Arhiv tekstova

Proteklo je pet mjeseci od velikih izbora na kojima se Srbija odlučivala za nositelje politike na svim razinama vlasti. No, čini se kako izborni rezultat još nije u potpunosti svaren. Mnogima je zastao kamen u grlu, dok su drugi krenuli grlom u jagode. Ono što se činilo kao rutinsko izjašnjavanje građana između Borisa Tadića i Tomislava Nikolića, toliko puta viđeno, a osim toga referendum za potporu najsnažnijoj koaliciji – dovelo je u konačnici do tektonskog poremećaja čiji se seizmički efekt osjetio i do Bruxellesa, Washingtona i Moskve. Napravili smo mali inventar tih previranja, jer bi za opis svih dešavanja bila potrebna knjiga.

 

Nova koalicija

 

Da nešto nije baš sasvim u redu dalo se naslutiti kada je lider Socijalističke partije Srbije u izbornoj noći ponesen atmosferom, ali sa zastrašujućim žarom u očima izjavio kako se ne zna tko će biti predsjednik, ali da se zna tko će biti premijer – misleći na sebe.

Višetjedna sapletanja nositelja politike to su učvrstila. Stara koalicija DS se razbila, a socijalisti su se priključili taboru srpskih naprednjaka. Mrtvorođena deklaracija pomirenja ljevičarskih DS-a i SPSa od prije 4 godine time je pokopana, a nastala je nova vlada bez ideološke pozadine.

 

Nova vlada

 

Dogovor između lidera SPS-a Ivice Dačića i čelnika SNS-a Aleksandra Vučića rodio je novu vladu. Veliki come-back na javnoj sceni ostvario je čuveni Velimir Ilić, graditelj i bivši gradonačelnik Čačka koji će dugo ostati upamćen po šutiranju novinara tijekom intevjua te izjavom svojim ljudima da bi tolerirao da malo kradu, no da oni kradu mnogo.

 

Tenzije republika-pokrajina

 

Ono što je odmah upalo u oči nakon formiranja vlasti je nesklad republičke i pokrajinske vlasti. Pokušaj natjerivanja SPS-a nazad u staru koaliciju prijetnjom istjerivanja iz pokrajinske vlasti nije bio uspješan jer su se oni u međuvremenu usidrili i u vlasti grada Beograda, pa su se odlučili za veći »kolač«. Stoga su sudjelovali u novosadskom prevratu kada je srušena vlast s većinom DS-a i uspostavljana nova vlast na čelu sa SNS-om. Kroz ova dešavanja se stekao dojam kako Demokratska stranka strateški neće uspjeti zaštititi mnogo od svojih pozicija. Pozicije u Beogradu brani Đilas svojom politikom koja izlazi izvan okvira DS-a, čak je predlagao i suradnju sa SNS-om. Pokrajina je ostavljena sebi, to jest pokrajinskom premijeru Bojanu Pajtiću. Pajtić postavivši na čelo pokrajinske skupštine lidera Saveza vojvođanskih Mađara Istvána Pásztora brani zadnje pedlje autonomije. Gledajući određena lica u republičkoj vlasti i njima nasuprot osobe na pokrajinskim pozicijama, teško je oteti se dojmu kako se odvija deformirano ponavljanje »crnog decenija« devedesetih. Pitanje autonomije je i ovog puta kost u grlu.

 

Čovjek odluke

 

Ivica Dačić, premda je lider stranke koja ne spada u najznačajnije u Srbiji i koja cenzus održava predizbornim koalicijama s Krkobabićevim umirovljenicima i Palminim lokalpatriotima, ipak je uspio opravdati epitet »najboljeg učenika«. Pokopao je one koji su mu protekle 4 godine u Vladi Srbije sjedili iznad glave i postao je de facto najsnažnija osoba u državi. Njegova riječ je najglasnija, njegova moć najsnažnija. Ne treba zaboraviti kako je tijekom premišljanja o novoj vladajućoj većini on posjetio dva puta Moskvu, a ta putovanja su ostala pod velom misterije, jer se nije javno objavljivalo s kime se i povodom čega sastajao. Bilo kako bilo, na njegova vrata sada kuca velik broj ljudi koji žele osigurati svoju egzistenciju potpisujući pristupnice SPS-u. Na neobičan način, sada se u SPS-u sreću bivši aktivisti oprečnih ideologija, pokopani radikali i uplašeni demokrati.

 

Čovjek iza odluke

 

No, mali korak za Dačića, a veliki korak za Srbiju uskladio je i veliki mag srpske političke scene Mlađan Dinkić, kome se pružila šansa da ima zadnju riječ u višegodišnjem duelu taštine s Borisom Tadićem. Nakon skandaloznog priznanja o taktici za dobivanje proteklih izbora putem obećanja o besplatnim akcijama vrijednim tisuću eura, Dinkić je ustao iz jame koja mu je bila namijenjena i okrenuo je ploču. Nakon elegantnog izmicanja od sraza prvo Koštunice, a sada i Tadića, ostaje nam da vidimo kako će izgledati suradnja s Dačićem i Vučićem. Da bi došao do te točke, Dinkić je morao ukrotiti neposlušne regionaliste iz Novog Sada, naime Maju Gojković koja je sa svojom skupinom navijala za Tadića i možda napredovanje u stranci. I da ne zaboravimo, morao je promijeniti naziv političke grupacije, umjesto stranke G 17+ čiji je lider bio, na ovim izborima je startao ispred Ujedninjenih regiona Srbije koji su registrirani kao nevladina udruga!

 

Tihi čovjek

 

U najvećoj tišini je stranu promijenila i stranka Rasima Ljajića, još jednog socijaldemokrata koji se pridružio Dačićevom taboru, zarad viših interesa. Taj otklon od DS-a nije mogao biti neočekivan za one koji su prozreli dugogodišnje građenje mita o ovom čovjeku. Promatrači sa Zapada držali su nevjerojatnim da jedna osoba bude istodobno lider dvije stranke koje imaju iste skraćenice (Sandžačke demokratske partije i Socijal-demokratske partije) od kojih je jedna ljevičarska a druga desničarske provenijencije. Nakon izbora »pao« je i prvi Ljajićev čovjek u Subotici, Dejan Antić, u policijskoj akciji koordiniranoj s vrha, ali također u određenoj diskreciji.

 

Čankov gromoglasni pad

 

Nedavni odlazak u kafić na padini Fruške gore čini se zapečatio je političku sudbinu Nenada Čanka, ikone vojvođanskog autonomizma, a sudbinu njegove stranke doveo pod veliko pitanje. Kako li se moglo dogoditi da jedan slučajan kavanski susret dovede to toliko dalekosežnih posljedica, vjerojatno će ostati enigma. Brojne kontroverze s obiju strana, i tučenog i onoga koji je tukao svakodnevno isplivavaju na površinu, zagađujući etar.

 

»Čisti« naprednjaci

 

Na koncu ispada kako su nakon izbora možda najčistiji ostali pobjednici izbora, naprednjaci. Tomislav Nikolić je za razliku od svog prethodnika Borisa Tadića odlučio poštovati Ustav i odreći se stranačke funkcije, dok je lijepim režiranjem izbora na čelo stranke došao Aleksandar Vučić. SNS je pored ministarskih resora preuzela i čelno mjesto Narodne banke Srbije.

No, Vučićev angažman na rasvjetljavanju korupcije i rivalstvo s premijerom mogli bi ga koštati povjerenja koalicijskih partnera.

 

Preokret

 

Stranka Čedomira Jova-novića nije ostvarila ni približan uspjeh kakav je najavljivan, ali se ipak nije žalila na izbornu prijevaru. Možda ćemo jednom saznati puno istinu o toj izbornoj noći, ali dok se to ne dogodi, možda će LDP biti najbolji nositelj baklje kojom se rastjeruje mitomanija koja je opet glavni politički tok u Srbiji. Preokreta u politici, čak i prema kosovskom pitanju će možda i biti, ali zasigurno ne na način koji predlaže Jovanović. A ukoliko se to ne dogodi, ova oporbena skupina mirno će čekati da se ostali akteri umore od hodanja kontra vjetra povijesti.

 

»Uprljani« demokrati

 

No, unutarstanačka kampanja Demokratske stranke u jednom je trenu nadišla sve dosadašnje. Teret izbornog poraza ipak će netko morati ponijeti, mada se mjesecima taj miomirisni otpad pokušava skriti pod tepihom. Tadićeva struja želi dokazati kako je neuspjeh došao zbog lošeg rada izbornog stožera u Beogradu pod vodstvom samodostatnog Dragana Đilasa, dok Đilas ukazuje na Tadića kao osobu koja je predugo donosila loše strateške odluke. Dok jednog javno mnijenje naziva manekenom, a drugog menadžerom bez političkog kursa, stanje se usijava. Tko će na koncu pobijediti ostaje da se vidi, a možda će najzanimljivija stvar biti brojanje glasova, jer je odlučeno da se glasuje po delegatskom principu. Treba podsjetiti kako je prije dvije godine tijekom izborne skupštine DS-a »pukao« sustav upravo tijekom brojanja glasova.

 

Kandidati za renoviranje

 

Najizgledniji kandidati za liderstvo u DS-u su Dragan Đilas koji uživa potporu gotovo svih pokrajinskih odbora i većine beogradskih, Boris Tadić kojeg podržava provincija, te Zoran Živković koji ne uživa naročitu podršku ali ostaje najbliži onome što je DS predstavljala tijekom mandata Zorana Đinđića. Ako pobijedi Đilas, Tadić bi lako moglo doživjeti ono što je on priredio Čedi Jovanoviću i Zoranu Živkoviću prije 10 godina, a pobjeda Tadića bi vjerojatno dovela do raskola sa stranačkim operativcima koji su je omasovili kroz svoje projekte. Bilo kako bilo, profil stranke će se jako promijeniti.

 

Doktor meta broj 1

 

Bivši dvostruki ministar spske Vlade i predsjednik Skupštine Srbije dr. Oliver Dulić stavljen je na stup srama, pripisuju mu se afere kojima jeftini tisak svakodnevno puni stupce. Izgleda kao da je okretni Subotičanin propao između sukobljenih stranačkih grupacija, pa su ga napali beogradski vukovi koji ga žele vidjeti utamničenog. Mali broj »Đilasovih i Pajtićevih ljudi« stao je u njegovu zaštitu, odjednom se zaboravilo kako je taj ministar imao premijera iznad sebe, te šefa stranke i države koji su mu davali smjernice što raditi. U zanimljivom Dulićevom slučaju koga se očito selektivno napada, izgleda da je politička karijera došla do zalaska. Možemo se samo pitati što je u pozadini, hoće li biti konkretnijih optužbi od pukog preefikasnog modela postavljanja informatičke infrastrukture. Tadićeva izjava »da su takvi kao Dulić uništili DS« nije bilo samo prebacivanje krivnje već i poziv na političku likvidaciju. Naknadna izjava Tadića kako ga je Dulić »uvjerio da je čist« samo je dokaz kolebljivosti zbog koje je ova stranka izgubila izbore.

 

Subotica na nepoznatoj koordinati

 

Čini se kako cijenu Oli-verove sudbine pojedinci žele naplatiti i na njegovom bratu Modestu, tj. skloniti ga s dužnosti gradonačelnika Subotice. Lako bi se moglo dogoditi da se neizvjesnost odulji dok traje istražni i sudski proces, a čini se kako o intenzitetu unutarstranačkih sukoba u DS-u ovisi stabilnost vlasti u Subotici i Somboru. Ako će Subotica opet biti oporbeni grad kao prije 20 godina, trebat će postaviti i neku ideološku podlogu, a istrošenost ranijih matrica to ne obećava, sve se pretvorilo u interesne sukobe.

 

Između strategije i improvizacije

 

Dio ove enigmatske slagalice svakako je Savez vojvođanskih Mađara koji je jedini uspio istodobno ostati neutralan sa SNS-om, a surađivati s DS-om. SVM stoji uz Pajtića po pitanju autonomije, ali sa subotičkim odborom DS-a ima stare račune koje će možda pokušati naplatiti. Ipak, čini se kako SVM za razliku od drugih stranaka ipak više gleda unaprijed, da se više bavi sobom, ostavljajući uvijek otvorena vrata za razna nepredviđena dešavanja, kakvih u Srbiji ne manjka. Na čudesan način, ova je stranka uspjela otkloniti sa sebe odgovornost za projekte kojima su vodili njeni raniji predstavnici koji su kasnije promijenili svoje političke nazore, od Istvána Ispánovicsa do Józsefa Kasze. Stoga ne čudi nedavna izjava predsjednika Pásztora da su »se ugurali u vlast u Subotici« i da će ukoliko se uzdrma vlast u Subotici i SVM procijeniti svoje mogućnosti – te da su samo nakon par dana dodali kako te riječi nisu pravilno prevedene.

 

DSHV

 

U Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini saznajemo kako oni pažljivo prate ova dešavanja, a predsjednik Petar Kuntić nam je izjavio kako je koalicijska većina od 55 vijećnika za sada stabilna:

»Odluke se donose konsenzusom i promatrajući samo taj aspekt ne može se doći do zaključka da će i u Subotici doći do prekomponiranja vlasti. Čaršijske priče po gradu o tome da je već dogovorena nova kompozicija gradske uprave ostavljamo čaršiji. Nas interesuju samo dogovori i potpisani sporazumi. Potpisani koalicijski ugovor s DS-om na svim razinama vlasti i suradnja u vlasti u koaliciji gdje je dominantni čimbenik DS, a to su Subotica, Sombor, Apatin, Bač i Srijemska Mitrovica verificiran je na ovogodišnjoj izbornoj skupštini DSHV-a i samo izvanredna skupština može poništiti taj ugovor. Dakle, bit će onako kako bude odlučilo 325 izaslanika DSHV-a iz svih mjesta u Vojvodini gdje DSHV ima svoje ogranke«, pojasnio je Kuntić.