Arhiv tekstova

Nastojanje da se na neki način pomogne obiteljima koje u svom okrilju imaju osobe u stanju demencije, pa i odgovor na višegodišnje zahtjeve obitelji za nekim oblicima pomoći u takvim situacijama, u svibnju je stigao u obliku Dnevnog centra i savjetovališta za osobe oboljele od demencije formiranog u okviru Gerontološkog centra i prostorno stacioniranog u Gerontološkom klubu »Kertvaroš« (Ulica Alekse Šantića). Slijedeći novosadsko iskustvo, ali i usklađujući ovaj za subotičke prilike još novi oblik rada prema aktualnim »odgovorima« iz obitelji, ustalio se grupni rad s dementnim osobama s dva susreta tjedno (utorkom i petkom po dva sata). »Provodi se grupni terapijski rad na očuvanju memorijskih potencijala osobe, a sve kroz igru, u tome je bit ovih susreta«, kaže Daliborka Komlenić, psihologinja u dnevnom centru.

Terapija s oboljelima provodi se kroz ovakve susrete i druženja, a obitelji u čijem okrilju žive oboljeli od demencije imaju ovdje mogućnosti i da se posavjetuju o karakteristikama bolesti, postupanju, zaštiti, sigurnosti dementnih osoba i drugom. Naime, demencija je termin koji označava gubitak pamćenja i drugih intelektualnih sposobnosti, dovoljno izraženih u utjecaju na svakodnevni život i gubitak sposobnosti za samostalan život. Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije. Veliki broj starijih ljudi je pogođen ovakvom promjenom stanja, a pojedine obitelji u Subotici su i ranijih godina ukazivale da im je neophodna pomoć u savjetovanju kako postupati kada se članu obitelji do te mjere pogorša zdravlje.

 

Društvo je svakome potrebno

 

Na grupnu terapiju dolaze oboljeli od demencije u tzv. drugoj fazi. »Bolest je takvog oblika da je potrebno uraditi orijentaciju prema ličnosti, u vremenu i u prostoru. Oni nisu svjesni da su bolesni, ponekad imaju i otpor prema sadržaju rada, u suštini nisu svjesni svojih (ne)mogućnosti«, kaže Dubravka Komlenić o senzibilnosti koja je neophodna i u obitelji i u skupini kako bi oboljeli prihvatili i sudjelovali u terapiji koja im pomaže u očuvanju motorike i funkcionalnosti. »Tek je nekoliko mjeseci proteklo od uvođenja ovog novog oblika rada i obitelji se češće javljaju za pomoć savjetodavnog tipa nego odmah radi uključivanja u grupni rad, jer tek kroz savjetovanja saznaju za dobrobiti ovog grupnog terapijskog rada.«

»Demencija kao bolest za sada nije izlječiva«, ističe sugovornica. »Bitno je da se bolest utvrdi i koriste medikamenti i bitno je da se s oboljelima radi. Obitelji ih zbog prirode bolesti štite boravkom u kući, da se ne izgube i ne lutaju, što ih udaljava od društva. A dobro je da iziđu iz kuće, mada opet, nije dobro da im se često mijenja okoliš. Stoga je ovakav dnevni centar ustaljeno mjesto gdje dva puta tjedno dolaze, druže se i provode vrijeme u aktivnostima koje doprinose njihovom boljem općem stanju.«

U skupinu dolaze uglavnom osobe starije od 70 godina.

 

Prepoznati znake

 

Obitelj oboljelog se u centar radi savjetovanja može javiti svakog radnog dana. »Upoznajemo ih sa tijekom bolesti, što bi trebalo poduzeti, a što ne, imamo brošure, te je ovo mjesto gdje se mogu dobiti i šira saznanja i informacije o znacima, tijeku bolesti, postupanju...«

Starenje je prvi faktor rizika, te Daliborka Komlenić ističe kako se ranije bolest povezivala s godinama iznad 60, a da je došlo do pomicanja dobne granice naniže, čak i za pet godina. Među uzrocima koji utječu na pojavu bolesti su i genetika, ozljede glave, stanje srca i krvnih žila, način života... Znakovi upozorenja na koje se skreće pozornost su: zaboravljanje, problemi s obavljanjem svakodnevnih poslova, problemi s govorom, dezorijentiranost u vremenu i prostoru, loše rasuđivanje, gubitak stvari, promjene u raspoloženju, promjene osobnosti, što vremenom dovodi do gubitka samostalnosti i neophodnosti stalne brige od drugih.