Arhiv tekstova

Polovicom rujna objavljena je knjiga o životu i djelu Stanislava Prepreka (1900.-1982.), čiju tridesetogodišnjicu smrti ove godine obilježavamo u sklopu »Godine velikana«. Knjiga nosi naslov »Prognanik iz svijeta svjetlosti : život i djelo Stanislava Prepreka«, a priredio ju je Ivan Balenović. Podijeljena u deset poglavlja, knjiga sabira cjelokupan stvaralački opus ovog svestranog umjetnika. 

Stanislav Preprek rođen je u Šidu 16. travnja 1900. i, kako sam navodi, potječe od stare hrvatske petrovaradinske obitelji, dalekim podrijetlom iz Moravske, u kojoj je glazba, zahvaljujući djedu, ocu i stricu, zauzimala osobito mjesto. Preprek je po obrazovanju, ali i po vokaciji učitelj, bio je skladatelj, orguljaš, zborovođa, knjižničar, slikao je i crtao, a nadasve je pjesnik, prozni pisac i prevoditelj. Uz materinji hrvatski jezik, u djetinjstvu je ovladao njemačkim, u gimnaziji je zavolio francuski, privatno je učio talijanski, služio se esperantom, produbljuje nadalje latinski i grčki, zanima se za hebrejski i arapski, te turski, kineski i japanski jezik. Pokraj oca, koje je bio financijski službenik, uz glazbu je zavolio i osobito naučio cijeniti knjigu. Život ga nije mazio, s 23 godine gubi vid na jednom, a u 59. godini i na drugom oku. U II. svjetskom ratu ostaje bez sina jedinca – oglašen je nestalim u borbama u Bosni, na planini Jeleč, kao pripadnik Hrvatske vojske. 

Pjesnik (I. poglavlje, 9.-301.) – Za života je Stanislav Preprek objavio samo jednu pjesmu – »Epitalamij« u časopisu »Kritika« – premda njegov poetski opus sadrži 346 pjesama, razvrstanih u 10 cjelina. Knjiga »Prognanik iz svijeta svjetlosti«, kako zapaža njezin priređivač Ivan Balenović, prvi put čitateljima pruža na uvid i prosudbu cjelokupno Preprekovo pjesničko djelo. Za ovo je, nedvojbeno, zaslužan i prof. Đuro Rajković, pijanist i glazbeni pisac, nositelj autorskih prava za izvođenje i tiskanje djela Stanislava Prepreka, koji je do sada objavio veći broj različitih priloga u periodici i tisku, te knjigu o njemu i njegovu stvaralaštvu (»Stanislav Preprek – život i djelo«, Zagreb, 2006.). Također i Ema Piroska Matić, koja je prevela na hrvatski pjesme što ih je Preprek napisao na njemačkom jeziku.

Prozaist (II. poglavlje, 303.-357.) – Čitatelju se pruža na uvid i Preprekova proza, prvo poglavlje romana »Nepoznatim tamnim putovima«, zatim novela »Posljednje poglavlje«, te »Viđeno kao u snu – nova lutanja« i »Latice, lirska crtica«. Za navedene bi se tekstove moglo reći kako su oni eminentno lirska proza, pjesničko svjedočenje o surovostima svijeta i naznaka čovjekova poraza u njemu. Ona je ispovijest o samoći i tišini, također i razgovor sa sobom u uvjetima odvojenosti od drugih, ali i razdoblje iscrpnog i dugotrajnog monologa tijekom kojega se prikuplja emocionalna i intelektualna snaga za traženje novih putova i kazivanja. Ona je suptilno obraćanje i sebi, i čitatelju, i Bogu. I premda se u njoj ocrtava razmjer udesa, brodoloma i patnje, ona je i gesta hrabrosti jer je poziv na dijalog prošlih, sadašnjih i budućih stradalnika u vihornim vremenima. Ona misli i spoznaje sebe i svijet, tražeći mjesto pojedinca u njemu.

Preprek o svom književnom djelu (III. poglavlje, 359.-374.) – Ovdje se nalaze tekstovi u kojima se sâm Preprek osvrće na dio svog književnog učinka, točnije na pjesme što ih je napisao na njemačkom jeziku i svoje prozne radove. Ondje su i dva teksta o Prepreku hrvatske spisateljice i akademičarke Višnje Stahuljak, te književnog kritičara dr. Draška Ređepa (375.-378.)

Skladatelj (IV. poglavlje, 379.-435.) – Osobito bogat, sadržajan i izazovan je Preprekov skladateljski opus, što se i te kako vidi kroz popis njegovih skladbi i glazbenih spisa, kako svjetovnih, tako i crkvenih. Ovim radovima priključena su dva teksta prof. Dušana Plavše o Preprekovu glazbenom stvaralaštvu. Na kraju ovog poglavlja je Preprekova himna banu Jelačiću, skladana u listopadu 1922. na stihove Đure Arnolda (1854.–1941.).   

Životopis (V. poglavlje, 437.-500.) – Dojmljiv tekst knjige »Prognanik iz svijeta svjetlosti«, zacijelo je životopis što ga je napisao Stanislav Preprek, zaključno s 1973. godinom, nakon čega je živio još devet godina – umro je 13. veljače 1982. godine. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Novomajurskom groblju u Petrovaradinu. U ovom je poglavlju i tekst prof. Đure Rajkovića »Veliki gospodin vojvođanske kulture«.

Učitelj (VI. poglavlje, 501.-506.) – Prikazana su tri desetljeća Preprekova učiteljskog službovanja, od početka 1919. do pred kraj 1948. godine. Sugrađani su ga zapamtili kao strogog i pravičnog pedagoga. Zbog svog pristupa odgoju bio je štovan i od đaka i od njihovih roditelja, pa i prosvjetnih vlasti. 

Knjižničar (VII. poglavlje, 507.-521.) – Unatoč ozbiljno narušenom vidu, koji je iz godine u godinu slabio, Stanislav je Preprek bezmalo dva desetljeća uspješno vodio petrovaradinsku Knjižnicu i čitaonicu »Vladimir Nazor«, poput svjetioničara kulture, kako veli Ivan Balenović, priređivač knjige o ovom hrvatskom velikanu iz vojvođanskog podneblja, budući da je njegovo unutarnje svjetlo bilo jače od tjelesnog mraka.

Prevoditelj (VIII. poglavlje, 523.-528) – Uz sva svoja zanimanja Stanislav Preprek je vidno pridonio i prevodilaštvu. Kako ukazuje prof. Đuro Rajković, prevodio je gotovo beziznimno s njemačkog jezika, kojega je naučio još u djetinjstvu. Najznačajniji njegov prevodilački pothvat jamačno je prepjev sumersko-babilonskog epa »Gilgameš«, djelo koje je doživjelo desetak izdanja i do danas se zadržalo u obveznoj školskoj i sveučilišnoj lektiri, uspjelost o kojoj su se očitovali Antun Šoljan, Jasna Melvinger, Zvonimir Majdak i Albe Vidaković. 

Antologist (IX. poglavlje, 529.-541.) – Ostavština Stanislava Prepreka sadrži i četiri antologije. Bolje reći školske teke u koje je unosio izvatke iz omiljenih pjesničkih i proznih djela, a označene su kao: Jugoslavenska lirika, Slavenska lirika i Strana lirika, dok je četvrta bila Antologija misli, citati zabilježaka, što sve zajedno zorno svjedoči o njegovom širokom, svestranom zanimanju i visokim kriterijima.

Likovnjak (X. poglavlje, 543.-553.) – Priređivač Ivan Balenović, osvrćući se na Preprekov izraziti dar za crtanje i slikanje, ističe kako je on, nažalost, ostao neiskazan, radi njegove slabovidnosti. Pa, ipak, iza sebe je ostavio 40-tak vrijednih radova, rađenih grafitnom olovkom, tušem i četkicom, mahom nastalih između 1912. i 1919. godine.

Prilozi, Dodatak (555.-609.) – Završni dio knjige sadrži prepisku između Stanislava Prepreka i Albe Vidakovića, od 1943. do 1964. godine, a nakon njegove smrti s prof. Josipom Andreisom, njegovim prijateljem. Pokraj crkveno-glazbenog značaja, ova prepiska je i važno svjedočanstvo o dvojici velikana hrvatske kulture. Ovdje su također sabrani stanoviti foto prilozi, kao i oni o Preprekovoj zastupljenosti u glazbenim publikacijama, leksikonima i dr. U Dodatku su također bibliografija Stanislava Prepreka i kalendar zbivanja u njegovu životu i stvaralaštvu. 

Knjigu »Prognanik iz svijeta svjetlosti«, obujma 618. strana, u grafičko je ruho s uspjehom odjenuo Darko Vuković. Nakladnik je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a ovo hvale vrijedno djelo tiskano je potporom Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu.