Arhiv tekstova

U povodu 100. obljetnice rođenja fra Beata Bukinca, a u okviru obilježavanja Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, idućeg će tjedna u Subotici i Baču biti održani programi kojima se nastoji podsjetiti i ukazati na značaj djela ovog franjevačkog redovnika. 

U četvrtak, 25. listopada, s početkom u 18 sati, u kapeli Crne Gospe franjevačkog samostana u Subotici (Franjevački trg 1), bit će održan znanstevni kolokvij »Fra Stjepan Beato Bukinac kao utemeljitelj povijesnih istraživanja o bačkim Hrvatima« u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Uvodničar će biti dr. sc. Robert Skenderović, viši znanstveni suradnik s Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba. Prije predavanja u crkvi će od 17,30 sati biti održana sveta misa za fra Beata Bukinca. 

 

Daroviti novak

 

Kada je riječ o mjesnoj povijesti bunjevačkih i šokačkih Hrvata, djelo franjevačkog redovnika Beata (Stjepana) Bukinca (Bač, 31. VII. 1912. – Karlovac, ? 29. VI. 1945.) »O ulozi franjevaca u seobama hrvatskog naroda u XVI. i XVII. stoljeću«, zacijelo predstavlja nezaobilaznu postaju za sve istraživače. Bukinac pripada naraštaju bačkih Hrvata koji su se nakon pridruživanja bačkih samostana Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda 1923. odlučili za franjevački red i krenuli na školovanje u Hrvatsku. Njegov kasniji odlazak na doktorski studij u Rim pokazuje da je bio među najdarovitijim novacima u generaciji. Prilikom izbora teme doktorata Bukinac je odlučio povezati svoju ljubav prema franjevačkom redu i suzavičajnim bačkim Hrvatima. Tako je svoju disertaciju pod naslovom »O ulozi franjevaca u seobama hrvatskog naroda u XVI. i XVII. stoljeću« posvetio razdoblju u kojem su se Hrvati (Bunjevci i Šokci) doselili u Bačku. God. 1939. fra Beato Bukinac je uspješno doktorirao, a njegova je disertacija djelomično objavljena već 1940. godine u Zagrebu. Premda je kasnije bila korištena u mnogim povijesnim radovima, Bukinčeva je disertacija svoj prijevod na hrvatski i cjelovito objavljivanje dočekala tek 2007. zahvaljujući uredniku i prevoditelju mr. Beli Tonkoviću te »Pučkoj kasini 1878.« iz Subotice kao izdavaču. 

 

Zreo povjesničar

 

Bukinčeva disertacija je ostavila dubok trag na kasnija istraživanja povijesti bačkih Hrvata i danas predstavlja nezaobilazno djelo za svakoga tko se želi baviti proučavanjem njihova doseljavanja i najranije povijesti. Štoviše, u odnosu na svoje prethodnike, Ivana Antunovića i Petra Pekića, Bukinca se može smatrati prvim zrelim povjesničarom bačkih Hrvata i u tome smislu utemeljiteljem istraživanja povijesti bačkih Hrvata u hrvatskoj historiografiji. Njegova doktorska disertacija, iako mala opsegom, bila je u vrijeme prve objave 1940. doista pravi znanstveni napredak u odnosu na sva prethodna istraživanja. U njoj je prije svega ukazano na brojne izvore koji su dotad bili nepoznati ili zanemarivani. Pružajući nove izvore, Bukinac je pokazao i nužnost preispitivanja mnogih zaključaka koje su prije njega objavili Ivan Antunović, István Iványi, Ivan Ivanić, Jovan Erdeljanović, Aleksa Ivić i Petar Pekić. Na kraju, Bukinac je kroz čitavo svoje djelo jasno ukazivao i na činjenicu da se povijest bačkih Bunjevaca i Šokaca ne može sagledavati izvan konteksta povijesti Hrvata u cjelini, što je prije njega bilo vrlo slabo prihvaćeno. Stoga se na kraju za Bukinčevu disertaciju može reći kako ona predstavlja rijedak primjer u kojem je jedan povijesni rad tako malen svojim opsegom imao tako velik utjecaj na kasnija povijesna istraživanja. Velika je šteta što se Bukinac nije nastavio baviti povijesnim istraživanjima. Nažalost, život je završio već 1945. godine kao žrtva komunističke vlasti.