaknuo kako se koncem 19. stoljeća javlja generacija mladih bunjevačkih Hrvata koji se u Subotici uključuju u rad na učvršćivanju narodne svijesti i njegovanju nacionalno-buditeljskog duha, ali na takva nastojanja tadašnja vlast nije gledala blagonaklono. 

»Među tim mladima je bio i dr. Josip Vojnić Hajduk, rođen u Subotici 1872., gdje je i umro 1935. godine. Bio je doktor prava. Studirao je u Budimpešti. Iza njega je ostala brošura u kojoj je odgovorio na spomenute napade mađarskih novina, među kojima su prednjačili ‘Szabadkai Hirlap’, ‘Bácskai Napló’ i ‘Bácskai Ellenőr’. U tim novinarskim tekstovima članovi ‘Kola mladeži’ su blaćeni da su izdajice domovine, da šire panslavizam, a suština tih napada je bilo ostvarenje cilja da se bunjevački Hrvati odreknu svog materinskog jezika, koji su željeli njegovati i u društvu ‘Kolo mladeži’. Bilo je to vrijeme kada su mladi ljudi, naravno uz one starije, nastojali formirati jedno društvo, kao nacionalnu adresu bunjevačkih Hrvata, a prvi njihov programski korak bio je homogeniziranje ovdašnjih Hrvata kako bi slobodno izražavali svoju nacionalnu pripadnost i politički identitet i govorili svojim materinskim jezikom.« 

Iz »Odgovora« vidimo kako su to bili žestoki napadi na »Kolo mladeži«, o čemu govori i sljedeći citati: »No, ako Bunjevci koji čine većinu stanovništva u gradu žele na svojemu jeziku održati jedno bezazleno veselje to je već ‘panslavizam’ i ‘gravitiranje k van’ (secesija)... Temeljno, i jedanput zauvijek, najnespornije je ono ljudsko pravo da svatko govori i pjeva na onome jeziku na kojemu želi. Dakle, gospodo člankopisci, jako lošu uslugu činite mađarskoj državi kada u njezino ime tražite odricanje od temeljnog ljudskog prava.«

Interesantno je napomenuti kako je na žigovima koji se vide u objavljenom reprintu, vidljivo da je ova brošura dr. Josipa Vojnića Hajduka bila u fondu subotičke Bunjevačke knjižnice svećenika Ivana Kujundžića još 1946. godine, a da se kasnije nalazi u fondu subotičke Gradske knjižnice.