Arhiv tekstova

Poštovani čitatelji koji prate ovaj feljton sigurno su zamijetili kako sam se u nekoliko posljednjih napisa bavio XII. stoljećem. To uopće nije slučajnost, jer XII. stoljeće većina povjesničara smatra krajem »klasičnog srednjeg vijeka«, a XIII. se stoljeće smatra početkom »novijeg srednjeg vijeka« ili »rađanjem Europe«. O čemu je ukratko riječ? U stoljeću o kojem govorimo završava se tzv. borba za investituru, sukob »nadležnosti«, između katoličkog poglavara pape i careva Svetog Rimskog Carstva. Suština sukoba se ogledala u tome tko će koga postaviti na papski, odnosno na carski tron. Ima li rimski papa nadležnost postaviti cara ili njemačko-rimski car postaviti papu? Ostaci nekadašnjeg Rimskog Carstva definitivno nestaju, jer četvrta križarska vojna 1204. godine zauzima Carigrad i uspostavlja se Latinsko Carstvo. Time Bizant prestaje postojati, odnosno neće više imati utjecaja na Balkanskom poluotoku, na kojem će nastati nove zemlje i kraljevstva, ali ni u Maloj Aziji gdje se rađa nova Otomanska Imperija. Zapadna se Europa isto preoblikuje - nastaju kraljevine Francuska i Engleska, kao i Njemačko Carstvo. Među novokrštenim se narodima (Mađari, Poljaci, Česi itd.) Katolička crkva i njene institucije, zajedno s feudalnim sustavom, stabiliziraju. Nekoliko novina u poljoprivrednoj proizvodnji iz temelja mijenja život stanovnštva.

 

Kako je nastala mjera za površinu: jutro?

 

U zapadnoj Europi u XI. i XII. stoljeću odigrava se »prva agrarna revolucija«. Rezultati ove agrarne revolucije vidljivi su i u Ugarskoj u XIII. stoljeću. To je još jedan od elemenata koji je pospješivao vezanost za jedno mjesto. U čemu je bila bit ove revolucije? Prije svega, to je bila sve masovnija uporaba teškog željeznog pluga s kotačima, s kojim se mogu dotada neobrađena zemljišta uzorati (teški plugovi su rezultat napretka u obradi metala). Ove plugove je vuklo nekoliko pari volova, koji su bili upregnuti na novi način. Novi je plug stvorio i novu mjeru za površinu: jutro. To je bila površina koja se mogla obraditi za jedan dan novim teškim plugom. Gnojenje zemljišta kombinirano s novim plugom udvostručili su poljoprivredne prinose, što je rezultiralo povećanjem broja stanovnika, koji su počeli naseljavati istočnu Europu, a istovremeno su širili i nova poljoprivredna saznanja. Novi način poljoprivrede bio je i uvođenje tzv. kalkature u obradu, što je značilo podjelu poljoprivredne površine na dva ili tri jednaka dijela, pri čemu su dva dijela korištena za jesensku i proljetnu sjetvu, a treći dio se »odmarao«, znači ostaje neobrađen i nezasijan da bi zemlja povratila svoje rodne sposobnosti. Ove površine često su korištene i kao ispaša za stoku, koja je pasući ujedno i gnojila zemlju.  

 

Bivoli i volovi izvozni artikl u zapadnu Europu

 

Novi plug je znatno povećao potražnju za radnim životinjama - volovima i bivolima. Jedan povjesničar je rekao: »Europu su iz srednjeg vijeka izvukli volovi.« Volovi postaju tražena roba na zapadnom tržištu, a stepska oblast, međurječje između Dunava i Tise, tradicionalno još od doselidbe Ugara bilo je mjesto gajenja krupne stoke. Po Jánosu Matolcsyju, koji je statistički analizirao pronađene kosti životinja iz otkrivenih naselja, grobova datiranih od IX. do XI. stoljeća, od ukupnog broja domaćih životinja 32 posto su bili rogata marva, konji su sljedeći s 20,5 posto, a svinje su prisutne s 16,6  posto jedinki. Znači, preko 50 posto je bilo prisutno tzv. krupne stoke, pogodne za izvoz. Životinje su tjerane na »nozi« do zapadnih kupaca. Goniči su bili naoružani i zvali su se hajtók. Od ove je riječi kasnije nastala i riječ hajdu, naoružani službenik gradske samouprave, ali i riječ hajduk.

 

Novi naseljenici koncem XII. stoljeća

 

Hrvatsko-ugarski kralj Bela III. je pozvao novu veliku grupu hospesa – gostiju iz Njemačke, koji su nazvani Sasi. Oni su bili naseljeni u Gornju Ugarsku (današnja Slovačka) i u Erdelj (današnja Transilvanija). Glavni zadatak im je bio vađenje i prerada rude: zlata, srebra i soli. Pokraj izvoza rogate marve, značajne količine srebra i zlata su izvožene iz Ugarske u zapadnu Europu. Prije otkrića Amerike oko 30 posto zlata u Europi potjecalo je iz Ugarske.